Intervju na engleskom jeziku pročitajte ovdje: Gas stored in the Okoli gas storage facilities presents our significant advantage

Možete li ukratko predstaviti MET Holding, te pojasniti vlasničku strukturu jer vas javnost uglavnom percipira kao MOL-ovu tvrtku?

MET Grupa je najveći nezavisni trgovac i opskrbljivač prirodnim plinom u regiji Središnje i Jugoistočne Europe, a svojim podružnicama zastupljena je u osam europskih zemalja. Sinergijski efekt u regiji je to što daje snagu MET-u. Prisutni smo na jedanaest međunarodnih tržišta prirodnim plinom, što kroz operativne tvrtke koje su aktivne na tim tržištima, što kroz komercijalne aktivnosti na burzama plina i struje ili kroz zakup transportnih i skladišnih kapaciteta. Tijekom 2013. godine tvrtka je pokrenula poslovanje trgovine električnom energijom, a 2014. godine započela je s trgovinom naftom i derivatima preko svoje novoosnovane tvrtke u Londonu. MET Grupa ostvaruje kontinuirani rast još od svoga osnutka i vrlo dobro je pozicionirana na energetskom tržištu, a taj rast će se nastaviti i pokretanjem komercijalnih aktivnosti trgovine i drugim oblicima energenata. Ukupni promet MET Grupe je iznad 3 milijarde eura godišnje.MET je nastao izdvajanjem plinskog poslovanja iz MOL-a još 2007. ali u procesu izdvajanja tvrtke većinski udio je prodan dvama investicijskim fondovima, a MOL sada ima manjinski udio. Drugim riječima, MOL je samo financijski ulagač – bez utjecaja na poslovne odluke i strateške odrednice MET Grupe. MET nije inkorporiran u MOL grupu niti se njegova bilanca knjiži u MOL-ovoj bilanci. MET Holding kao organizacija formiran je 2012. sa sjedištem u švicarskom Zugu, otkuda se vode sve operacije i donose sve odluke, a tvrtke članice holdinga rade po principu nacionalne prodaje u Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Hrvatskoj. Trading floor – MET International je također sestrinska tvrtka, članica Holdinga, preko koje se odvija cijela trgovina energijom. Tvrtka MET Croatia Energy Trade je osnovana krajem 2013. godine i u stopostotnom je vlasništvu MET Holdinga. U međuvremenu smo ishodili dozvolu za energetsku djelatnost trgovine i opskrbe prirodnim plinom, a početkom ove godine registrirani smo i kao voditelj bilančne skupine. Osim u poslovanju plinom na nivou Grupe smo u nekoliko zemalja aktivni i u trgovini i opskrbi električnom energijom.

Za tvrtku MET Croatia Energy Trade šira je javnost prvi puta čula kada je objavljeno da je kupila značajnu količinu Ininog plina u skladištu Okoli. Kakve su vam ambicije na ovom tržištu?

MET Grupa cijelo vrijeme traži sinergiju među tržištima na kojima djeluje. Primarni strateški cilj MET Croatije je opskrba malih i srednjih kupaca na distributivnom i transportnom sustavu, ali naravno, bit ćemo prisutni i na veleprodajnom tržištu, na kojem plin kupuju drugi opskrbljivači krajnjih kupaca. To je i razlog kupovine ovdašnjih skladišnih kapaciteta koji će nam pomoći razviti biznis u Hrvatskoj, a našim krajnjim kupcima garantirat će sigurnost i fleksibilnost s obzirom na razliku zimske i ljetne potrošnje. Međutim, time ćemo i na regionalnom nivou dobiti adut više u tržišnoj utakmici. Primjerice, Slovenija je i do sada dijelom ovisila o skladišnim kapacitetima u Hrvatskoj, no to je već pitanje operacija na nivou Grupe. Vrlo su rijetki kupci koji kontinuirano tijekom godine troše istu količinu plina, a skladište nam omogućuje da zadovoljimo sve njihove potrebe, bez obzira na njihov ljetni minimum i zimski maksimum. Osim toga, za dobavu plina za naše potrebe imamo obaveze preuzimanja prema dobavljaču, bez obzira na to što nam je to sestrinska tvrtka koja kupuje plin na susjednim tržištima. Mi smo registrirani voditelj bilančne skupine i iz usluge možemo nekom drugom ponuditi uslugu fleksibilnosti; preuzimanje njegovih viškova plina, odnosno isporuku kad je potrebna veća količina plina. Već sada trgujemo i na virtualnim točkama.

