Treći paket energetskih propisa Europske unije o unutarnjem tržištu električne energije i prirodnog plina uglavnom je, u široj stručnoj javnosti, prepoznat po odredbama kojima se precizno propisuje odvajanje mrežnih djelatnosti (posebice operatora prijenosnih sustava) kao prirodnog monopola od proizvodnje i opskrbe kao tržišnih djelatnosti kod vertikalno organiziranih energetskih tvrtki, kako bi se svim tržišnim sudionicima omogućilo korištenje mreža pod jednakim i nediskriminatornim uvjetima te realizirala zajednička unutarnja tržišta električne energije i prirodnog plina.
Dio Trećeg paketa, koji se odnosi na električnu energiju, čine Direktiva 2009/72/EZ, Uredba (EZ) br. 714/2009 o uvjetima pristupa mreži za prekogranične razmjene električne energije i opozivu Uredbe (EZ) 1228/2003 te Uredba (EZ) br. 713/2009 kojom se osniva Agencija za suradnju energetskih regulatora (eng. ACER, Agency for the Cooperation of Energy Regulators).
Uredba (EZ) br. 714/2009 je formalizirala i višedesetljetnu suradnju operatora prijenosnih sustava koja se očitovala u nizu udruga (najpoznatija, najstarija i najveća je bila UCTE za kontinentalnu Europu, naravno, uključujući Hrvatsku), propisujući obvezu institucijskog oblika suradnje za operatore prijenosnih sustava u sklopu Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (eng. ENTSO-E, European Network of Transmission System Operators for Electricity), čime je ostvaren vrlo značajan korak u pozicioniranju tih operatora kao nositelja jedne od glavnih uloga u cijelom procesu stvaranja i razvoja zajedničkog unutarnjeg tržišta električne energije. Suradnja u sklopu ENTSO-E-a od njegovog osnivanja 2008. godine, pri čemu je jedan od 41 osnivača - članova i Hrvatski operator prijenosnog sustava, predstavlja najopsežniji oblik prekogranične suradnje, no zbog ostalih relevantnih odredbi Trećeg paketa ni taj tradicionalni multilaterlani ni još stariji bilateralni oblik nisu dovoljni za potpuno i učinkovito ispunjavanje obveza koje su operatori dužni realizirati. Stoga je kao rješenje odabrano osnivanje zajedničkih tvrtki operatora za obavljanje određenih usluga za svoje suvlasnike (eng. service companies).
Koordinirana dodjela prekograničnih prijenosnih kapaciteta na regionalnoj razini, s ciljem poticanja prekogranične trgovine električnom energijom na osnovi harmonizacije i optimiranja postupaka dodjele prekograničnih prijenosnih kapaciteta, obveza je iz Dopuna Uredbe (EZ) br. 1228/2013 o uvjetima pristupa mreži za prekogranične razmjene električne energije (tzv. Smjernice za upravljanje zagušenjima, eng. Congestion Management Guidelines - CMG/ iz 2006. godine) koja je prethodnik Uredbe (EZ) br. 714/2009. Ta Uredba predstavlja svojevrsnu prekretnicu u pogledu prekograničnog prijenosa električne energije jer stavlja jasan naglasak na upravljanje zagušenjima na prekograničnim vodovima (vezama), odnosno na upravljanju prekograničnim prijenosnim kapacitetima. Ona ujedno ukida mogućnosti jednostranih obračuna i naplate pojedinih tranzita električne energije, odnosno komercijalni tranzit je time praktički iščezao i u proceduralnom smislu i kao (neposredni) izvor prihoda, odnosno troškova, no preostao je samo u fizikalnom ('tehničkom') smislu, u kojem se i dalje realizira u mrežama operatora prijenosnih sustava na praktički nepromijenjen način. Tako je otvoreno i dinamično razdoblje u 'dobrovoljnoj' suradnji operatora obilježeno tzv. ITC-mehanizmima (eng. Inter-TSO Compensation), tj. međukompenzacijom između operatora prijenosnih sustava (troškova nastalih zbog prihvata prekograničnih tokova električne energije) koje je završilo 2010. godine, kada je Uredba (EZ) br. 838/2010 o utvrđivanju smjernica vezanih za mehanizam naplate između operatora prijenosnih sustava i formalno propisala obveze o tom pitanju koje operatori provode uz logističku podršku ENTSO-E-a.

Što je to CAO?

