Možete li nam za početak dati kratki osvrt na trenutačno stanje na tržištu električne energije?

U posljednjih godinu dana učinjen je veliki pomak na tržištu električne energije u Hrvatskoj. Iako je tržište u potpunosti otvoreno već od 2008, tek sredinom ove godine napokon je i taj segment tržišta električne energije doživio svojevrstan procvat. Naime, određeni broj opskrbljivača krenuo je sredinom godine u agresivnu kampanju prema kupcima, kako poduzetništvu, tako i kućanstvima, nudeći povoljnije cijene za opskrbu električnom energijom. O činjenici da je u Hrvatskoj tržište električne energije uistinu organizirano, tj. da su uspostavljeni svi preduvjeti za funkcionirajuće maloprodajno tržište električne energije, najbolje govori podatak da je nekoliko mjeseci kasnije nešto više od 6% kupaca promijenilo dosadašnje opskrbljivače te smo svjedoci da se tržišna utakmica za kupce ozbiljno razigrala što nas u konačnici veseli. Znatno se povećao i broj sudionika na tržištu: do kraja listopada registrirano je ukupno 18 trgovaca energijom, 14 opskrbljivača i jedan proizvođač. U prvih devet mjeseci imamo i povećanje domaće proizvodnje za 33%, odnosno na 9402 GW h bez obnovljivih izvora i kogeneracije iz sustava poticanja, dok se istodobno neto uvoz u Hrvatsku smanjio za gotovo 50%, prvenstveno zbog ovogodišnje povoljne hidrologije. Također i ukupni volumen trgovine u istom periodu veći je za 3% i dosegao je 48 089 TW h. Zaključno, proizvodnja u prvih devet mjeseci pokrila je 73% ukupne potrošnje, dok je u istom periodu lani pokrivala svega 46% ukupne potrošnje na području države.

Kakvo je stanje na tržištu plinom?

Vezano uz aktivnosti na plinskom tržištu, usporedbe radi na dan 31. prosinca 2012. godine imali smo 50 opskrbljivača i devet voditelja bilančnih skupina (VBS), od čega 7 aktivnih, a na dan 31. listopada 2013. imamo 55 opskrbljivača i 12 VBS-ova, od čega osam aktivnih. Povećanje broja VBS-ova prati i diverzifikacija tržišnih udjela pojedinih subjekata što također doprinosi razvoju tržišta. Istaknuo bih da je otvaranje tržišta u kombinaciji s razvojem prekograničnih kapaciteta u ovoj godini dovelo do promjene tržišne korelacije domaće proizvodnje i uvoza, gdje se udio domaće proizvodnje u ukupnoj potrošnji smanjio na svega 54% od mogućeg kapaciteta proizvodnje od cca. 70% hrvatskih potreba, kao rijetko koja država u svijetu.

Podaci koje navodite mnoge će iznenaditi. Kako tumačite tako velik pad udjela domaćeg plina u ukupnoj potrošnji?

Zbog nekih naslijeđenih problema trenutačno smo u potpuno nelogičnoj situaciji da uvozni plin cijenom i količinom postaje sve konkurentniji te potrošnja uvoznog plina raste u odnosu na domaću proizvodnju, stoga vjerujemo da u ovom dijelu postoji prostor za skoro poboljšanje postojećeg stanja u korist domaće proizvodnje. Budući razvoj tržišta i integracija unutar jedinstvenog tržišta Europske unije dodatno će proširiti konkurentnost tržišta, a daljnjim razvojem prekograničnih i domaćih skladišnih kapaciteta očekuje se i umjereni rast ponude plina na tržištu. Postojeći plinski infrastrukturalni projekti u izgradnji i oni najavljeni, poput novih plinskih baznih, odnosno regulacijskih elektrana, kogeneracijskih postrojenja, prelaska industrije na plin, novih istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, izgradnje LNG-terminala te povezivanje Hrvatske na europske plinske koridore poput IAP-a važna su pretpostavka razvoja i likvidnosti budućeg tržišta plina. Uloga HROTE-a je razvoj novog tržišnog modela koji bi sve to trebao i upotpuniti na dobrobit svih tržišnih sudionika.