Potpisali ste nekoliko ugovora. Kako poslujete?

Ovo je tek početak. Otkako je prije godinu i pol novom regulativom energetskog sektora dana mogućnost otvorenog tržišta to nam je i bio signal za početak rada u Hrvatskoj. Siguran sam da će ovo tržište, koje je zadnjih godina padalo u volumenu, u jednom trenutku oporavkom gospodarstva i našim povezivanjem s drugim tržištima, početi rasti. Zato je sada pravo vrijeme za početak posla. Naši prvi rezultati bit će vidljivi krajem ljeta, kad prođe sezona ugovaranja za sljedeću plinsku godinu. Očekujemo da srednjoročno, u roku od tri do pet godina postanemo drugi ili treći opskrbljivač na ovom tržištu. Planovi su ambiciozni a vlasnici su nam dali i alate da to ostvarimo. Već sada nas je osmero zaposlenih i imamo podršku servisne kompanije i MET Holdinga.

Možete li komentirati aktualni trenutak na tržištu plina?

Otvaranje tržišta je novi proces za sve sudionike, ne samo za opskrbljivače, već i kupce, kojima će to donijeti najviše koristi. Kupci trebaju biti svjesni promijenjenih uvjeta, al i aktivne uloge koju sada moraju preuzeti na tržištu. To između ostalog znači da trebaju u natječajima postaviti takve uvjete koji će zadovoljiti njihove potrebe.Čini mi se da svi još trebamo puno raditi na edukaciji krajnjih kupaca. Veliki poduzetnici su već shvatili benefite, no mala i srednja industrija još nije prepoznala koristi liberaliziranog tržišta plina. Za tržište je to pozitivno jer dovodi do transparentnosti i u konačnici manje cijene za krajnjeg kupca, međutim svi bi trebali biti oprezni i tu prije svega apeliram na zakonodavce da provedbene akte prilagode našem stanju na tržištu. Regulativa je potpuno otvorila karte u kratkom periodu, a u tim drastičnim promjenama se i kupci i opskrbljivači trebaju pronaći. Zakoni su u redu i usklađeni su s europskom direktivom, ali već nakon par mjeseci rada na otvorenom tržištu vidi se da nam provedbeni propisi nisu do kraja usklađeni s trenutačnim stanjem na plinskom tržištu. Jednostavno rečeno, tako napredna regulativa nije u skladu s tehničkim, tehnološkim, kadrovskim i materijalnim mogućnostima našeg tržišta.

Niste jedini koji tako razmišlja. Možete li navesti neki primjer poteškoća s kojima se susrećete u provedbi nove regulative?

