U kojoj su trenutačno fazi radovi na plinofikaciji Dalmacije: u Zadru, Benkovcu, Biogradu na Moru, Šibeniku i Splitu?

Do sada smo izgradili 30 km plinovoda u Zadarskoj županiji. Do kraja ove godine u sve tri županije obuhvaćene koncesijom planiramo završiti još 17 km i do tada imati izgrađeno ukupno 47 km plinske mreže. Naši planovi uključuju početak izgradnje plinske mreže na području Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije. Situacija je u tim dvjema županijama donekle drugačija. Dok smo u Šibensko-kninskoj već dobili potvrdu glavnog projekta, u Splitsko-dalmatinskoj konačno vidimo svjetlo na kraju prilično dugotrajnih razgovora o određenim pravnim pitanjima, što bi trebalo doprinijeti još bržem razvoju jedne od najpropulzivnijih poslovnih zona u Hrvatskoj. Naš je cilj izgraditi baznu plinsku mrežu u sljedećih 5 - 6 godina, ovisno o tome koliko brzo ćemo dobiti sve dozvole i organizirati građevinske radove. Kao jedan od najvećih greenfield-ulagača u infrastrukturu u Dalmaciji, želimo ispuniti sve uvjete iz koncesijskog ugovora, ali i osigurati odgovarajući povrat uloženog kapitala. Nakon završetka ove faze, širit ćemo plinsku mrežu kad god budemo mogli postići ravnotežu između potražnje i ekonomske isplativosti.

Koliko potrošača prirodnog plina trenutačno imate i jeste li zadovoljni postignutim?

U Zadru je trenutačno više od 330 kućanstava i više od 1300 stanova u zgradama koje imaju spremne sve instalacije zatražilo priključak na plin. U sve tri županije EVN je zabilježio značajan interes za priključenje na plin, posebno javnih institucija kao što su škole i bolnice te velikih tvrtki. Prilično smo zadovoljni trenutačnim rezultatima, uzmemo li u obzir da Hrvatska još od 2008. bilježi višegodišnji pad u potrošnji plina, s potrošnjom plina u 2012. jednakom kao 2008. godine, kao i da gradimo plinsku infrastrukturu na području koje do sada nije imalo iskustva s plinom i njegovim prednostima kao pouzdanog i pristupačnog izvora energije. Vjerujemo da ćemo kontinuirano povećavati bazu naših korisnika kroz sljedećih 5 - 6 godina.

Niste zadovoljni odobrenim tarifama za distribuciju i opskrbu plinom koje vam je odredila Hrvatska energetska regulatorna agencija, zbog čega ste i zatražili ocjenu zakonitosti Odluke o visini tarifnih stavki za distribuciju i opskrbu tužbom Visokom upravnom sudu. Što ste željeli time postići i kakav odgovor u vezi s time ste dobili od Vlade?

Iako smo svjesni i drugačijih stajališta u plinskom sektoru, uvijek smo naglašavali da je naša situacija u potpunosti drugačija u odnosu na druge distribucijske tvrtke u Hrvatskoj. Kada smo ulazili na hrvatsko tržište, na temelju naših iskustava s austrijskim energetskim regulatorom i toga što se već tada znalo da će Hrvatska uskoro postati članica Europske unije, očekivali smo da će se hrvatski energetski regulator ponašati na jednak način. Stoga smo doista očekivali da će metodologija osigurati tarifu koja bi bila dovoljno atraktivna za korisnike, a ujedno i vrednovati novu investiciju kroz distribucijsku tarifu. Ova očekivanja se nisu mogla ispuniti u okviru donedavno važeće metodologije pa su nam određene tarife s kojima nismo bili zadovoljni. Zbog toga smo zatražili reviziju zakonitosti tarifa za distribuciju i opskrbu koje su nam određene prošle godine. Međutim, vjerujemo da će nova metodologija, objavljena u kolovozu ove godine, koja je u većoj mjeri usklađena s najnovijim energetskim propisima EU-a, na odgovarajući način vrednovati i poticati nove investicije u plinskom sektoru, kao što je naša.

S obzirom na okolnosti, hoćete li nastaviti ulagati u Hrvatsku, u skladu s koncesijskim ugovorima?

Samim time što je EVN potpisao 30-godišnji koncesijski ugovor, smatramo da imamo dugoročnu perspektivu u Hrvatskoj. Vjerujemo da će Hrvatska kao punopravna članica EU-a nastaviti poticati daljnji razvoj plinske industrije, ne samo boljom primjenom i provedbom propisa, već i započinjanjem novog investicijskog ciklusa koji je itekako potreban.