Kako je sedam regija za upravljanje zagušenjima iz CMG-a obuhvaćalo samo tadašnje članice EU-a, uspostavljena je izvan tog formalnog okvira (odlukom Ministarskog vijeća Energetske zajednice iz 2008. godine) tzv. 8. regija za upravljanje zagušenjima (Jugoistočne Europe, eng. SEE) u koju su, uz države - ugovorne strane Ugovora o Energetskoj zajednici, ušle i susjedne članice EU-a. Unatoč izraženom neslaganju Hrvatske, sve njezine granice su ušle u tu 8. regiju, uz dodatnu odredbu da se hrvatsko-mađarska granica može uključiti u koordinirane dodjele prekograničnih prijenosnih kapaciteta regije Srednje i Istočne Europe (eng. CEE). Ta kompromisna odredba bila je omogućena zbog zatečenog stanja, u kojem se na toj granici još od 2006. godine (zahvaljujući dogovoru i odgovarajućim sporazumima hrvatskog i mađarskog operatora) provode zajedničke bilateralne dodjele prekograničnih prijenosnih kapaciteta što je bio prvi korak koordinacije.
Za regiju CEE osam operatora osnovalo je 2008. godine tvrtku CAO Central Allocation Office (CAO) sa sjedištem u Freisingu u Njemačkoj. Nakon intenzivnih pripremnih aktivnosti tadašnjeg HEP Operatora prijenosnog sustava (HEP OPS-a), preteče današnjeg HOPS-a, tijekom 2011. i 2012. godine i pozitivnih očitovanja Ministarstva gospodarstva, Hrvatske energetske regulatorne agencije, Tajništva Energetske zajednice i Europske komisije te potpisivanja niza dokumenata s CAO-om, hrvatske granice sa Slovenijom i Mađarskom uključene su u prosincu 2012. u koordinirane dodjele prekograničnih prijenosnih kapaciteta koje CAO provodi za regiju CEE. Time je ostvaren visok stupanj usklađenosti s mjerodavnom europskom i hrvatskom regulativom koja iz nje proizlazi, što je značajan pozitivan iskorak prema tržišnim sudionicima. Temeljem tako uspostavljene suradnje i sporazumom s osam operatora - osnivača CAO-a, u lipnju 2014. godine i HOPS je ušao u vlasničku strukturu CAO-a kao njegov ravnopravni suvlasnik.


Suvlasnici CAO-a

Što je to i što radi SEE CAO?

Slijedom ranije spomenute Odluke Ministarskog vijeća Energetske zajednice iz 2008. i kasnijeg zaključka istog tijela iz iste godine o sjedištu Ureda za koordinirane dražbe u jugoistočnoj Europi (eng. SEE CAO, Coordinated Auction Office in South East Europe) u Crnoj Gori, pokrenut je dug i zahtjevan projekt koji je tek 2012. godine rezultirao osnivanjem Projektne tvrtke za osnivanje SEE CAO (eng. PTC for SEE CAO). I uz sufinanciranje projekta od međunarodnih financijskih institucija, poput Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), njemačke Kreditne banke za obnovu (KfW) i Agencije SAD-a za međunarodni razvoj (USAID), od izvornih 10 operatora iz Jugoistočne Europe koji su osnovali PTC, njih sedam je u siječnju 2014. godine osnovalo SEE CAO sa sjedištem u Podgorici. Osim HOPS-a, suvlasnici su operatori iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Grčke, Turske, Kosova i Albanije. SEE CAO započeo je s radom u studenom 2014. godine prvim dražbama prekograničnih prijenosnih kapaciteta na granicama BiH-a s Hrvatskom i Crnom Gorom. Na ostalim granicama između suvlasnika dražbe će početi do ljeta 2015. godine, nakon uklanjanja specifičnih prepreka, a potom se očekuje postupno pridruživanje i ostalih operatora iz Jugoistočne Europe.
Iako SEE CAO ne obuhvaća još cijelu Jugoistočnu Europu, njegov početak rada omogućio je i početak usklađivanja s ostalim regijama u Europi (za što su ključni HOPS i grčki operator prijenosnog sustava ADMIE, koji sudjeluju u takvim aktivnostima i u drugim regijama te ih tako povezuju, primjerice HOPS povezuje CAO i SEE CAO) i time se optimira dodjela prekograničnih prijenosnih kapaciteta za dobrobit korisnika mreže i kupaca električne energije i u Jugoistočnoj Europi.


Suvlasnici SEE CAO-a

A što je to i što će raditi JAO?

