Lokvarsko jezero u Gorskom kotaru, nedaleko od mjesta Lokve, po svojoj površini koja se mijenja, ovisno o vodostaju, u rasponu 1,9 - 2,1 km2 na 10. je mjestu na popisu hrvatskih jezera, a po svojoj dubini od 40 m na tom istom popisu zauzima 5. mjesto. Jedno je od 27 jezera i ujedno jedno od 18 umjetnih jezera u Hrvatskoj. Nastalo je izgradnjom brane na rječici Lokvarki uzvodno od sela Homer 1954. godine. Sama brana izgrađena je dijelom omladinskim radnim akcijama (odatle i nekadašnji naziv Omladinsko jezero), a dijelom i prisilnim radom, što je u to doba nakon Drugog svjetskog rata bilo uobičajeno. Izgradnjom brane potopljena je gornja dolina Lokvarke, zajedno s naseljem Srednji Jarak, tri pilane i dionicom Lujzinske ceste koja je zbog toga izmještena i na čiju trasu, pri nižem vodostaju, podsjećaju ostaci tzv. Carskog mosta. 

jezero
Pogled na površinu jezera s krune brane...

Iako je po svojem postanku umjetno, Lokvarsko jezero se gotovo savršeno uklapa u prirodni okoliš Gorskog kotara i obližnjeg Nacionalnog parka Risnjak i njegove obale, ukupne duljine oko 17 km okružuje gusta crnogorična šuma. Jezero je stoga danas omiljeno među vikendašima jer su uz njegovu obalu u blizini brane izgrađene brojne vikendice, a također neprestano privlači sportaše i rekreativce (planinare, bicikliste, ronioce), ali i ribiče. Naime, u jezeru žive klen, šaran, karas, pastrva i mnoge druge vrste riba, a upravo je u njemu 1973. godine ulovljena najveća živa riječna pastrva u svijetu, mase čak 25,4 kg.

Kako je zapravo i nastalo s ciljem iskorištavanja hidroenergetskog potencijala goranskih vodotokova, jezero je ujedno početni element ili 'srce' hidroenergetskog sustava Vinodol. Vode iz jezera iskorištavaju se u CHE Fužine. To je crpna derivacijska visokotlačna hidroelektrana snage 4,5 MW u generatorskom  i 6,5 MW u crpnom načinu rada. Sustav CHE Fužine čine Lokvarsko jezero s branom, tunel Lokvarka - Ličanka, vodne i zasunske komore, strojarnice s trojnim agregatom i regulirani vodotok rječice Ličanke do jezera Bajer. Trojni agregat sastoji se od Francisove turbine koja pogoni generator za proizvodnju električne energije i centrifugalne crpke koju pogoni isti generator u crpnom načinu rada. Postrojenje je smješteno pokraj mjesta Fužine, u neposrednoj blizini izvora Ličanke koje se ubrzo uljeva u jezero Bajer, a s Lokvarskim jezerom povezano je podzemnim tunelom. Primarno koristi vode Ličanke, dok se viškovi vode crpe u Lokvarsko jezero čiji korisni volumen akumulacije iznosi čak 34,82 hm3. Time ono djelomično regulira i vodne količine Ličanke, a time i jezera Bajer. Bruto pad između ulazne građevine pokraj brane na Lokvarskom jezeru i strojarnice CHE Fužine iznosi 23 - 59 m. S proizvodnjom električne energije CHE Fužine započela je 1957. godine, a prosječna proizvodnja danas iznosi 2,89 GW h godišnje.

dolina
... i niz branu prema dolini

Ta je elektrana pak dio spomenutog sustava Vinodol koji još čine RHE Lepenica, nedaleko od nje i HE Vinodol u Vinodolskoj dolini, u neposrednoj blizini mora, a sve tri elektrane čine grupu HE Gorski kotar. Sustav koristi vode slivova Lokvarke i Ličanke (u umjetnim jezerima Bajer, Lepenica i Potkoš) i još nekoliko manjih potoka. Kako je područje sustava akumulacija na nadmorskoj razini oko 700 m, bruto pad do strojarnice HE Vinodol iznosi čak 658 m, što je jedan od najvećih ostvarenih padova u hidroenergetskim postrojenjima u Europi. Elektrana je s radom započela 1952. godine. Ima tri agregata ukupne raspoložive snage 90 MW, pri čemu se svaki sastoji od dvije vodoravne Peltonove turbine i generatora pojedinačne instalirane snage 31,5 MW. Prosječna godišnja proizvodnja na pragu elektrane iznosi oko 136,66 GW h električne energije. Elektrana je organizacijski vodeća elektrana u grupi Glavne elektrane (GHE) Vinodol i dio je Proizvodnog područja Zapad, odakle se odvija upravljanje proizvodnjom cijelog sustava.