Poštovani dr. Mertl, za početak razgovora Vas molimo da nam ukratko predstavite tvrtku Adria LNG i sam projekt izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin.

Tvrtku Adria LNG d.o.o. osnovalo je pet europskih energetskih tvrtki potkraj 2007. godine u Zagrebu. Danas su njezini suvlasnici E.ON Ruhrgas, OMV, Total i Geoplin, nakon što je njemačka tvrtka RWE u listopadu ove godine odlučila povući svoj vlasnički udio. Projekti izgradnje terminala za LNG su iznimno zahtjevni i ponekad su za uspješnu realizaciju potrebne godine, a okruženje se sve brže mijenja i nije neobično da jedan od partnera odluči napustiti projekt. U svakom slučaju, odluka RWE-a neće imati nikakvog utjecaja na daljnje odvijanje i realizaciju projekta. S druge strane, očekujemo da nam se uskoro pridruže hrvatske tvrtke: INA, HEP i Plinacro. Njihov je ulazak nužan kako bismo sljedeće godine uspjeli okončati izradu poslovnog modela. Na taj način hrvatski partneri dobivaju mogućnost aktivnog sudjelovanja u njegovoj izradi. Takav razvoj događaja bi i nama odgovarao. Ako se to ne dogodi, sadašnji članovi Adria LNG-a definirat će poslovni model u skladu s najboljom svjetskom i EU praksom.
Spomenuo bih nekoliko riječi o samom projektu. Njegov početak seže u devedesete godine prošlog stoljeća, no upravo je prvi plinski spor između Rusije i Ukrajine doveo do ponovnog pokretanja projekta 2007. Drugi plinski spor uslijedio je 2009. godine, s još ozbiljnijim posljedicama po Hrvatsku. Ne znamo se što će se dogoditi ove zime i što će biti s dobavom plina u budućnosti. Ali, znamo da bi s početkom rada terminala 2014. godine Hrvatska trebala imati pouzdanu dobavu prirodnog plina te smanjiti političku i energetsku ovisnost o uvozu iz samo jednog dobavnog pravca.

Riječ je o vrlo kompleksnom, ali i financijski iznimno vrijednom projektu. O kojim je brojkama riječ?

Izgradnja Adria LNG Terminala jedna je od najvećih investicija u Hrvatskoj, vrijedna 800 milijuna eura. Izgradnjom plinovoda, za što će biti zadužen Plinacro, investicija bi mogla premašiti 1 milijardu eura!

Zašto je Hrvatskoj potreban terminal za LNG? Što on znači za hrvatske tvrtke, gospodarstvo općenito i lokalnu zajednicu, ali i zemlje u okruženju? Što konkretno Vi od njega očekujete?

Očekujemo da ćemo izgraditi siguran i konkurentan terminal koji će poslovati najmanje 30 godina. Pri tome nam je jednako važna sigurnost i zaštita okoliša, a i ekonomska održivost projekta. 
Mislim da odgovor na pitanje zašto je Hrvatskoj potreban terminal daje nova Strategija energetskog razvoja u kojoj je jasno naznačeno da će njegovom izgradnjom Hrvatska dugoročno i bitno unaprijediti sigurnost opskrbe prirodnim plinom. Kao što sam već spomenuo, dobava prirodnog plina ove zime i u budućnosti ovisi o iznalaženju novih rješenja kojima će se osigurati održiva alternativa sadašnjim izvorima dobave plina. Utoliko je projekt Adria LNG motiviran potrebama i zahtjevima hrvatskog i tržišta zemalja u Srednjoj i Istočnoj Europi. 
Ovaj bi projekt mogao biti mnogostruko koristan hrvatskoj državi, lokalnoj zajednici i poduzećima. Tako bi u fazi izgradnje terminala hrvatska poduzeća mogla sudjelovati u oko 40% vrijednosti projekta na osnovi ugovora s vanjskim dobavljačima, odnosno s 300 - 350 mil. eura. Tijekom izgradnje i rada terminal će generirati izravne i neizravne prihode utvrđene hrvatskim propisima i to na razini države, županije i općine. Očekujemo i otvaranje određenog broja novih radnih mjesta: izravno (zapošljavanjem inženjera, tehničara, administrativnog osoblja) i neizravno (pomorske usluge, održavanje, sigurnost, protupožarna i zdravstvena zaštita). 
Vjerujemo da ovaj projekt može potaknuti i mnoge druge projekte na području Primorsko-goranske županije, ako za to bude interesa, koji će omogućiti održivi gospodarski razvoj.

