Možete li reći nešto više o tvrtki TI-SAN i njezinom prodajnom programu?

Osnovani smo 1991. i od tada uspješno poslujemo. Uprkos gospodarskoj krizi uspijevamo zadržati stabilnu poziciju na tržištu. Za to su potrebni iznimni napori i apsolutna predanost radu svih naših djelatnika. Naša tvrtka se bavi ugradnjom individualnih mjerila, daljinskim očitanjem i obračunom potrošnje energenata kao što su toplinska i električna energija, voda i plin. Prodajnim programom isporučujemo i ugrađujemo vodomjere, mjerila toplinske energije (kalorimetre), plinomjere i razdjelnike topline. Kod očitavanja koristimo ručne terminale i bežično očitavanje pomoću GSM/GPRS mreža. Možemo sa sigurnošću tvrditi da smo među vodećim domaćim tvrtkama na tom području jer za razliku od većine naših konkurenata, nudimo kompletan program sa svim popratnim uslugama, od nabave opreme, ugradnje, očitavanja, obračuna do servisa i održavanja. Da bismo to ostvarili, moramo surađivati s najpoznatijim svjetskim tvrtkama koje imaju kvalitetan proizvod, od kojih možemo dosta toga naučiti, no mnogo toga morali smo uložiti i napraviti sami. Kao odobreni partner Siemensa od kojeg nabavljamo vodomjere, razdjelnike topline i dio sustava daljinskog očitavanja dobili smo kvalitetnu tehničku i edukacijsku podršku naših zaposlenika. Partner smo i s tvrtkom Danfoss, od koje nabavljamo razliku opreme potrebne za implementaciju sustava za razdiobu potrošnje toplinske energije. Da bi nas tako velike korporacije prihvatile za partnera, morali smo se dokazati kvalitetom i pouzdanošću koju neprestano dokazujemo. Dio programa koji nabavljamo od Siemensa morali smo nadograditi vlastitim programskom podrškom, a cjelokupan program funkcionira pod komercijalnim imenom DOM, što je kratica za Daljinsko Očitavanje Mjerila. Programski paket rađen je s web-sučeljem kojim smo počeli evidenciju ugrađene opreme, nadogradili smo ga modulima za očitavanje, a zatim i obračunom raspodjele toplinske energije te svakom našem korisniku omogućili da preko interneta dobije uvid u potrošnju vode i toplinske energije. Programski paket smo razvili vlastitim znanjem i u njega je ugrađeno dugogodišnje iskustvo. Također, instaliramo vodomjere s daljinskim očitavanjem u kućanstvima, temeljem godišnjih ugovora s vodovodnim i komunalnim tvrtkama ili direktnim ugovorima s predstavnicima suvlasnika u zgradama. Trenutačno je najveća potražnja za instalacijom kontrolnih vodomjera i razdjelnicima topline. S ugradnjom razdjelnika topline započeli smo 2008. godine u Slavonskom Brodu, u naselju s 1160 stanova, a tada još nije bilo ni Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju. Upravo ta ugradnja razdjelnika potaknula je Ministarstvo gospodarstva na donošenje Pravilnika. Bili smo prvi u državi koji smo krenuli s masovnom ugradnjom razdjelnika i prvi koji smo očitavali mjerenja, a do danas smo ugradili razdjelnike topline i mjerila toplinske energije u više od 100 objekata u Slavonskom Brodu, Virovitici, Rijeci, Zagrebu, Velikoj Gorici, Vinkovcima i Karlovcu.

Po čemu se ističu usluge koje pružate i razdjelnici topline iz vašeg prodajnog programa te zašto ih se isplati ugraditi?

