Donošenje Zakona o obnovljivim izvorima energije je najavljeno do kraja 2013. godine? U kojoj je on trenutačno fazi?

U Europskoj uniji postoji zadani format kada je riječ o energetici i u sklopu Poglavlja 15. 'Energetika' iz naših pretpristupnih pregovora bilo je jasno strukturirano koje su naše obveze i po kojem osnovnom segmentu energetike. Zajednička energetska politika EU-a je propisana direktivama i uredbama. Njihova je osnovna razlika u tome što su direktive smjernice koje se ugrađuju u zakone i propise pojedine zemlje sukladno, pojednostavljeno rečeno, formi nacionalnog zakonodavstva, dok se odredbe izravno primijenjuju. Primjerice, Uredba (EU) 994/2010 o sigurnosti opskrbe plinom će od 1. srpnja ove godine automatski vrijediti (i) u Hrvatskoj. Dakle, tijekom usuglašavanja hrvatskog i europskog zakonodavstva, u naše zakone i podzakonske propise prenesene su odrednice pojedinih europskih direktiva. To su, primjerice, Zakon o energiji, Zakon o tržištu plina, Zakon o električnoj energiji, Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti ali i u niz podzakonskih akata kojima su pokrivene i uvedene oderđene smjernice iz direktiva poput Tarifnog sustava za obnovljive izvore i kogeneraciju itd.
Nakon tih zakona, ali i Strategije i niza podzakonskih akata u koje je praktično u cjelosti prenesena Direktiva 2009/28/EZ o promoviranju obnovljivih izvora eneregijie, logično, slijedi Zakon o obnovljivim izvorima energije u kojem ćemo napraviti bolju regulaciju ovog segmenta energetike. Uz to, tu su još dva podzakonska akta: jedan je Uredba o sustavu jamstva podrijetla energije, a drugi je Pravilnik o održivosti biogoriva. Ta dva propisa bi vrlo skoro trebala biti usuglašena i donesena.
Osim Zakona o obnovljivim izvorima, još nas očekuje Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije. On je, zapravo, već pripremljen i u njemu smo izračunali koliki zapravo naš udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije. To je 12,6%, na temelju podataka iz bazne 2005. godine, pri čemu naglašavam da, kada govorimo o udjelima obnovljivih izvora, moramo biti vrlo precizni. Dakle u spomenutu Direktivu će u Aneksu I biti upisana i Republika Hrvatska s baznim podatkom za 2005. godinu te obvezom od 20%, koliko moramo imati udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji.
U svakom slučaju, u području energetike smo dobro usklađeni s EU-om, jer smo imali iste rokove kao i ostale zemlje članice. Stoga se trudimo da što prije, odnosno u zadanom roku dovršimo i Zakon o obnovljivim izvorima.

Možete li ukratko opisati stanje u Registru projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora i kogeneracije te povlaštenih proizvođača? Hoće li se iz njega brisati projekti koji do predviđenog roka nisu započeti ili čije se ostvarivanje ne može očekivati?

Kristina Čelić

Prošle godine smo u Sektoru za energetiku Ministarstva gospodarstva rješavali oko 600 predmeta iz Registra. To znači 600 upravnih postupaka, očitovanja, žalbi, energetskih suglasnosti, energetskih odobrenja i prethodnih energetskih odobrenja. Pri tome smo još pripremili pet energetskih zakona i još 23 različita dokumenta koja su poslana i usvojena na Vladi Republike Hrvatske. Registar ima svoj tehnički okvir koji je doista složen, sofisticiran, a zato ga stalno moramo održavati i nadopunjavati. S obzirom na pojednostavljenje procedure za jednostavne građevine, Registar je morao 2012. godine biti prilagođen i korištenju od strane HEP Operatora distribucijskog sustava, gdje po novome, nastaje upis tih projekta. Unatoč tome, tijekom prošle godine (što je nastavljeno i ove godine) smo uz sav ostali posao, iz Registra uklonili sve projekte koji su izašli iz zadanih vremenskih okvira i/ili je na neki drugi način došlo do okončanja upravnog postupka.
Napominjem da cijeli sustav obnovljivih izvora karakterizira velika afirmativnost prema svima koji takve projekte žele razvijati. Na žalost, takav odziv ponekad ne nailazimo s druge strane. Tako smo vjerovali da taj sustav treba biti poticaj za domaću industriju, no čini se da nije prepoznat u dovoljnoj mjeri.

Zbog ispunjene kvote za sunčane elektrane, Hrvatski operator tržišta energije više ne može sklapati ugovore o otkupu električne energije iz takvih postrojenja. Mogu li stoga očekivati skore izmjene i dopune Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije?