Upravo je završila faza javne rasprave i javnog uvida u Studiju utjecaja na okoliš. Mislite li da bi lokalna zajednica mogla uzrokovati probleme? Općenito, kakvi su stavovi lokalnog stanovništva o terminalu? Za pretpostaviti je da provodite određene edukativne kampanje?

U svim našim istupima ističemo da nam je važno da građani Primorsko-goranske županije podrže projekt Adria LNG. Svjesni smo da je stjecanje povjerenja javnosti permanentan proces i da je potrebno vrijeme da bi se izgradilo uzajamno povjerenje. Stoga smo u protekle dvije godine otvoreno i razvidno uključili sve njegove ključne elemente i uključivali javnost u postupak procjene utjecaja na okoliš. 
Omogućili smo javnu raspravu o utvrđivanju sadržaja Studije utjecaja na okoliš u veljači ove godine (što nije zakonom propisana obveza investitora), a u rujnu smo pokrenuli i dvomjesečnu edukativnu kampanju kojom smo pokušali pojasniti najvažnija pitanja vezana za projekt. Koristili smo medije, organizirali izložbu i javnu prezentaciju projekta u Omišlju. Izložbu je posjetilo nekoliko stotina, dok je na prezentaciji bilo prisutno dvjestotinjak građana. Otišli smo i korak dalje u uspostavljanju najbolje prakse sudjelovanja građana u postupku procjene utjecaja na okoliš i prvi smo investitor u Hrvatskoj koji je na svojoj internetskoj stranici objavio cjelovit tekst Studije. U cijelom tom razdoblju dobili smo niz pitanja, a najvećim dijelom pozornost i zabrinutost lokalnog stanovništva usmjerena je na mogući utjecaj terminala na more, vizualni utjecaj spremnika i ekonomske koristi projekta za lokalnu zajednicu.

Kada smo već spomenuli Studiju utjecaja na okoliš, postoje li zbog izgradnje terminala opasnosti za okoliš?

Rekao bih da, prije svega, postoje ključni utjecaji za koje je Studija, nakon niza stručnih analiza i modeliranja, pokazala da su u pravilu lokalne prirode, privremeni i nadoknadivi. 
Izdvojit ću dva primjera. Prvi je utjecaj na more zbog uplinjavanja LNG-a. Na terminalu planiramo koristiti isparivače otvorenog tipa koji služe za zagrijavanje LNG-a s -162 °C na najmanje 2 °C toplinom morske vode. Ona se nakon zagrijavanja LNG-a, ohlađena za najviše 5 °C, ispušta natrag u more. Analize bliskog i udaljenog područja pokazale su da će utjecaj na more i morske organizme biti ograničen samo na usko područje oko ispusta i to ponajviše zimi. Na udaljenosti oko 70 m od ispusta, morska voda čija je temperatura na usisu iznosila 23 °C imat će 22,5 °C, dok bi na udaljenosti od 1 km njezina temperatura bila snižena za manje od 0,2 °C, odnosno iznosila bi 22,8 °C. To ujedno znači da se ne očekuje mjerljiv utjecaj na riblji fond Riječkog zaljeva i ribarstvo koje predstavlja značajnu gospodarsku djelatnost u tom području.
Drugi primjer je mogućnost tretiranja morske vode biocidima prije njezinog korištenja u isparivačima otvorenog tipa kako bi se spriječio obraštaj na cijevima za dopremu vode i aktivnim površinama isparivača. U ovom trenutku još ne možemo predvidjeti hoće li to uopće biti potrebno ni, ako bude potrebno, u kojoj mjeri. Razlozi za to su dvojaki. Istraživanjima mora utvrđena je mala biološka aktivnost u području lokacije, dok s druge strane postoji niz specifičnosti u izvedbi isparivača otvorenog tipa. 
Utvrdi li se, nakon što terminal počne s radom, da će to ipak biti potrebno, morska voda će se tretirati natrijevim hipokloritom, ali će se intenzitet i duljina tretiranja svesti na minimum. Na taj način bi se postiglo da koncentracija ostatnog klora u tretiranoj morskoj vodi bude značajno unutar granica utrvrđenih hrvatskim propisima.

