Na grijanje i hlađenje u zgradarstvu danas otpada čak 40% ukupne svjetske potrošnje energije, a predviđa se da će taj udio do 2030. godine porasti na 60%. Kako bi se taj problem riješio, 2015. godine je na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Parizu (COP21) postignut je sporazum o smanjenju potrošnje energije, a upravo se kod toplana vidi najveći potencijal za ostvarivanje tog cilja. Naime, primjena raznih obnovljivih izvora energije u svakom kućanstvu je teže i nema globalno tako veliki učinak kao što bi imala njihova primjena u toplanama i velikim mrežama za daljinsko grijanje i hlađenje. 
Istodobno je UN proglasio toplane odgovorom na globalno 'energetsko siromaštvo' i smatra se kako bi upravo one trebale koristiti pametnija i učinkovitija riješenja uz obnovljive izvore. Tako gradovi diljem svijeta moderniziraju svoje toplane kako bi smanjili potrošnju energije potrebne za grijanje i hlađenje zgrada za 30 - 50% i kako bi ostvarili zadane ciljeve s obzirom na primjenu obnovljivih izvora, smanjenje emisija ugljičnog dioksida i osiguravanje čistog zraka.
Pariz je jedan od primjera koji se može lako dosegnuti. Grad svjetlosti treba smanjiti emisiju CO2 za 75% do 2050. godine. Tako je Pariz prvi u Europi razvio najveću mrežu daljinskog hlađenja, pri čemu kao izvor rashladne energije koristi rijeku Seinu, dok se kao izvori toplinske energije koriste geotermalni izvori, otpadna toplina iz kanalizacije i energiju iz otpada. Na taj se način rashladnom i toplinskom energijom opskrbljuje 50 000 kućanstava i bolnice. Uz sve, toplane doprinose gradskom proračunu na osnovi pristojba i dividendi s čak 10 mil. eura, uz očekivanu godišnja dobit od 19,5 mil. eura.

Više od Grundfosu i Grundfosovim rješenjima može se pogledati OVDJE.