Dodatno, jednim od desetak novih provedbenih propisa EU-a (Pravila za mreže, eng. Network Codes) koji se nalaze u proceduri usvajanja temeljem odredbi Uredbe(EZ) br. 714/2009, Pravilima za mreže za dugoročnu dodjelu kapaciteta (eng. FCA NC, Forward Capacity Allocation Network Code) propisuje se obveza uspostave jedinstvene platforme za provođenje koordiniranih dražbi prekograničnih prijenosnih kapaciteta na razini EU-a i usvajanje jedinstvenih dražbenih pravila s ciljem unaprjeđenja jedinstvenog tržišta električne energije na dugoročnoj vremenskoj razini (mjesec i godina).

Namjeravano spajanje CASC.eu-a (eng. Capacity Allocation Service Company) i CAO-a ima za cilj tzv. ranu primjenu (svojevrsnog pilot-projekta) Pravila za mreže za dugoročnu dodjelu kapaciteta kojom će se osnovati jedinstveni ured za dugoročne dodjele kapaciteta pod nazivom JAO (eng. Joint Allocation Office, tj. Zajednički ured za dodjele) sa sjedištem u Luxembourgu, kao temelj jedinstvene platforme za provođenje koordiniranih dražbi prekograničnih prijenosnih kapaciteta na razini EU-a. Na osnovi svojeg suvlasništva u CAO-u i HOPS je ušao u taj projekt spjajanja, odnosno osnivanja JAO-a, u kojem sudjeluje 20 operatora s planiranim početkom rada JAO-a do kraja 2015. godine. Takvo spajanje dodatno će doprinijeti postizanju veće ekonomske učinkovitosti dodjele prekograničnih prijenosnih kapaciteta i podizanju njezine razine pouzdanosti te ispunjenju zahtjeva EU-a vezanih za dugoročno upravljanje zagušenjima i integriranom unutarnjem tržištu električne energije. Nakon početka rada JAO-a očekuje se postupno priključivanje ostalih europskih operatora, prvenstveno onih iz EU-a.


Suvlasnici CASC.eu-a i CAO-a koji su u procesu spajanja u JAO

Sigurnost na prvom mjestu

Osim dodjela prekograničnih prijenosnih kapaciteta, u europskom okruženju posebno se vodi računa o suradnji operatora prijenosnih sustava po pitanju sigurnosti, što je u skladu s preporukama EU-a i odredbama iz Uredbe (EZ) br. 714/2009 te posebice Pravilima za mreže za operativnu sigurnost, čiji je nacrt pripremljen za usvajanje. Zato je u prosincu 2008. godine pokrenuta Inicijativa za suradnju operatora prijenosnih sustava Sjeverne i Srednje Europe (eng. TSC, Transmission System Operator Security Cooperation). Glavni ciljevi TSC-a su jačanje sigurnosti sustava povezane europske mreže i poticanje opsežnije suradnje operatora u tom području korištenjem namjenskog informacijsko-telekomunikacijskog sustava i alata te intenzivnijom i učestalijom razmjenom i analizom relevantnih podataka, sve do vremenske razine vrlo blizu stvarnog vremena u kojem se realizira vođenje elektroenergetskih sustava od pojedinih operatora. Ostali ciljevi TSC-a su omogućiti daljnji razvoj jedinstvenog tržišta električnom energijom EU-a, omogućiti integraciju obnovljivih izvora, sukladno ciljevima EU-a do 2020. godine, razviti multilateralne procedure za uklanjanje zagušenja u prijenosnoj mreži te poboljšati suradnju i educiranost operativnog osoblja. Kako bi se unaprijedilo ispunjenje zajedničkih aktivnosti, članovi TSC-a osnovali su zajednički ured u Münchenu u Njemačkoj, koji od 1. siječnja ove godine posluje kao zajedničko društvo s ograničenom odgovornošću za pružanje usluga, regulirano prema njemačkom zakonodavstvu (TSCNET Services). HOPS je jedan od 13 osnivača i suvlasnika TSCNET Servicesa i ujedno korisnik njegovih usluga.
Temeljem zahtjeva Europske komisije koji su nedavno (25. veljače 2015) formulirani u Okvirnoj strategiji za Energetsku uniju, ENTSO-E je pripremio nacrt opsega usluga koje će europski operatori prijenosnih sustava koristiti na regionalnoj razini, od tzv. RSCI-ja (eng. Regional Security Co-operation Initiatives, Regionalne inicijative suradnje po pitanjima sigurnosti) ili regionalnih operativnih centara (eng. Regional Operational Centers), pri čemu je TSC jedan od dva postojeća RSCI-ja (drugi je CORESO).


Zemlje iz kojih su suvlasnici TSCNET-a