Godina 2014. spominje se kao okvirna u kojoj bi terminal mogao početi raditi. Može li se zaista očekivati da te godine terminal proradi?

To je još moguće, ali je pravi izazov i treba nam snažniji vjetar u leđa. Vjerujem da nam ga može dati upravo Vlada jer unutar svojih nadležnosti može stvoriti uvjete koji će omogućiti izgradnju terminala. 
Naše dosadašnje iskustvo govori da je za uspješnu realizaciju ovako značajnog projekta potrebna suradnja na svim razinama, što nam je i omogućilo da postignemo značajne uspjehe. Sljedeća će godina, zbog brojnih razloga, biti presudna za nastavak projekta. Izdvojit ću samo nekoliko ključnih koraka: ulazak hrvatskih tvrtki, lokacijska dozvola, definiranje komercijalnih uvjeta, određene promjene u zakonodavnom okviru, priključak terminala na hrvatsku plinsku mrežu. Njihova realizacija jamči da će 2011, kada investitori trebaju donijeti konačnu odluku o ulaganju, biti ujedno i godina početka izgradnje terminala za LNG na otoku Krku.

Smatrate li da su terminali za LNG sigurniji i pouzdaniji način dobave plina u Europu od plinovoda?

Uvijek ističem da su nam za sigurnu i pouzdanu dobavu prirodnog plina potrebni i plinovodi i terminali za LNG, da su jedni drugima komplementarni. Ipak, time što ne ovise o jednom pravcu i izvoru dobave, terminali za LNG omogućuju značajno veću fleksibilnost. Na taj način zemlje koje već imaju izgrađene terminale za LNG ili one koje će ih tek izgraditi dobivaju mogućnost izbora u dobavi plina, a samim time i veći manevarski prostor u promišljanju i definiranju razvojnih i gospodarskih strategija. Ne smijemo smetnuti s uma da je prirodni plin jedno od najsigurnijih i najčišćih fosilnih goriva koje najmanje onečišćuje okoliš. Te njegove značajke svakako mogu doprinijeti naporima koji se ulažu u smanjenje emisija ugljičnog dioksida. 
Pogledamo li statistike, vidimo da svake godine raste uvoz prirodnog plina u Europsku uniju iz tzv. trećih zemalja. Nastavi li se ovaj trend, bez aktivnog pronalaženja drugih rješenja, očekuje se da će do 2030. godine ovisnost EU-a o uvozu plina porasti na 84%. 
Vjerujem da je EU prepoznao značaj LNG-a u za osiguranje alternativnog lanca dobave i sigurnije energetske budućnost. Petnaest operativnih terminala u sedam zemalja EU-a i još 22 koja se planiraju izgraditi u Europi govore u prilog ovoj tvrdnji.
I Hrvatska se može upisati na ovu mapu terminala za LNG i tako dati svoj doprinos u stvaranju sigurnije energetske budućnosti EU-a čija će članica, iskreno se nadam, uskoro postati.