Za početak, samo ime Siemens osigurava kvalitetu i pouzdanost u funkcioniranju proizvoda. Primjerice, ti su razdjelnici topline ugrađeni u zagrebačkim 'Raketama' još 2001. godine, a prije par dana nazvala nas je jedna stanarka da nam javi da su se tek sada baterije potrošile. Inače, vijek trajanja baterije procijenjen je na 10 godina. Ti se razdjelnici topline moraju programirati za određeni radijator (ne skalirati!), što znači da će i sama raspodjela troškova toplinske energije biti vrlo precizna. To posebno dolazi do izražaja ako je u zgradi ugrađen velik broj različitih tipova radijatora različitih proizvođača. Na zaslonu razdjelnika svaki korisnik može očitati vlastitu potrošnju i provjeriti programirane parametre koje karakteriziraju radijator, a to su toplinski učin, faktor oblika radijatora (tzv. Kc) i datum nastanka greške. Ako korisnik sumnja u ispravnost mjerenja razdjelnika, uvidom u navedene podatke može sam obaviti kontrolu. To, za početak, može tako da se usporedi sa susjedom, a zatim može pozvati nezavisnog stručnjaka da provjeri navedene veličine. Po tome su ti razdjelnici jedinstveni, a mogućnost manipulacije s unesenim parametrima ne postoji. Treba reći da za očitanje izmjerenih veličina pojedini proizvođači još uvijek koriste frekvenciju komunikacije 433 MHz. Istu frekvenciju koristio je i Siemens, međutim novi standard propisao je korištenje frekvencijskog kanala od 867 - 870 MHz. Frekvencija 433 MHz nije zabranjena, no za sada nije standardizirana. Ugradnjom sve većeg broja uređaja dolazi do pojačanog zračenja i utjecaja na ljudski organizam. Uvođenjem ograničenja snage i ciklusa rada vrlo su pooštreni kriteriji zračenja. Siemens je napustio proizvodnju uređaja koji su komunicirali na frekvenciji 433 MHz, što dokazuje usklađenost s novim spoznajama i praćenje trendova. Siemens svoje razdjelnike prodaje ovlaštenim partnerima, a to možete postati tek ako se dokažete kvalitetom i znanjem. Takve razdjelnike trenutačno instaliraju tri hrvatske tvrtke, što znači da nema 'monopola', već postoji zdrava konkurencija. Time je krajnji korisnik potpuno zaštićen, jer nema monopola. Pojedine tvrtke proizvode razdjelnike samo za sebe, ne prodaju ih na tržištu i bave se isključivo naplatom ('billingom'). Dakle, njihova osnovna djelatnost je naplata očitavanja, a ne proizvodnja i prodaja uređaja. Zbog toga one nemaju konkurenciju, mogu ostvariti monopol, a krajnji korisnik nije zaštićen i nema mogućnost izbora kvalitete.

Također nudite usluge očitavanja i održavanja ugrađene opreme, a imate i vlastiti programski paket s internetskim sučeljem. Što to pruža korisnicima?

Programski paket pod nazivom DOM napravili smo vlastitim snagama. Napravljen je s web-sučeljem, što znači da se može koristiti sa svakog računala koje je spojeno na internet. Uz to, napravljen je tako da ga može unajmiti i koristiti svatko tko se bavi sličnom djelatnošću, primjerice, komunalne tvrtke koje očitavaju vodomjere i rade obračun potrošnje za korisnike. Osnovne karakteristike su mu evidencija ugrađene opreme sa svim tehničkim karakteristikama, evidencija servisiranja, isteka ovjernog razdoblja i evidencija kvarova. Tu su i automatska kontrola i signalizacija uređaja koji se pokvare, sa signalizacijom mjesta ugradnje, vođenje baze radijatora, prihvat očitanih podataka, obračun potrošnje topline za grijanje, hladne i tople vode, plina i električne energije. Omogućeno je i vođenje kartice potrošnje za svakog korisnika i centralno mjerilo. Korisnici su vrlo zainteresirani za mogućnost uvida u vlastitu potrošnju i u velikom broju koriste aplikaciju. Izvještaje o potrošenim impulsima šaljemo distributerima toplinske energije i vodovodima o obračunu potrošnje vode, a na razini zgrade jednom mjesečno šaljemo i izvještaj o potrošnji predstavniku suvlasnika. Sada pripremamo da i njima omogućimo da se priključe u aplikaciju, a omogućit ćemo i određena statistička praćenja. Možemo pratiti potrošnju na razini određenog kvarta pa i cijelog grada.

