Velike su sličnosti, ali i razlike u energetici Srbije i Hrvatske

Međunarodno znanstveno-stručno savjetovanje 'Energetska i procesna postrojenja', koje je ove godine održano već 9. put, odavno je prepoznato kao odlično mjesto za razmjenu stručnih znanja, mišljenja i iskustava. Jedan od sudionika ovogodišnjeg Savjetovanja, između ostalih, bio je i ugledni srpski stručnjak i znanstvenik iz područja energetske, procesne i plinske tehnike (a ujedno i autor mnogobrojnih stručnih knjiga iz tih područja) te dugodišnji profesor na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, prof. dr. sc. Martin BOGNER, dipl. ing. Upravo je zato Savjetovanje bila odlična prigoda da u ugodnom razgovoru doznamo najvažnije naglaske o tome što se događa u energetici i energetskom gospodarstvu u susjednoj zemlji.

Intervju: prof. dr. sc. Martin BOGNER, dipl. ing. (Univerzitet u Beogradu, Mašinski fakultet, Beograd, Srbija)
Objavljeno: 01.12.2010. - 10:33
Autor: B.L.

Poštovani gosp. profesore, možete li na osnovi viđenog na Savjetovanju 'Energetska i procesna postrojenja' i Forumu o obnovljivim izvorima, ali i na osnovi Vašeg iskustva ukratko usporediti stanje u energetici u Hrvatskoj i Srbiji?

Viđeni referati i izlaganja sudionika na 9. međunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju 'Energetska i procesna postrojenja' i 4. međunarodnom forumu o obnovljivim izvorima energije ukazuju na veliko zalaganje oko razvoja opreme za dobivanje 'zelene' energije.
Što se tiče energetike u Srbije, ona je u drugačijoj poziciji nego što je Hrvatska, barem što se tiče goriva. Naime, dok se ugljen u Hrvatskoj gotovo 100 % uvozi (i to za samo jednu termoelektranu na ugljen, dok su ostale na plin i mazut), Srbija ima dovoljne količine domaćeg ugljena za već izgrađene velike kapacitete termoelektrana na lignit. To su u prvom redu TE Nikola Tesla, TE Kostolac, TE Kolubara, a tu je i nekoliko manjih termoelektrana. U tim se objektima planira povećanje kapaciteta, što je odraz realne slike stanja zaliha goriva.

Kakvo je općenito stanje energetskih i procesnih postrojenja u Srbiji. Koliko se ulaže u njihovo održavanje i planira li se proširenje kapaciteta?

Normalno stanje svih procesnih i energetskih postrojenja i njihovih dijelova je takvo da se redovno održavaju i da su u pogonu. Nisam čuo da se dio postrojenja ugasio. Radi se i dalje na proširenju energetskih subjekata, naravno, tamo gdje je to ekonomski opravdano.
S druge strane, Srbija ima nekoliko izgrađenih hidroenergetskih objekata. Uz to, prema mojem saznanju, postoji niz odobrenja za izgradnju malih hidroelektrana, s obzirom na to da je Srbija relativno bogata hidropotencijalima za manje snage, u koje ne treba ulagati izuzetno velika sredstva za akumulacije, sređivanje vodotokova i sl. 

Kakvo je stanje plinskog sustava u Srbiji i je li on s obzirom na kapacitete i tehničku spremnost može osigurati opskrbu srpskog tržišta plinom?

Za sada se plinofikacija Srbije odvija prema zacrtanim planovima i još je u relativno velikoj ekspanziji. Dio Srbije - Vojvodina je već nešto ranije izgradila svoj plinovodni sustav i sada se odvija normalan razvoj sekundardnih mreža te priključivanje potrošača i industrije.
Što se tiče dobave plina, Srbija ima nešto svojeg prirodnog plina, no nedovoljno pa se kao i ostale zemlje oslanja na ruski plin.
Izgradnja velikog podzemnog skladišta u Banatu, odnosno u Banatskom Dvoru osigurava rezervu u razdoblju veće potrošnje pa sadašnji sustav zadovoljava priključene potrošače.

Kada je već riječ o plinu, kakvo je stanje u Srbiji s ukapljenim naftnim plinom? Pri tome se ponajviše misli na propise o instalacijama i postrojenjima, infrastrukturi, primjeni za vozila.

Što se tiče ukapljenog naftnog plina, pored široke potrošnje (boce), on se koristi i u velikom broju automobila pa je izgrađeno stotinjak benzinskih postaja s mogućnošću punjenja UNP-om. To je od posebnog interesa s obzirom na cijenu plina. Kod pojedinih individulanih potrošača se primjenjuju manji rezervoari (do 10 m³), slično kao za lako loživo ulje. 
U industrijske svrhe se UNP koristi već dulje vrijeme, kao pogonsko gorivo ili u raznim tehnologijama.
Kada se pak radi o propisima, koriste se domaći propisi i standardi, a u nedostatku i njemački propisi. 
Još trebam naglasiti da se u Srbiji, možda malo sporije, uvodi primjena prirodnog plina kao automobilskog goriva. Izgrađeno je desetak punionica za automobile. Možda je pri tome prepreka nešto viša cijena opreme za automobile. No, cijena plina je toliko niža od cijene benzina i dizela da se ugradnja opreme veoma brzo kompenzira.

Možete li u nekoliko riječi predstaviti najvažnija postrojenja na obnovljive izvore u Srbiji?

Nemam detaljan uvid u postrojenja na obnovljive izvore, ali mi je poznato da se užurbano radi na izgradnji kogeneracijskih postrojenja. U skladu s time, Vlada Srbije je donijela dvije uredbe kojima se potiče izgradnja takvih postrojenja i to: Uredbu o uvjetima za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije i kriterije za ocjenu ispunjenosti tih uvjeta te Uredbu o poticanju za proizvodnju električne energije korištenjem obnovljivih izvora energije i kombirane proizvodnje električne i toplinske energije. Spomenuta Uredba važi za energetska postrojenja koja s radom počinju do 31. prosinca 2011. godine, a trajanje benefita je 12 godina.

U Vašem izlaganju na Savjetovanju je bilo riječi o ekološkoj licenci, odnosno dokumentu koji se zahtijeva za rad svih energetskih i procesnih postrojenja. Možete li pojasniti koje su prednosti takve dozvole i što se time dobiva?

Spomenuto sam izlaganje nazvao 'Ekološka licenca', a zapravo se ona prema zakonu koji je na snazi u Srbiji naziva Integriranom dozvolom. Koliko sam upoznat, uvjet za ulazak u Europsku uniju je da do kraja 2015. godine svi objekti koji su onečišćivači (toplane, energane, procesna postrojenja i sl) moraju imati tu dozvolu. 
Integrirana dozvola je dokument koji izdaje nadležni državni organ i koji ne može biti dulje valjanosti od 10 godina. Taj dokument, odnosno zahtjev za njegovo izdavanje, mora biti potkrijepljen nizom podataka o kategorijama koje ulaze u proces, o mjerenjima štetnih otpadaka i plinova, o gorivima, o toplinskoj i električnoj energiji, o vodama, o kompletnom monitoringu emisija i sl. To je zadatak koji nije jednostavan i zahtijeva ozbiljnu pripremu, s obzirom na podatke koje treba obraditi i dostaviti, uz prijavu za izdavanje dozvole.
Poseban aspekt je prekogranični utjecaj, što znači da susjedne i zemlje u okruženju moraju surađivati i biti informirane o stanju onečišćenja i onečišćivačima.

Intervju mjeseca