Primjerice, procedura promjene opskrbljivača kako je sada opisana je izrazito komplicirana i dugotrajna s jako puno elemenata koje svi u tom krugu trebaju ispuniti; novi opskrbljivač, stari opskrbljivač, operator transportnog i distributivnog sustava, i operator tržišta. U praksi se pokazalo da je proces s obzirom na situaciju na plinskom tržištu ambiciozno koncipiran, ali teško provediv u praksi. Mi smo proveli promjenu opskrbljivača pa to znamo. Već smo pismeno predložili regulatoru neke izmjene regulative i odgovoreno nam je da ćemo u idućoj izmjeni propisa biti uključeni kao i druga zainteresirana javnost. Također, jedan od problema na koji smo naišli vezan je za zakup skladišnih kapaciteta. Skladišna godina počinje 1. travnja i ne poklapa se s plinskom godinom koja počinje 1. listopada. Propisano je da zakupac skladišnih kapaciteta mora zakupiti kapacitete transportnog sustava na točki ulaza i izlaza iz sustava povezanoj sa PSP-om u skladu s kapacitetom skladišta, što je logično. Međutim, tumačenje je takvo da od 1. travnja, otkad su zakupljeni skladišni kapaciteti, treba odmah zakupiti adekvatni ulazni i izlazni transportni kapacitet, bez obzira na to što je to period utiskivanja plina. Dakle plin se ne povlači, ali mi smo obavezni imati maksimalne ulazne kapacitete, što je apsurdno. Nadalje, zakup je moguć samo na mjesečnom nivou, pa mi sada po skupljoj tarifi moramo zakupljivati ulazni transportni kapacitet koji nam definitivno neće trebati do 1. listopada. Predložili smo da se u tih prvih šest mjeseci rada skladišta na otvorenom tržištu dade mogućnost zakupa kapaciteta na godišnjem nivou ili neka je u krajnjem slučaju uključe u cijenu skladištenja. S druge strane, na kraju perioda zakupa transportnih kapaciteta, zadnjih šest mjeseci u skladišnoj godini, kad je zimska sezona povlačenja plina iz skladišta, mi ćemo i nakon toga do kraja plinske godine imati zakupljen i plaćen transportni kapacitet koji nam neće trebati, jer više nećemo imati svoj plin u skladištu! Problem je u tome što cijena transportnih kapaciteta opterećuje krajnju cijenu plina za kupca. Očito je riječ o neusklađenosti između dva operatora - operatora plinskog skladišta i operatora transportnog sustava, a takav sustav odobrila je HERA. Cijena usluge, kada korisniku nije potrebna, treba biti najmanja moguća, kako se ne bi prelila u krajnju cijenu koju plaća kupac, jer se to sada događa. Smisao tarifnih sustava i liberalizacije je do kraja pojeftiniti reguliranu uslugu, a ne je poskupiti i time zapravo opteretiti krajnju cijenu plina.

Imate li i vi poteškoća s energijom uravnoteženja?

Princip energije uravnoteženja i penalizacije krivih nominacija je potpuno u redu. Doneseni su propisi koji propisuju naplatu energiju uravnoteženja, ali ne i metodologija kroz koju se to može učinkovito raditi. Da bi mogli provoditi naplatu energije uravnoteženja trebali bi u provedbenom dijelu imati standardne profile potrošnje. Imamo 12 tarifnih modela u distribuciji, ali ni za jedan od tih modela nema standardnih profila potrošnje, već distributeri rade proporcionalnu alokaciju. Primjerice, nema propisane metodologije alociranja dnevnih količina, po dnevnim nominacijama za kupce ispod milijun m3 godišnje potrošnje plina, za koje operator distributivnog sustava nema obavezu dnevnog mjerenja. Netko mora odrediti dnevnu alokaciju, a nemamo dnevno mjerenje, niti standardne profile koji bi nam znali reći kako da obračunavamo energiju uravnoteženja. Danas svaki od operatora distributivnog sustava po nekoj svojoj metodologiji alocira dnevne količine po dnevnim nominacijama, po čemu će nam HROTE naplaćivati energiju uravnoteženja. S obzirom na prije spomenuto teško stanje na tržištu plina sada nije za očekivati da se u dogledno vrijeme svi kupci opreme brojilima koja imaju daljinsko očitanje i prijenos podataka, to nitko niti u inozemstvu ne radi, već za to postoje definirani standardni profili potrošnje, prema kojima se onda rade alokacije dnevnih količina. Takvih primjera ima još.

Slični problemi s promjenom opskrbljivača i naplatom energije uravnoteženja postoje i kod električne energije. Iz te perspektive, kako gledate na Vladine odluke kojima je na tri godine odgođena liberalizacija u opskrbi plina za potrebe kućanstava?

Uvjeti poslovanja na tržištu plinom trebaju se stabilizirati. Da je učinjena potpuna liberalizacija i u sektoru kućanstava ne znam tko bi ušao u taj segment. Zbog istih razloga i mi manje optimistično gledamo na tržište manjih i srednjih poduzetnika, jer smo naišli na niz problema u praksi koji nisu definirani provedbenim propisima. Nesigurnost odbija opskrbljivače od ulaska u taj segment. U tom kontekstu mogu shvatiti zašto se ovog trenutka nije otvorilo i tržište kućanstava.

Ranije ste rekli da imate interes ući u segment opskrbe električnom energijom, gdje također postoje objektivne poteškoće. Kakvi su vam planovi?