Jeste li upoznati s novostima koje donosi Prijedlog Zakona o tržištu toplinske energije i kako, s obzirom na Vaša iskustva, ocjenjujete odredbe kojima se regulira ta djelatnost?

Moramo biti u toku donošenja novih zakona, kako bi ih mogli odmah implementirati, a i svojevrstan smo informacijski servis za naše korisnike. Uvođenje rokova za ugradnju razdjelnika topline je nepopularno jer se silom nekoga tjera da investira u korisnu stvar i to u zadnji tren. Energija je skupa i bit će još skuplja, treba je štedjeti, zato je potrebno da se izmjeri ono što se potroši. Međutim, ako zakon ne omogući da potrošač ima mogućnost uvida u potrošnju, neće biti stimuliran, a željeni efekti će izostati.

Prijedlog novog Zakona predviđa da svi najkasnije do početka 2017. godine ugrade razdjelnike topline i mjerila toplinske energije te vodomjere za toplu i hladnu vodu. Hoće li zakonska prisila, s obzirom na gospodarsku krizu i neimaštinu, biti dovoljna da se to realizira u roku?

Opet radimo pod pritiskom Europske unije i kampanjski. HEP Toplinarstvo je 2001. godine u Zagrebu ugradilo prve razdjelnike topline. Obrađeni rezultati ukazivali su na korisnost ugradnje, a analize su pokazale velike uštede. Zašto se stalo? Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je još 2005. godine održao prezentaciju i dao inicijativu za masovno pokretanje ugradnje mjerila i razdjelnika topline. Imali smo vremena na pretek da se organiziramo, pripremimo projekte za povlačenje sredstava iz EU, te pripremimo nekoliko domaćih tvrtki za izvođenje radova. U ono vrijeme je i ekonomska situacija bila bolja, a da ne kažem koliko bi se u tih osam godina energije i novaca uštedjelo. Zamislite, da smo 2005. godine krenuli u ugradnju razdjelnika topline, koliko bi naše društvo danas bilo bogatije? Ako računamo s minimalnom uštedom toplinske energije od 20%, koliko je novca otišlo u vjetar?! Ako želimo biti dio Europe, moramo prihvatiti europske direktive, a to znači pridržavati se rokova. No, rokovi su kratki, a građani nemaju novaca, niti ima dovoljno domaćih tvrtki koje bi kvalitetno obavile taj ogroman posao. Iz europskih fondova vjerojatno ćemo dobiti dio novca za sufinanciranje ugradnje razdjelnika, no nakon ulaska u Uniju će dio tog novca otići iz Hrvatske jer će se pojaviti velike strane tvrtke i uzeti veliki dio tržišta. Ne samo što će onda troškovi biti viši, već će doći do odljeva novca iz zemlje. Zbog toga smatram da je ta zakonska presija višestruko loša, no unatoč tome, pokušat ćemo izvući maksimum da se u zakonskim rokovima poslovi kvalitetno odrade.

Treba li se, možda, poreznom politikom ili poticajima stimulirati ugradnja razdjelnika topline i mjerila toplinske energije?