HROTE isplaćuje poticaje za obnovljive izvore i kogeneraciju. Koliko je trenutačno elektrana priključeno na mrežu, koliko ugovora je sklopljeno i koliko postrojenja očekujete na mreži u narednih šest mjeseci?

Sa zadnjim danom listopada na mreži je bilo 526 elektrana ukupne instalirane snage 297 MW. Dodatno, HROTE ima potpisane ugovore sa još 676 elektrana ukupne snage 248 MW. Riječ je o projektima koji još nisu priključeni na mrežu. U toj brojci je ukupno 653 sunčanih elektrana, četiri vjetroelektrane, devet elektrana na biomasu, dvije hidroelektrane, sedam elektrana na bioplin i jedna geotermalna elektrana. U narednih šest mjeseci očekuje se priključak 530 - 550 novih elektrana snage oko 130 MW. To posebno vrijedi za fotonaponske projekte jer ugovor predviđa da projekti budu izgrađeni u roku od godinu dana.

Imate li projekcije kretanja prihoda i rashoda HROTE-a do kraja ove godine te neke prognoze prihoda i rashoda za iduću godinu s obzirom na broj ugovora koje ste potpisali?

Od početka ove godine imamo deficit primitaka jer je naknada za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora od 0,5 lipa po kW h donosila nedostatna sredstva. U prvih devet mjeseci iz naknade prikupljali smo 7,5 milijuna kuna mjesečno, a od pripadajućeg udjela preuzete električne energije iz obnovljivih izvora od opskrbljivača prikupljeno je između 26 i 35 milijuna kuna mjesečno, ovisno o proizvodnji. Dakle, HROTE-ovi primici prosječno su mjesečno varirali između 35 i 45 milijuna kuna, a isplate su varirale 46 - 62 milijuna kuna, ovisno o proizvodnji. Razlika od oko 17 milijuna kuna mjesečno pokrivala se iz do sada akumuliranih sredstava iz prethodnih godina. Taj konstantni deficit koji nas je pratio cijelu godinu, a bez povećanja naknade doveo bi do urušavanja sustava isplate poticaja u siječnju 2014. godine. Od početka studenog, od kada počinje vrijediti povećana naknada, HROTE će imati dovoljno novca za isplatu poticaja za postojeće elektrane u mreži i elektrane čije priključenje očekujemo u narednim mjesecima. Postojeći Tarifni sustav za obnovljive izvore na snazi je do kraja ove godine, a novi Tarifni sustav donesen krajem listopada počinje važiti od početka 2014. pa postoji mogućnost da se do kraja godine ugovore neki vjetroenergetski projekti koji su u visokoj fazi dovršenosti. Radi se o četiri projekta ukupne snage od cca. 200 MW, a prema propisanoj legislativi HROTE je dužan potpisati ugovor sa svima koji imaju zadovoljene sve preduvjete za ulazak u sustav poticaja. Ipak, treba se ograditi jer nije izvjesno da će ti projekti već ove godine ostvariti propisane preduvjete i ući u sustav poticaja. Trenutačna količina sredstava zadovoljava postojeće potrebe za isplatu poticaja, a imamo i zalihu koju smo predvidjeli za mogućnost ulaska novih vjetroelektrana u sustav poticaja. Ako do toga dođe, početkom iduće godine napraviti će se nova kalkulacija izdataka za iduću godinu.

Prošle jeseni zatražili ste povećanje naknade za poticanje proizvodnje obnovljivih izvora energije i tome je tek nedavno udovoljeno. Zbog čega je zatraženo povećanje te naknade s 0,5 lipe na 3,5 lipa po kW h?