Trenutačno radimo, uz sve ostalo, evaluaciju cijelog sustava za obnovljive izvore. Svjesni smo da su kvote za sada popunjene, no to ne znači da više nitko ne smije graditi sunčane elektrane, već samo da one trenutačno ne mogu dobiti 'feed in' tarife. No, kada postrojenja budu dovršena, takvi će proizvođači definitivno biti povlašteni proizvođači u smislu da će postojati obveza otkupa cjelokupne tako proizvedene električne energije, iako ne po povlaštenoj cijeni.
Uostalom 'feed in' tarife su samo jedna od mogućnosti koja je u EU-u predviđena za poticanje primjene obnovljivih izvora. No, također uvijek postoji mogućnost za preispitati kolike bi tarife trebale biti za pojedine projekte i stvarati nove pretpostavke da se oni financiraju i iz drugih izvora. To znači da projekt može dobiti i neka druga sredstva.
Zbog svega toga je nužna ponovna evaluacija sustava, kako sam ranije spomenula. Na žalost, još jednom moram reći da je izostao efekt primjene domaće komponente u najvećem broju projekata. No, ne radi se samo o komponentama, već o cijeloj industriji jer samo time obnovljivi izvori postaju bogatstvo, vlastiti resurs koji je u funkciji razvoja, novih tehnologija i znanja.
Vezano uz nove projekte, moram reći i da je HEP Operator distribucijskog sustava napravio odličan posao jer je stvorio tehničku platformu koja je važan preduvjet da se točno izračuna i zna što se događa u elektroenergetskom sustavu. Tako su za svaku novu elektranu propisani točni uvjeti priključenja i utjecaja na mrežu kao i njezino sigurno funkcioniranje. Uostalom, na kraju prošle godine imali smo 129 elektrana na obnovljive izvore, a danas ih već imamo 173. To znači 44 nova postrojenja u tri mjeseca, a tu je još čak 974 postrojenja za koja su sklopljeni ugovori. To je bio golem posao!

Naknada za poticanje proizvodnje električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja već je nekoliko godina na istoj, razmjerno niskoj razini. S druge strane, fond za isplatu poticajne cijene za električnu energiju HROTE-a je sve prazniji. Može li se uskoro očekivati povišenje te naknade?

U vezi naknade, moram reći da nam je HROTE nedavno poslao službeni prijedlog za njezino povećanje što, prema novom Zakonu o energiji, odobrava Vlada. Kao što je svima poznato, tu naknadu plaćaju svi potrošači električne energije po potrošenom kW h i ona je kod nas, u ovom trenutku, zaista simbolična. Za razliku od toga, npr. u znatno bogatijoj Njemačkoj ona za prosječno kućanstvo na godišnjoj razini iznosi oko 190 eura!
Provest ćemo i evaluaciju dosadašnjih naknada, no prije bilo kakvih promjena, odnosno konačnog prijedloga, važno je dobro izračunati, tj. odrediti sve elemente za izračunavanje i obračunavanje naknade. Također, uzet ćemo u obzir činjenicu da su se na tržištu električne energije, koje je od ove godine posve otvoreno, pojavili novi opskrbljivači, pa postoji mogućnost pada cijene struje.

Što je s poticanjem tzv. neumreženih sustava za proizvodnju toplinske i rashladne energije iz obnovljivih izvora (solarnih toplinskih sustava, dizalica topline, kotlova na biomasu)?

Takvi sustavi se potiču i poticat će se, ali ne iz poticajnih tarifa, već iz sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i jedinica lokalne samouprave. Naime, vrlo je teško iz Tarifnog sustava poticati nešto što ne koriste svi građani, nešto što nije univerzalna usluga kao što je to opskrba električnom energijom.
No, zbog toga su za takve sustave predviđene potpore, odnosno jednokratne pomoći. Upravo zato je novi set zakona o energiji dao velike ovlasti jedinicama lokalne samouprave na planiranju i razvoju energetskih sustava, od plinskih mreža, do obnovljivih izvora.

Potrošnja plina pada već tri godine za redom, a s cijenama nisu zadovoljni ni građani ni operatori distribucijskih sustava ni opskrbljivači. Uz to, uskoro se uvode i trošarine na plin. Može li se očekivati kakva promjena u strukturi cijene plina tako da i oni koji su na kraju 'opskrbnog lanca' budu zadovoljni?

