Na čelu ste Grupacije za vodik HGK. Molim vas da ukratko predstavite Grupaciju i njezine ciljeve, te kažete koju riječ o predstojećim aktivnostima Grupacije. 

Grupacija za vodik pri Hrvatskoj gospodarskoj komori je osnovana krajem 2021. godine. Osnovni motiv osnivanja grupacije je činjenica da smo prepoznali da se Europa i svijet sve više okreću potencijalu ekonomije vodika. U tom smislu smo željeli osnovati platformu kroz koju ćemo potaknuti suradnju među subjektima u hrvatskom industrijskom sektoru, kao i dijalog na zakonodavnom nivou kako bi se pokrenuli procesi koji bi, u idealnom slučaju, hrvatsku industriju stavili u nositelje energetske tranzicije koja će se temeljiti na tehnologijama vodika i drugih tehnologija nulte emisije štetnih stakleničkih plinova. 


Hrvatska je dobila Strategiju za vodik, što budi optimizam, međutim još nema akcijskog plana koji bi ubrzao implementaciju. Vidite li u tome neku prepreku? 

Republika Hrvatska, kao i većina članica Europske unije, je kroz Strategiju za vodik napravila prvi korak prema podizanju značaja vodika kao nositelja energije u budućem energetskom sustavu. Europska Strategija za vodike je izdana samo godinu dana prije hrvatske i u tom smislu Hrvatska prati i europske i globalne trendove. Općenito se može reći da je interes za ekonomiju vodika i vodikove tehnologije u eksponencijalnom rastu i da je bitno da kao gospodarstvo održimo korak s ostatkom svijeta, a svakako smo na tom putu. Upravo je tvrtka Indeloop, interni start up renomirane i svjetski prepoznate tvrtke DOK-ING, razvila stroj Looper koji pretvara organske otpadne tvari u vodik. Hrvatska ima iskustva i u energetskoj, kemijskoj i metalskoj industriji i trenutno imamo izvrsnu priliku pojačati svoju industriju i izvoz ako ćemo biti spremni pružiti dio potrebne infrastrukture za prijelaz na vodikovo gospodarstvo. 

Danica Maljković

Hrvatska 'scena' u vodiku je vrlo vibrantna, dosta toga je u pipelineu, koje preduvjete još treba ispuniti da se naši projekti počnu financirati iz EU fondova? Vidite li problem u ulozi državi? 

Hrvatska je prepoznala važnost financiranja projekta razvoja vodikovih tehnologija i samih investicija. Postali smo članica Doline vodika Sjeverni Jadran kroz koju će hrvatske tvrtke te istraživačka i akademska zajednica sudjelovati na prekograničnom razvojulanca vodika, od njegove proizvodnje, transporta te do potrošnje. Osnivanje Doline vodika od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja zajedno s kolegama iz slovenskog Ministarstva infrastrukture i regionalne vlade talijanske regije Friuli Venezia Giulia je važan korak koji otvara vrata priljevu EU sredstava i u sklopu ovog projekta, ali i budućih projekata u području vodika. Također, Ministarstvo održivog razvoja je početkom ove godine raspisalo Javni poziv za iskaz interesa za uvrštavanje na listu potencijalnih važnih projekata od zajedničkog europskog interesa (Imporatnt Projects of Common European Interest - IPCEI) u području tehnologija i sustava vodika. Grupacija za vodik pozdravlja taj potez i naglašava da je iznimno važno da ne propuštamo priliku financiranja projekata preko IPCEI-ja jer su upravo ovakvi projekti ulaganje u budućnost EU-a i Republike Hrvatske. IPCEI stvara jednake prilike za razvoj za veće i manje članice te doprinosi rastu domaćeg gospodarstva osnivanjem novih radnih mjesta i razvoju tehnoloških kompetencija. Osim već navedenih projekata postoje i brodjni drugi kojima se potiče gospodarstvo zansovano na vodiku, a na nama je da pokažemo da idemo u korak s Europom u pogledu energetske tranzicije. 


U EU trenutno vlada popriličan hype oko vodika. Objektivno, kakve su njegove šanse u energetskom miksu bliže budućnosti i u kojim područjima primjene? 