Imate li ambiciju postati voditelj bilančne skupine i zarađivati na uvozu i opskrbi plinom širom Hrvatske?

Za sada isključivo djelujemo kao član bilančne skupine i budno pratimo daljnji razvoj događaja u otvaranju plinskog tržišta. Nema sumnje da smo napokon svjedoci postupnog, ali i stvarnog otvaranja plinskog tržišta. Ono se 2011. otvorilo za konkurenciju u veleprodajnom segmentu, da bi prošle godine po prvi puta voditelji bilančnih skupina aktivno tražili rezervaciju kapaciteta. Jako nam je drago zbog ovakvog razvoja situacije jer samo zdrava konkurencija može doprinijeti daljnjoj liberalizaciji tržišta.

Plinacrov magistralni plinovod u svibnju je pušten u rad u industrijskoj zoni Dugopolje, no kupaca plina tamo još nema. Zbog čega?

Istina, prošlo je neko vrijeme otkada je Plinacro završio s radovima na infrastrukturi za transport plina, ali mi nismo bili u mogućnosti početi s radovima u 2012. i kroz veći dio 2013. godine. Međutim, prilično smo optimistični da ćemo pronaći prihvatljivo rješenje za određena pravna pitanja zbog koji nismo mogli prije započeti s radovima. Usko surađujemo s Općinom Dugopolje koja je do sada pokazala veliki sluh za razvoj poduzetništva, inače ne bi postala jednom od najpropulzivnijih poslovnih zona u Hrvatskoj. Stoga očekujemo da će pokazati isti takav sluh i u našem slučaju.

Kako gledate na činjenicu da bi hrvatskim teritorijem trebao prolaziti Jonsko-jadranski plinovod (IAP) te što će to značiti za vaše poslovanje?

Jonsko-jadranski plinovod nije predviđen samo Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske kao novi važan pravac opskrbe plinom koja će doprinijeti sigurnosti opskrbe u Hrvatskoj i regiji, nego i u nedavno objavljenom Planu razvoja plinske mreže 2013. - 2022. koji je sastavila Zajednica europskih operatera plinskih transportnih sustava. Ovaj neobvezujući plan obuhvaća investicije od prekogranične važnosti za daljnju integraciju plinskog tržišta i jačanje sigurnosti opskrbe. Mi svakako pozdravljamo mogućnost novog plinskog pravca koji bi mogao imati pozitivan utjecaj na veći izbor u nabavi plina po konkurentnijim cijenama.

Kako komentirate višegodišnji silazni trend u potrošnji plina u Europi?

Iako se mnogi stručnjaci slažu da su 'prednosti plina skoro same po sebi razumljive" ili pak tvrde da ulazimo u 'zlatno doba plina', svjedoci smo sasvim suprotnih kretanja na plinskom tržištu EU-a tijekom posljednjih pet godina. Proizvodnja plina iz škriljaca u SAD-u preobrazila je tržište ne samo u segmentu ukapljenog prirodnog plina (LNG), nego je i omogućila temeljni prelazak s ugljena na plin u elektroenergetskom sektoru. Ovakva kretanja potaknula su izvoz ugljena u EU. Kao rezultat struja se danas u EU-u manje proizvodi iz plina nego iz ugljena. U nekim zemljama EU-a čak se 50% struje proizvodi iz ugljena. Uz ova kretanja, ekonomska kriza još od 2008. godine negativno utječe na potražnju za plinom, posebno u proizvodnji električne energije. Naposljetku, EU još uvijek ima velikih poteškoća u formiranju unutarnjeg energetskog tržišta i boljem usklađivanju klimatskih i energetskih ciljeva. EU mora puno toga napraviti da bi potaknuo potrošnju plina kako bi ona dosegnula istu razinu kao prije početka gospodarske krize. Neki čimbenici su definitivno izvan utjecaja plinskog ili energetskog sektora, kao što je ekonomska kriza, ali neki drugi nisu i mi pažljivo pratimo kretanja na tržištu plina i struje u EU-u. Ta kretanja također utječu na razvoj EVN-ovog poslovanja, posebno na potražnju za energijom industrijskih potrošača. U takvoj situaciji EVN slijedi strategiju koja ima za cilj što je više moguće osigurati raznolikost, uravnoteženost i fleksibilnost kapaciteta u proizvodnji energije.