Tradicija obilaska referentnih energetskih i/ili procesnih postrojenja ili objekata na stručnim skupovima koje organizira ENERGETIKA MARKETING nastavljena je i na 11. međunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju 'Energetska i procesna postrojenja' i 6. međunarodnom forumu o obnovljivim izvorima energije, održanima 12. - 14. studenoga prošle godine u Rovinju. U skladu s time, obilazak postrojenja TE Plomin 1 i 2 činio se logičnim izborom. Naime, u svakom slučaju radi se o energetskom objektu koji je svemu 'naj'.

Kao prvo, tu je dimnjak koji je sa svojih 340 m najviša građevina u Hrvatskoj i koji se, unatoč tome što je smješten pri dnu dubokog zaljeva, vidi čak i s mora. Uz to, svakako se radi o energetskom postrojenju koje je organizacijski i vlasnički nasloženije ustrojeno. Naime, riječ je o dva proizvodna termoenergetska objekta. Prvi je TE Plomin 1, snage 115 MW, koji je izgrađen 1969. godine i koji je u vlasništvu HEP Proizvodnje, koja njime i upravlja, a drugi je TE Plomin 2, snage 210 MW, koji je u pogonu od 2000. i koji je u vlasništvu tvrtke TE Plomin d.o.o (mješovita tvrtka u 50%-tnom suvlasništvu njemačke energetske skupine RWE i HEP-a), dok proizvodnju i održavanje na osnovi dugogodišnjeg ugovora obavlja HEP Proizvodnja.

Kompleks u Plominskom zaljevu svakako je i najvažniji čimbenik hrvatskog elektroenergetskog sustava, odnosno elektrana koja je najbitnija za njegov siguran i pouzdan rad. Istodobno, riječ je o postrojenju koje iz godine u godinu ostvaruje rekorde kada se radi o proizvodnoj raspoloživosti, odnosno o vremenu u pogonu (tj. bez očekivanih ili neočekivanih isključenja iz pogona) u usporedbi s drugim proizvodnim elektroenergetskim postrojenjima u Hrvatskoj.

Konačno, svima već iz daljine upada u oči najzanimljivije riješen sustav za dobavu ugljena za postrojenja. Naime, luka za pristajanje tankera s ugljenom smještena je na samom početku zaljeva (logično, zbog zahtjeva za velikom dubinom mora) pa je stoga trebalo riješiti dobavu ugljena do deponija na kopnu u dnu zaljeva. To je ostvareno sustavom zatvorenih traka, a odmah uz njega nalazi se i otvoreni kanal kojim se do postrojenja dovodi i morska voda potrebna za njihovo hlađenje.

Tijekom stručnog obilaska su se, unatoč tome što se radilo o kasnim poslijepodnevnim satima u studenom i što je neprestano lijevala kiša, svi bitni dijelovi postrojenja mogli vidjeti u živo. Uz to, sve okupljene su o tim pojedinostima i o mnogočemu drugome iscrpno informirali stručnjaci TE Plomin: direktor, mr sc. Mihajlo MIRKOVIĆ, dipl. ing, mr. spec. Ivica VUKELIĆ, dipl. ing. i dr. sc. Serđo KLAPČIĆ, dipl. ing. Pri tome se također dobio zanimljiv odgovor na pitanje zašto je voda u Plominskom zaljevu uvijek muljevita. Iako bi netko mogao pomisliti da je razlog upravo ono zbog čega su postrojenja u Plominu ujedno u medijima te u stručnim i u onima manje stručnim raspravama najprisutniji energetski objekt u Hrvatskoj, razlog je sasvim drugačiji (iako svakako ima veze s ekologijom). Naime, iako bi se raznorazni 'stručnjaci' mogli zaklinjati u suprotno, muljevitost zaljeva potječe još iz tridesetih godina prošloga stoljeća, odnosno iz projekta isušivanja nekadašnjeg Čepićkog jezera, koji su provele tadašnje fašističke vlasti. Tada je pri dnu tadašnjeg jezera, na dijelu koje je najbliže Plominskom zaljevu, izgrađen tunel duljine 4 km i njime je u svega nekoliko sati isušeno cijelo jezero volumena čak 20 milijuna m3, a nastali vodeni val nepovratno je uništio ekosustav u zaljevu.

Galerija slika