Distribucija plina je, za razliku od opskrbe, regulirana djelatnost, pa je u tom smislu, distribucija plina zagarantiran posao. Pri tome je iznimno bitno da se tu zajamči kvaliteta i da se jednaka usluga pruža svim korisnicima, što se mora osigurati prema zakonodavnom okviru koji je usvojen prihvaćanjem Trećeg energetskog paketa.
S druge strane, djelatnost opskrbe plinom je tržišna. Pri tome napominjem da opskrba u dijelu javne usluge nije odvojena od distribucije plina upravo na traženje distributera. Na žalost, opskrba se ponegdje, a osobito tamo gdje industrije nema, svodi na izdavanje računa kućanstvima. Zakonsko rješenje je doneseno i predloženo nakon javnih rasprava gdje su prihvaćene i mišljenja, odnosno sugestije distributera. Činjenica je da je gospodarska situacija teška, ali i činjenica je da su naknade koje su odobravane distributerima nisu ispunile onu ulogu koju treba postići regulacijom (točnije: male za daljnji razvoj djelatnosti distribucije, ali velike za krajnje kupce zbog broja kupaca i načina na koji su sustavi razvijani, a karakterizirao ih je i odlazak industrije na transportni sustav). Zbog toga smo i u tom području, još početkom prošle godine, proveli evaluaciju i doznali koliko tko ima zaposlenih i koliko ima kilometara mreže. Zanimljivo je da su oni koji su imali bolje parametre, ujedno imali manje tarife i bolje su poslovali! To znači da su optimirali poslovanje.
Tržište je u ovoj sezoni konačno otvoreno i pojavili su se neki novi sudionici. Čini mi se da se sve odvija u dobrom smjeru i stvorili su se uvjeti za snižavanje cijena plina, ali i električne energije.

Kako komentirate negodovanja u vezi s donošenjem pojedinih zakona i podzakonskih propisa iz područja energetike da se mišljenja i prijedlozi struke uglavnom ne uzimaju u obzir.

Kristina Čelić

Ne bih se složila s time da se ničiji prijedlozi ne uzimaju u obzir. Za svaki novi zakon i propis koji donosimo održavamo javne rasprave, imamo europske konzultante koji prate razvoj našeg tržišta i daju nam savjete o nekim tehničkim detaljima te, što je najvažnije, sva mišljenja koja mogu dati stručna tijela, zainteresirani ili sudionici na tržištu, razmatraju se i svako koje može unaprijediti Zakon, prihvaća se. Bez radnih skupina ne donose se zakoni, a te radne skupine upravo čine predstavnici svih subjekata iz energetske djelatnosti i relevantnih institucija. Tako je bilo i s četiri nova energetska zakona temeljem implementacije Trećeg paketa, za koje je na radnim skupinama još u rujnu prošle godine odlučeno da nije dobro da se rade izmjene i dopune, već da se izradi posve novi Zakon.

S obzirom na najavljeno donošenje Zakona o zaštiti prirode i odredbe vezane uz Ekološku mrežu 'Natura 2000', smatrate li da će one doista usporiti, odnosno otežati ostvarivanje energetskih projekata kao što su hidroenergetski sustav Kosinj - Senj, hidroelektrane na Dravi, pojedine vjetroelektrane i sl.

Moram reći da je jasno da 'Natura 2000' može značajno utjecati na ostvarivanje energetskih projekata. Naime, ona će na određeni period, tamo gdje bude proglašena, zaustaviti neke projekte, barem dok se o njima ne očituje Europska komisija.
No, napominjem da su energetski objekti predviđeni prostornim planovima iz kojih se vidi koje su to lokacije na kojima će se oni graditi, koji su njihovi potencijali i sl. Isto tako, moram istaknuti da 'Natura 2000' nije pitanje od danas, već se s njime suočavamo i svjesni smo ga već dulje vrijeme. Zapravo, već smo zatražili da se pri tome poštuje dobra europska praksa. Za takve objekte se nužno radi procjena utjecaja na okoliš i prirodu, a na snazi je i najnovija regulativa da se infrastrukturni objekti od značaja za energetske sustave moraju završiti u roku tri i pol godine. Zato bi na tim lokacijama trebali moći odmah krenuti u konkretne studije vezane uz zaštitu okoliša i prirode.
Primjerice, lokacije oko hidroelektrana na Dravi u Sloveniji i Austriji izuzete su iz područja 'Nature 2000' i takvih je primjera mnogo. Dobar primjer su hidroelektrane i hidrotehnički objekti na Dunavu kod Beča ili pak bezbrojne hidroelektrane u Finskoj koja ima iznimno zaštićenu prirodu i brojne nacionalne i parkove prirode.
Svi energetski objekti će u svakom slučaju morati poštovati najviše europske ekološke standarde.

U pripremi je novi zakon koji će urediti djelatnost proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom. Koje su najvažnije novosti koje donosi?