Ne bih rekla da se radi samo o hypeu, mislim da je vodika neizbježno. Dakle, nije pitanje da li će se dogoditi tranzicija na vodikove tehnologije, nego je pitanje koliko će se brzo ona odviti, tj. koliko prije 2050. godine ćemo imati energetske sustave koji su ugljično neutralni i velikim dijelom temeljeni na tehnologijama vodika. Trenutno nije na vidiku drugo rješenje za dostizanje klimatske, ili ugljikove, neutralnosti bez šire primjene vodikovih tehnologija. Ovo je posebnovažno u takozvanim energetski intenzivnim sektorima koji se snažno oslanjaju na fosilna goriva kao što su metalska, kemijska i građevinska industrija (cement, cigla, i sl.), kao i u transportu tereta, kako u cestovnom i vodenom, tako i u zračnom prometu, koji se danas oslanjaju na fosilna goriva. U proteklom desetljeću smo svjedoci intenzivne elektrifikacije prometnog sektora i sada je jasno da je elektrifikacija zajedno s vodikom formula za dekarbonizaciju istog. 


Može li vodik s vremenom doista potisnuti prirodni plin? Ako da, kada bi do toga uopće moglo doći i po kojoj cijeni? 

Ono što treba naglasiti da vodik nije energent, vodik je sekundarni izvor energije ili nositelj energije, jednako kao i električna energija. S druge strane prirodni plin jest primarni energent, tako da su neusporedivi . Ono što jest moguće je usporediti bi li energetski potencijal vodika mogao biti dostatan da zamijeni primarnu energije koju je do jučer Europa dobivala iz prirodnog plina i drugih fosilnih goriva. Odgovor je da je to moguće, bilo kroz proizvodnju vodika elektrolizom vode, koristeći električnu energiju iz obnovljivih izvora, bilo novim inovativnim tehnologijama u kojima se vodik izdvaja iz organskih materijala termokemijskim procesima, kao što je tehnologija koju razvijamo s timom najboljih hrvatskih inženjera i stručnjaka u DOK-ING-ovom internom start up-u, tvrtki Indeloop. 

Shema Looper postrojenja
Shema Looper postrojenja

DOK-ING-ova tvrtka Indeloop kojoj ste direktorica, radi na projektu koji za proizvodnju vodika koristi uplinjavanje organskih materijala, kao što su muljevi iz pročistača voda, plastika, a imate i mali pilot u kojem koriste otpadni tekstil. U kojoj ste fazi s projektom i kakve su perspektive? 

Indeloop razvija svoj proizvod Looper, koji je u načelu energetsko postrojenje za proizvodnju vodika i drugih oblika energije iz organskih materijala. Primarno se koncentriramo na otpadne nereciklabilne materijale, jer smatramo da time imamo dvostruki benifit i dodatno smanjujemo negativne emisije u okoliš. Ti materijali bi ili završili na odlagalištima otpada koji uskoro nestaju s područja EU, ili bi završili u klasičnim spalionicama otpada koje opet imaju negativne emisije i ograničenu su smislu da ne proizvode vodik. Looper je stroj koji nije spalionica, već se termokemijskim uplinjavanjem iz organskog otpada proizvodi sintezni plin, a štetne molekule ugljika se „zarobljavaju“ u pepelu koji se dalje može koristiti kao sirovina, npr. u građevinskoj industriji. Dobiveni sintezni plin je mješavina vodika i ugljičnog monoksida i kao takav bi se mogao direktno koristiti za sladištenje, proizvodnju električne ili toplinske energije, ili se iz smjese plina može izdvajati čisti vodik koji se potom može koristiti u industrijskim procesima ili u gorivnim člancima. Trenutno smo u fazi kompletiranja tehničke dokumentacije i započeli smo ishođenje potrebnih certifikata te radimo na projektu izgradnje prvog demonstracijskog postrojenja u kojem bi u stvarnom pogonu verificirali dosadašnje rezultate koje smo dobili pri pogonu pilot postrojenja u našem pogonu-laboratoriju na zagrebačkom Žitnjaku. Gledano na perspektive ove tehnologije, možda treba napomenuti da kad bi se se samo dio europskog otpada, koji se sada odlaže na odlagalište ili spaljuje, pretvorio u vodik u našem Looper-ima, dostigli bismo cilj proizvodnjr 10 milijuna tona obnovljivog vodika na području EU do 2030., što je cilj do 2030. Vjerujemo da će tehnologija termokemijske proizvodnje vodika biti ključan faktor u dostizanju europskih ciljeva u narednim desetljećima.