Na nedavnom 14. hrvatskom seminaru o tlačnoj opremi istaknuli ste da je nedavno doneseni Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom (NN 27/2017) samo jedan od koraka u razvoju tehničkog zakonodavstva u tom području. Možete li to pojasniti?

Odgovor na to pitanje razumljiv je sam po sebi. Nijedan novi zakon, podzakonski propis, norma ili tehničko pravilo ne znače 'kraj svega', već se neprestano moraju nadopunjavati i osuvremenjavati, u skladu s razvojem tehnike i cijelog društva.
Uostalom, razvoj u području opreme pod tlakom od samih je početaka uvjetovao donošenje propisa kojima se nastojalo osigurati njezin siguran i kvalitetan rad, što se nastavlja i nastavit će se i dalje.
No, sve je započelo još pojavom parnog stroja potkraj 17. stoljeća i nezgodama koje su se događale. To je odmah dovelo do potrebe reguliranja načina gradnje, uporabe i održavanja takvih uređaja, a sve u cilju zaštite ljudskih života i materijalnih dobara.
Tako je već 1817. godine u Engleskoj osnovan odbor s ciljem donošenja propisa za sprječavanje eksplozija kotlova na brodovima. Već tada je zaključeno da su "strojevi koji rade pod tlakom pare sigurni samo ako je kotao dobro konstruiran i ima ispravno podešen ventil sigurnosti".

Slični problemi ubrzo su pojavili i u drugim zemljama, pa i u Hrvatskoj, zar ne?

Točno! Prva regulativa iz područja opreme pod tlakom na hrvatskom jeziku potječe s kraja 19. stoljeća. Točnije iz 1871. godine, kada je za područje Dalmacije donesen Zakon o ispitivanju i periodičkim pregledima parnih kotlova, dok je 1895. ministar trgovine Kraljevine Ugarske donio Normativnu naredbu o parnim kotlovima na brodovima i inim plovilima na rijekama i jezerima.
Iz 1900. godine pak potječe Naredba za nadzor nad parnim kotlovima koju je izdao Odjel za unutrašnje poslove Kraljevske Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade, a koja se odnosi na stabilne i pokretne parne strojeve, kotlove i uređaje. Ona je imala gotovo ista poglavlja kao i Zakon za brodske kotlove iz 1871. godine i sadržavala je dodatak koji obuhvaća kontrolni proračun ventila sigurnosti i provedbu pokusa tlakom, određivanje ogrjevne površine kotla i naputke vezane za postupak periodičkih pregleda i ispitivanja, osposobljavanja rukovatelja stabilnih parnih kotlova, lokomobilnih kotlova i polaganje ispita.

Kako su se razvijali nadzor i ispitivanja opreme pod tlakom?

Spomenute naredbe na području današnje Hrvatske bile su na snazi, uz manje izmjene, sve do 1918. godine, kada je nadzor nad parnim kotlovima i posudama pod tlakom došao u nadležnost Inspekcije parnih kotlova koja je djelovala u sklopu Inspekcije rada. Za svaki je parni kotao od tada izdavan certifikat s Knjigom o revizijama i uputom koja je sadržavala obveze njegovog vlasnika. Ti su certifikati ostali nepromijenjeni sve do kraja pedesetih godina prošlog stoljeća.
U osvit 2. svjetskog rata, 1941. godine, Ban Banovine Hrvatske Dr. Ivan Šubašić donio je naredbu kojom proširuje Uredbu o nadzoru nad parnim kotlovima i sudovima pod pritiskom na područje cijele Banovine. Ona je obuhvatila parne kotlove i posude i to njihovu konstrukciju, gorivo, vodu i dimne plinove, dimnjake i smještaj, uređaje u kotlovnici i njihov pogon, dok su u drugom dijelu obrađene posude pod tlakom, a u trećem nadzor nad parnim kotlovima i ostalim posudama pod tlakom, ispitivanja i pregledi. Nadzor je provodilo Povjereništvo parnih kotlova.
Nakon rata, 1946. godine novi kotlovi su dobivali Certifikat parnog kotla i Knjigu o pregledima parnog kotla koje je izdavao Inspektorat parnih kotlova. Sadržaj uputa ostao je manje - više isti, uz proširenje određenih poglavlja.
Od tada pa sve to devedesetih godina, odnosno raspada bivše Jugoslavije donesen je niz tehničkih propisa (pravilnika) iz područja opreme pod tlakom.
Nakon osamostaljenja Hrvatske i osnivanja Državnog inspektorata 1999. godine u okviru kojeg se nalazi Inspekcija posuda pod tlakom, za opremu koja radi pod tlakom izdaju se Certifikat i Knjiga o pregledima posuda koje rade pod tlakom, u koju se upisuju rezultati pregleda. Konačno, 2008. godine donesen je Pravilnik o pregledima i ispitivanju opreme pod tlakom (NN 138/2008), prema kojem su uvedeni Evidencijski list i Očevidnik za opremu pod tlakom visoke razine opasnosti. Taj je Pravilnik 2014. godine zamijenjen novim, koji je vrijedio sve do prije nekoliko mjeseci, kada je donesen ovaj sadašnji. No, time cijela ta priča, kao što sam već ranije napomenuo, ne prestaje!

Zašto je novi Pravilnik toliko važan?