Upravo iz razloga koje sam naveo, a koji se tiču intenzivnog ulaska novi elektrana u sustav poticaja. Kada se krenulo u prikupljanje sredstava za isplatu poticaja za obnovljive izvore akumulirala su se znatna sredstva koja nisu isplaćivana jer mnogi projekti zbog administrativnih barijera nisu mogli biti realizirani. Sada je birokracija svedena na najmanju moguću mjeru, posebno kada je riječ o malom fotonaponu, a nadamo se da ćemo jednog dana u Hrvatskoj imati i tzv. one-stop-shop za obnovljive izvore energije. Na žalost, nije prihvaćen naš prijedlog da se zahtjevi za 'obnovljivce' mogu dostaviti preko interneta. Prema podacima iz 2011. na mreži je bilo 33 elektrane snage 109 MW, 2012. godine taj broj je porastao na 129 elektrana snage 173 MW, a sada ih je 526 snage 298 MW. S obzirom da obveze HROTE-a za isplatu poticaja povlaštenim proizvođačima već dulje vrijeme znatno premašuju iznos prikupljenih sredstava iz kojih se vrše plaćanja, utvrđena visina naknade trebala bi omogućiti redovito ispunjavanje obveza.

Naknada za obnovljive izvore navodno je određena tako da zadovolji razvoj sektora do 2020. godine u skladu s novim Nacionalnim akcijskim planom za obnovljive izvore energije. Što kažete na kritike da je naknada previsoka, s obzirom na realnu dinamiku ulaska novih postrojenja na mrežu?

Naknada je matematički izračunata, a Nacionalni akcijski plan s tim ima veze u jednoj mjeri. Najvažniji parametar pri određivanju visine naknade su nam bili potpisani ugovori koje imamo na 14 godina, zatim je tu strategija što se želi poticati, je li to radno intenzivan proizvođač energije s višim udjelom domaće komponente itd. Država omogućava svim investitorima mogućnost ulaganja i zarade te stoga ima diskrecijsko pravo određivati politiku u tom segmentu. Država određuje na koji način želi poticati obnovljive izvore energije i time zadovoljiti europske direktive iz tog segmenta. Hrvatska je jedna od zemalja u EU-u s najizdašnijim poticajima, jer želimo ići u korak s ciljevima EU-a, a to u konačnici ima i svoju cijenu jer je dobivena energija iz obnovljivih izvora i kogeneracije puno skuplja nego iz konvencionalnih elektrana. Krenuli smo u prikupljanje poticaja preko tzv. feed-in tarifa. Neke zemlje, poput Norveške, to rade oporezujući dobit. U toj zemlji 98% kapaciteta čine hidroelektrane kojima se dobit oporezuje s čak 56%, investitori su to prihvatili i to je 'win-win' situacija za državu i investitore.

Ipak, je li doista trebalo naknadu u startu povećati za čak sedam puta?

'Feed-in' sustav vezan je za ukupnu potrošnju električne energije u zemlji, a ona zbog recesije pada, tako da se ne bih složio da će se novim naknadama za obnovljive izvore stvoriti akumulacija sredstava. Osim toga, kad se naknade često mijenjaju, to nije dobra poruka u javnosti. U prvom kvartalu ove godine možda se moglo reći da naknade ne bi trebale biti usedmerostručene, no u zadnjem kvartalu više ne smijemo tako razmišljati jer je u međuvremenu velik broj elektrana ušao na mrežu i financijske projekcije koje imamo su upozoravajuće. Ne treba razmišljati kratkoročno, već gledati dugoročne nacionalne interese.

Donesen je novi Tarifni sustav za obnovljive izvore energije i kogeneraciju s kojim su mnogi nezadovoljni, posebno kada je riječ o kvotama za fotonapon i uvođenju prosječne proizvodne cijene za velike FN sustave. Što Vi mislite?

Mnogi žele zaraditi na obnovljivim izvorima energije, a država ima pravo određivati na koji način i što će poticati. Trebamo voditi računa da se raspodjela financijskih resusra neke zemlje radi racionalno. Ako je netko ekološki osviješten i ima financijskih mogućnosti, ništa ga ne sprječava da izgradi, npr. sunčanu elektranu s kolektorima za pripremu tople vode za vlastite potrebe jer za to nema kvota. I tako se dostiže energetska neovisnost i ujedno smanjuje emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Cijena opreme u gotovo svim segmentima obnovljivih izvora i kogeneracije je u konstantnom padu i tome je trebalo prilagoditi novi Tarifni sustav. S današnjim cijenama opreme u novom Tarifnom sustavu za obnovljive izvore investicije u vjetroelektrane prosječno se vraćaju za sedam godina, a u fotonapon između sedam i 10 godina, ovisno o mikrolokacijama. Svima je omogućeno da krenu u investicije, a ima mnogo onih koji neće realizirati svoje projekte jer nemaju novca ni za bazičnih 10 kW iz fotonapona. Ima dosta slučajeva prenašanja ugovora...