Najvažnije novosti koje donosi novi prijedlog Zakona o tržištu toplinske energije je da će se na ulazu u zgradu mjeriti svi ulazni energenti; plin, loživo ulje ili topla voda, a sve nakon toga će biti odgovornost onih koji upravljaju zgradom. Naime, iz europskih direktiva slijedi da će se u svim zgradama koje su opremljene sustavom centralnog grijanja, bez obzira imaju li kotlovnicu ili toplinsku podstanicu kojom su spojene na centralizirani toplinarski sustav, do 2016. godine morati ugraditi odgovarajuća mjerila i razdjelnici potrošnje topline.
Mjerila podrazumijevaju apsolutno mjerenje potrošnje, dok razdjelnici znače relativno, posredno određivanje potrošnje topline, u prostorima gdje mjerenje mjerilima tehnički nije izvedivo. Dakle, razdjelnik nije mjerilo, već pokazatelj koji u sklopu s termostatskim ventilom omogućava da se što točnije odrede troškovi za grijanje u pojedinom stanu. Tako se na ulazu u zgradu mjeri određena količina topline i onda se njezina potrošnja može razdjeljivati po pojedinim potrošačima (stanovima, uredima) u zgradi. U idealnom slučaju, u takvim zgradama svi imaju razdjelnike i time se točno zna tko i koliko troši, a ostatak u odnosu na izmjereno na ulazu u zgradu predstavlja zajedničku potrošnju.
Novi Zakon donosi još jednu važnu novost, a to je mogućnost kontroliranja potrošnje energije u zgradi. Zbog toga očekujemo širu primjenu mjera energetske učinkovitosti u zgradarstvu kao što su poboljšanje, tj. sanacija fasada, primjena obnovljivih izvora i sl. Uz to, također očekujemo sve veću primjenu kogeneracije, odnosno istodobne proizvodnje toplinske i električne energije, što će doprinijeti boljem iskorištenju plina kao energenta. Pri tome se uvodi obveza prioritetne isporuke električne energije proizvedene u takvim postrojenjima tijekom sezone grijanja, a ta će postrojenja također biti oslobođena plaćanja naknada za emisije ugljičnog dioksida. No, osim takvih postrojenja na plin, poticat će se i ona na biomasu.

Je li Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija danas zaživio u punom smislu te riječi, odnosno koliko je uistinu postao servis Ministarstvu gospodarstva i drugim državnim tijelima i ustanovama s jedne te građanima i investitorima s druge strane?

Kristina Čelić

Moram reći da je CEI svakako jedno od tijela državne uprave s kojim stalno kontaktiramo kada izrađujemo bilo kakve dokumente, posebice analize i planove, a njihovi predstavnici dio su naših radnih timova. Inače, CEI ima više uloga, a posebno su danas apostrofirane one koje proizlaze iz Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti. Dakle, CEI je postao središnje mjesto za aktivno vođenje mjera energetske učinkovitosti, odnosno kao pomoć Ministarstvu u dijelu resursa koje nemamao, posebice za analize, mjerenja, verifikacije. Uz to, tu su i tzv. projekti od zajedničkog interesa, kako se nazivaju u europskoj terminologiji, gdje treba uklanjati barijere, stvoriti sinergiju i omogućiti ostvarenje projekta u spominjanih tri i pol godine, za što je također zadužen CEI.

Već četiri godine nije donesen plan provedbe Strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske. Kada se to može očekivati i razmatra li se, možda, donošenje neke nove Strategije?

Strategija je, kada je donesena prije četiri godine, jasno pokazala da se mora voditi računa o onome što se događa na energetskom tržištu i u širem okviru. Kada pak govorimo o programima, odnosno o provedbi, napominjem da se svi programi rade u skladu sa zahtjevima EU-a. Programe provedbe nismo mogli donijeti prije jer nismo imali nove zakone, usklađene s Trećim energetskim paketom EU-a.
Jednim dijelom se radi o programima koji se odnose na operatore sustava i sve druge sudionike na tržištu. Tako je HEP OPS (tj. budući Hrvatski operator prijenosnog sustava) već napravio svoj desetogodišnji program, a također ga moraju imati i ostali operatori. U te programe spadaju i nacionalni akcijski planovi za obnovljive izvore energije ili energetsku učinkovitost. Sve su to provedbeni planovi Strategije, samo što nisu objedinjeni u jedinstvenom dokumentu i svi se oni prema zadanom formatu izrađuju. Također, šaljemo ih i u nadležna europska tijela, tj. Europskoj komisiji, regulatoru ACER-u ili udruženjima europskih operatora ENTSO-E ili ENTSO–G . Drugim riječima, već svaki segment energetike ima svoj program i ciljeve koje treba ostvariti.