MET Grupa se bavi trgovinom strujom već godinu dana. Na nivou trgovine ostvareni su dobri rezultati, a u opskrbi je tek započeo posao u Slovačkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Imamo odluku dioničara da MET Croatia Energy Trade uđe u biznis sa strujom. Sada smo u procesu doregistracije i uslijedit će proces licenciranja, koji bi mogao biti završen do kraja godine, kako bi krajem ove ili početkom iduće godine krenuli u posao opskrbe električnom energijom. Tržište struje je u regiji i Hrvatskoj bolje posloženo i jednostavnije je od tržišta plinom, zato i očekujemo jednostavniji ulazak na tržište iako nas čeka uhodana konkurencija. Krajnjem kupcu treba i plin i električna energija, a ako već imamo odnos s kupcem za jedan oblik energije, bit ćemo u prednosti ako mu možemo ponuditi i drugi oblik energije. Na nivou Grupe razmišljamo o još nekim aktivnostima u domeni energetike. Lani je kupljena jedna trading tvrtka u Londonu, koja se bavi naftom i naftnim derivatima. Zasad je to samo trading, ne i opskrba koja podrazumijeva infrastrukturu. LNG i LPG su također nove potencijalne djelatnosti na nivou Grupe, a tu je Hrvatska zanimljiva s obzirom na moguću gradnju LNG terminala na Krku.

Politika i struka forsiraju brojne plinske projekte, kao što su Jadransko-jonski plinovod i LNG terminal na Krku, a već je raspisan i natječaj za istraživanje nafte i plina u Jadranu. Ambicije su ogromne kad je riječ o pozicioniranju Hrvatske kao energetske sile u ovom dijelu Europe. Kakav je vaš stav o tim projektima?

Bio bih jako sretan da se ti projekti realiziraju, jer za to imamo šansu, samim tim što smo geografski u presjeku nekoliko regija središnje i jugoistočne Europe pa bi im ti projekti mogli biti dobra poveznica. Plinsku infrastrukturu razvili smo da bude povezana sa Slovenijom i Mađarskom, a svi ti novi projekti ne bi bili mogući da već sada nismo dobro povezani sa susjednim zemljama. Interkonekcija s Mađarskom otvorila je ovo tržište, to je činjenica. Ostaje nam poveznica na južni koridor koji dolazi iz kaspijske regije, a odluke koje jamče novi izvor plina već su donesene. Jadransko-jonski plinovod je potencijalni projekt koji Hrvatsku može staviti u središnju ulogu u ovoj regiji, međutim ne smijemo zaboraviti da su u njega uključene četiri različite države sa svim svojim osobitostima. Ostvarenje tog projekta nije samo stvar operatora transportnog sustava već i onih koji će zakupljivati te kapacitete i vlasnika plina čiji plin će njima teći. Regionalno tržište je relativno malo, ali mogućnost tranzita daje benefit zbog kojeg će cijela regija imati korist od novog izvora plina. Primjerice, oni koji sada prodaju plin u Bosni bit će u posve drugačijoj poziciji kad znaju da im s druge strane dolazi netko drugi, s drugim izvorom plina. Ukratko, svima će biti puno lakše ispregovarati bolje uvjete. LNG je ambiciozan projekt, i financijski i količinama plina koje bi se mogle prodavati i uvijek je imao širi fokus. LNG terminal ima priliku afirmirati se i krenuti dalje. Iza jednog i drugog projekta moraju stajati subjekti koji imaju plin i imaju tržište i koji će vidjeti interes da iznajme infrastrukturu ili u nju ulože, tek onda je projekt fizibilan. Da bi došli na taj nivo potrebno je riješiti dozvole, regulativu i izuzeće od pristupa treće strane, odnosno izuzeće iz tarifnog sustava, sve do ACER-a i Europske komisije, s čim se sada suočava Južni tok. Na kraju, tu je poslovni aspekt i pitanje isplativosti. Sva ta procedura je dugotrajna i mukotrpna i još nije odrađena ni na jednom od ta dva projekta, a bit će uvjet da dođe netko tko je zainteresiran za partnerstvo ili zakup kapaciteta.