Slažete li se da je u fotonaponskim projektima dosta spekulanata koji zauzimaju kvotu i kalkuliraju s realizacijom svojih projekata?

Da, upoznat sam s takvim slučajevima. Tarifni sustav iz 2007. godine koji sam naslijedio predviđao je kvotu od 1 MW iz fotonapona, a u sustav poticaja ušlo je ukupno 7 MW i to mi nitko ne može racionalno objasniti. Jednostavno, nije bilo rokova za realizaciju projekata, a ugovori su se potpisivali sve dok se zadana kvota od 1 MW spojila na mrežu, dodatno kalkuliralo se i s 50%-tnim godišnjim padom cijene opreme, a godišnja indeksacija poticaja u međuvremenu je činila svoje. To su pravi špekulanti! Zbog toga je namjerno donesen rok od godinu dana od potpisa ugovora s HROTE-om u kojem treba realizirati projekt. Sada imamo 720 potpisanih ugovora za fotonapon, snage 37,4 MW i sumnjam da će svi biti realizirani. Već je bilo otkazivanja ugovora i upozoravam da ne postoji viša sila zbog koje ugovor neće biti raskinut nakon proteka perioda od godinu dana.

Koliko ste ugovora za fotonaponske sustave do sada raskinuli?

Do sada se to dogodilo u 11 slučajeva, a s obzirom na skori istek roka nekim povlaštenim proizvođačima, predviđamo da će se taj trend i nastaviti.

Na mreži je sve veći broj vjetroelektrana, a trošak sekundarne regulacije elektroenergetskog sustava bit će sve veći. Razmišlja li se da i ti investitori snose dio troškova regulacije?

Iz razgovora s investitorima u vjetroelektrane doznao sam da su oni svjesni te činjenice i apsolutno spremni sudjelovati u troškovima, kao što je to slučaj u ostatku Europe. Osim toga, spremni su čak i izgraditi manje plinske regulacijske elektrane od postojećih brodskih motora koji se mogu proizvesti u našim brodogradilištima te za pogonsko gorivo koristiti plin, a one bi bile idealne za instalaciju uz postojeći plinski koridor u dalmatinskom zaleđu. Time bi se ujedno riješio i problem trenutačno nepostojećih plinskih potrošača na istom plinskom koridoru. Sekundarna regulacija je veliki i ograničavajući problem, a iz razgovora u stručnim krugovima doznao sam da postoje još neke rezerve iznad dozvoljenih 400 MW priključka za vjetroelektrane. No, ako postoje i investitori koji žele graditi regulacijske elektrane, složit ćete se da nema valjanog razloga da se time struka u Hrvatskoj ozbiljnije ne pozabavi i napravi konkretan prijedlog za provedbu.

Kako ocjenjujete rad HROTE-a u proteklih godinu dana: što je sve napravljeno, na čemu se radi?