Jedna od najvažnijih novosti iz tog novog i dugo najavljivanog Pravilnika svakako je stavljanje 'periodike', tj. periodičkih pregleda i ispitivanja opreme pod tlakom na tržište. Tako je njegovim objavljivanjem u 'Narodnim novinama' konačno završila duga priča koja je bila pripremana još od 2005, a službeno je započela 2008, znači prije devet ili 12 godina, ovisno o tome kako promatramo.
No, tek danas vidimo koliko je vremena izgubljeno i koliko ga još moramo utrošiti da sve stvari u području opreme pod tlakom postavimo u funkciju kako je zamišljeno. Isto tako, svi sudionici u tom području, od vlasnika i/ili korisnika te opreme pa do inspekcijskih tijela, moraju biti svjesni da je svaki pravni akt pa i taj novi Pravilnik 'živa stvar' koja se mora nadopunjavati kako bi se osigurala njegova kvalitetna primjena i ažurirati s novim tehničkim spoznajama.

Novi Pravilnik ima i još jednu novost, a to su posebne Upute za njegovu primjenu. Možete li o tome reći nešto više?

Na nedavnom Seminaru smo isto tako više puta mogli čuti da nijedan zakon, propis, norma ili tehničko pravilo nisu i ne smiju biti sami sebi svrha, već njihov glavni cilj mora biti ostvarivanje sigurnosti i pouzdanosti rada opreme i uređaja na koje se odnose, a time i zaštita ljudi, imovine i okoliša.
Upravo zato su, uz Pravilnik, objavljene i i Tehničke upute za njegovu primjenu koje, kao što je navedeno u njihovoj preambuli, služe kao referenca za osiguranje njegove dosljedne primjene.
Te Upute je napravila grupa stručnjaka iz Sekcije za opremu pod tlakom Društva energetičara Zagreb i one će biti sustavno ažurirane prema potrebama koje će proizaći iz primjene Pravilnika i postupaka koji će biti objavljeni u pojedim normama iz područja opreme pod tlakom. Naime, kako što je vidljivo, sve više norma obrađuje i problematiku periodike, sanacije i kasiranja opreme pod tlakom, što su koraci prema objavljvanju direktive za periodičke preglede koja će osigurati jednaki pristup na području cijele Europske unije.
Te Upute će biti samo pomoć ne samo vlasnicima, odnosno korisnicima opreme pod tlakom, ovlaštenim inspekcijskim tijelima i nadležnom inspekcijskom tijelu koje prati provedbu Pravilnika, već će biti obvezujuće za eksperte i ocjenitelje Hrvatske akreditacijske agencije jer se pod dokazom kompetencije za provedbu pregleda i ispitivanja opreme pod tlakom ne traži ispunjavanje samo zahtjeva HRN EN 17 020, već i dodatnih zahtjeva koje propisuje Pravilnik zajedno s Tehničkim uputama.

U ovom kratkom vremenu nakon objavljivanja novog Pravilnika, već su se pojavili i određeni problemi. O čemu se sve radi?

Iako smo nastojali uskladiti sve aktivnosti kako bi prelazak s jednog državnog inspekcijskog tijela (dosadašnje Agencije za opremu pod tlakom) na neovisna inspekcijska tijela išao bez puno problema, to zbog poznatog načina ponašanja u našoj zemlji nije uspjelo. Tako sada imamo akreditacije koje su napravljene prema novom Pravilniku, iako dodatni uvjeti nisu bili poznati i imamo prijave za akreditaciju s materijalima u kojima ti dodatni uvijeti nisu uključeni. To sve stvara nezdravu atmosferu u pogledu funkcioniranja područja pregleda i ispitivanja. Upravo je zbog toga nadležno Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta odlučilo izdati ovlaštenja svim akreditiranim subjektima na rok od godinu dana od stupanja na snagu novog Pravilnika, u kojem će se periodu morati provesti doakreditacija kako bi svi zahtjevi bili ispunjeni. Sve to dodatno opterećuje sve nas koji se time bavimo i traži vrijeme za realizaciju.

U svakom slučaju, predstoji još posla?

Upravo tako. Za početak, pokrenut će se edukacija sudionika: i inspekcijskih tijela i vlasnika, odnosno korisnika opreme pod tlakom, kako bi razumjeli funkcioniranje cijelog sustava. Tu je također posao oko formiranja registra opreme koji će zadovoljiti novi sustav i zato je bitno da se ispravno dostave svi podaci koje će nadležno ministarstvo tražiti za njegovo formiranje. Čim se sve to riješi, na red će doći rješavanje drugih problema, kao i onih koji će u međuvremenu iskrsnuti.

* * *

I za kraj, prijeđimo na temu koja nije vezana uz područje opreme pod tlakom. Već niz godina posjećujete Južnu Ameriku, njezine nacionalne parkove, planinske vrhunce, kulturne i povijesne znamenitosti, a uz to ste i predsjednik Hrvatsko-hispanskog društva. Možete li reći nešto više i o toj Vašoj aktivnosti?

Da, mogu reći da sam zaljubljenik u Južnu Ameriku. Prošao sam gotovo sve zemlje tog kontinenta, od Meksika do Ognjene zemlje. Posebno me zanimaju povijest, kultura, bioraznolikost i nadasve ljudi koji su susretljivi, ponosni i uvijek dobre volje. Tu sam upoznao autohtone narode koji žive u džunglama Ekvadora i Perua, 'indihenese' na visinama iznad 5000 m. Uglavnom najviše vremena kada sam u Južnoj Americi provodim van gradova, u Andama koje u svakoj južnoameričkoj zemlji pružaju nešto posebno. Predsjednik sam Hrvatsko-hispanskog društva koje nastoji putem svojih aktivnosti, posebno tribinama koje održavamo svakih 15 dana približiti hispanski svijet našim članovima i ostalim građanima. Imamo dvije tematske tribine 'Hispanski svijet' i 'Susret kultura' na kojima naši članovi i gosti govore o svojim putovanjima, kulturi, povijesti i umjetnosti hispanskih zemalja.