Svaka štednja trebala bi biti porezni poticaj. U svakom slučaju, bez obzira na trenutačnu krizu, stimulacije trebaju postojati ne samo za ugradnju razdjelnika topline, već i za ugradnju vodomjera. Neke zemlje primjenjuju razrede potrošnje na mjesečnoj razini. Što to znači? Ako mjesečno potrošite 100 jedinica, jedinična cijena bit će manja (porezno poticajna), od onoga koji je potrošio 200 jedinica. Toplinarske tvrtke sigurno neće i ne trebaju stimulirati ugradnju razdjelnika topline, a vodoopskrbne tvrtke ionako često svojim internim aktima sprječavaju ugradnju vodomjera, što ne bi smjele. Nikome od njih nije interes štednja! No, isto tako moram reći da kod nas svaka subvencija na kraju potiče na neracionalnost i da svaki sljedeći put građani još nešto očekuju. Međutim, trenutačna situacija je takva da su subvencije zaista potrebne jer je velik dio građana pogrešnom politikom doveden u položaj u kojem nemaju financijske mogućnosti za ugradnju razdjelnika, neki čak niti uz subvencije, a zakonski će biti primorani na to.

Kakva su vaša iskustva s natječajima za sufinanciranje ugradnje razdjelnika topline?

Na žalost, vrlo loša u smislu organizacije i provedbe natječaja. Mislim da je Regionalna energetska agencija sjeverozapadne Hrvatske željela puno napraviti i imala je inicijativu, ali nije našla prave suradnike na ostalim razinama, niti se pravovremeno iskoordinirala sa nama i drugim tvrtkama koje imamo iskustva s ugradnjom i natječajima. Gradovi su natječaje napravili više pod presijom nego dobrovoljno, iako ima izuzetaka. Gradovima je to bila velika nepoznanica i opterećenje, a koordinacije između tvrtki koje su direktno ili indirektno bile vezane u provođenju natječaja uopće nije bilo. Navest ću primjer. REGEA je Siemens i TI-SAN, koji imamo golemo organizacijsko i tehničko iskustvo, pozvala na konzultacije kada je sve bilo gotovo, prospekti otisnuti, procedura napisana, a web-stranice napravljene. S jedne strane, takav poziv smatram više formalnim, nego radnim, a s druge strane, dali smo određene primjedbe i obećano je da će biti provedene, no ništa od toga!

S idejom o raspisivanju natječaja za razdjelnike i balansiranje sustava nismo bili na vrijeme upoznati jer bismo svakako predložili kvalitetnije rješenje oko postupka provedbe natječaja. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost raspisao je natječaj 12. siječnja s rokom 12. veljače ove godine. Odluke su se čekale do početka travnja. Umjesto da gradovi odmah raspišu natječaje, čekalo se jer je procedura kompleksna. Natječaji su raspisani početkom svibnja, u nekim gradovima rokovi za predaju zahtjeva su 10. lipnja, dakle, svega mjesec dana! U tih mjesec dana grad čeka da organizira sastanak s predstavnicima suvlasnika koji trebaju organizirati skupove stanara da ih upoznaju s radovima, a nakon toga potrebno je na posebnim obrascima sakupiti stotinjak potpisa suglasnosti za ugradnju. Zatim HEP Toplinarstvo treba potvrditi taj obrazac, administrativne procedure traju predugo a rokovi za prijavu zgrada uskoro ističu. Kada grad zaprimi zahtjev, obradi ga i donese odluku, bit će polovica lipnja. Zatim treba proći žalbeni rok da bi sve postalo pravovaljano. Dakle, našoj administraciji trebalo je šest mjeseci administrativnog rada. Tek tada nastupamo mi, izvođači radova, da u roku godišnjih odmora kada građana nema u stanovima, sve napravimo do početka sezone grijanja. Da su se organizatori natječaja malo raspitali u susjednoj Sloveniji i primijenili tamošnju jednostavnost, sve bi bilo efikasnije. U Sloveniji su tvrtke upravitelji zgrada bili zaduženi za provođenje natječaja. Komisijski neutralan član, predstavnik upravitelja i ovlašteni predstavnik suvlasnika odabrali su najpovoljnije izvođače, stručna komisija obavila je kontrolu i preuzimanje obavljenih radova. Sve je vodila struka, a ne politika!