U svega tri mjeseca pregledali smo i zaključili 704 ugovora za obnovljive izvore, od čega 690 za sunčane elektrane. HROTE je sudjelovao u izradi Zakona o tržištu električne energije i Zakona o tržištu plina, nakon kojeg je uslijedila izrada novih modela tržišta električne energije i tržišta plina te Pravila za organizaciju tržišta električne energije i Pravila za organizaciju tržišta plina. Ti dokumenti su sada u izradi u suradnji s našim konzultantima i bit će doneseni do kraja ove godine za električnu energiju, odnosno početkom iduće godine kada je riječ o plinu, ovisno o zakonom zadanim rokovima. U srpnju je stupila na snagu Uredba o uspostavi sustava jamstva podrijetla električne energije iz obnovljivih izvora prema kojoj je HROTE, kao tijelo nadležno za izdavanje jamstva podrijetla električne energije, dužno uspostaviti registar jamstva podrijetla u roku od šest mjeseci. Sukladno tome, za očekivati je da će sustav biti funkcionalan početkom iduće godine. Tijekom ove godine pripremali smo se za uvođenje certifikata ISO 9001, ISO 14001 i ISO 27001 koje smatramo iznimno bitnim za naše poslovanje. Ove godine intenzivno smo radili na ekipiranju i edukaciji zaposlenih jer nam je cilj da HROTE postane centar izvrsnosti koji će samostalno moći obavljati svoje zadatke. U tom smislu surađujemo s nizom znanstvenih i stručnih institucija poput Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Rudarsko-geološko-fatnog fakulteta, Ekonomskog fakulteta u Rijeci, Energetskog instituta Hrvoje Požar i EKONERG-a.

Najavili ste osnivanje burze električne energije do kraja godine. O kakvom se projektu radi i koji je njegov smisao s obzirom na to da Hrvatska uvozi oko 30% električne energije?

Točno, najavljeno je osnivanje burze električne energije do kraja 2013, no puna funkcionalnost burze bit će uspostavljena tijekom iduće godine. Osnivanje hrvatske burze nije izravno povezano s činjenicom da je Hrvatska uvoznik električne energije. Sukladno zakonu odgovornost za osnivanje hrvatske burze električne energije imaju HROTE i HOPS. Postavši punopravni član EUROPEX-a (udruženja operatora tržišta energije i burzi energije u EU-u), održan je niz sastanaka s potencijalnim inozemnim partnerima za uspostavu hrvatske burze. HROTE i HOPS su pred potpisivanjem Sporazuma o poslovnoj suradnji na uspostavi burze kao nove pravne osobe, odnosno novog energetskog subjekta u vlasništvu HROTE-a i HOPS-a. Po osnivanju hrvatske burze, pristupit će se paralelno njezinom prekograničnom povezivanju sa susjednim burzama električne energije kao što su HUPEX u Mađarskoj i Borzen, odnosno BSP u Sloveniji. Cilj uspostave burze je optimiziranje cijene električne energije. Pri trgovanju električnom energijom, kao i na klasičnoj financijskoj burzi, zarađuje se na provizijama od protrgovane količine, stoga ne postoji opravdanje da se ta zarada ne ostvaruje i u Hrvatskoj.

Koji je smisao povezivanja burzi električne energije diljem Europe?

U institucionalnom smislu osnivanje burze električne energije treba sagledavati kao na ispunjenje obveze EU-a koja će stvoriti preduvjete za prekograničnu integraciju hrvatskih burzovnih transakcija na razini tržišta za dan unaprijed (eng. DAM, day ahead market) s europskim burzovnim transakcijama (tzv. market coupling ili cjenovno ujedinjenje). Jedna od ključnih namjera projekta 'market couplinga' je u povezivanju viškova električne energije u zemljama izvoznicama s manjkovima električne energije u zemljama uvoznicima poput Hrvatske. To pozitivno utječe na smanjenje burzovne cijene električne energije u zemljama uvoznicima, uz maksimalno efikasno korištenje raspoloživih prekograničnih prijenosnih kapaciteta. Sada postoji cjenovno ujedinjenje između Slovenije i Italije na jednoj strani te između Mađarske, Češke i Slovačke na drugoj strani. Njima su se trebali priključiti Poljaci koji su odustali od povezivanja i priključili su se nordijskim zemljama. Do kraja studenog povezat će se Norveška, Švedska i Danska s Njemačkom, Francuskom i zemljama Beneluksa. Plan je da se ta velika grupa zatim poveže sa Španjolskom i Portugalom. Hrvatska u tom kontekstu želi postati regionalni igrač i priključiti se Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Rumunjskoj. Nadamo se da ćemo uz pomoć strateškog partnera ostvariti tu suradnju.