Stiže nova sezona grijanja i većina kućanstava kao energent za grijanje zbog učinkovitosti i cijene koristi ogrjevno drvo (najčešće u obliku cjepanica). Ali, u nekoliko posljednjih godina cijena 1 m3 ogrjevnog drva je porasla, dok je s druge strane, cijena peleta ostala ista. Pri tome kao gorivo budućnosti za mala kućanstva sve više ističe agropelet.

Agropelet? Što je to?

Hrvatska izvozi većinu proizvedenog drvnog peleta jer hrvatsko tržište nije dovoljno upoznato s tim gorivom. Istodobno, ni agropelet još nije zauzeo mjesto na tržištu koje zaslužuje, iako je bolji čak i od drvnog peleta.

Poljoprivredna biomasa je dostupna u cijelom svijetu, a posljednjih nekoliko desetljeća poljoprivrednici je koriste za grijanje, a agropelete i kao hranu za stoku ili za kompostiranje biljaka. Poljoprivrednih sirovina za preradu u agropelete ima svake godine, za razliku od sirovina za proizvodnju drvnog peleta zbog koje se moraju rušiti šume da bi se usitnilo drvo i od toga napravilo gorivo. Takav način gospodarenja resursima dugoročno nije održiv. Šume se dugo godina obnavljaju, dok su sirovine za agropelet na raspolaganju svake godine. Prerada agropeleta je u potpunosti samoodrživa i naprednija od prerade drvnog peleta jer je osnovna mjerna jedinica u poljoprivredi 1 godina, a u šumarstvu najmanje 10 godina.

Agropelet vs. ogrjevno drvo

Svake godine na zemljištu površine 10 000 m2 nakon žetve ostane najmanje 3 t biomase. Istodobno je grijanje na biogorivo za 40 - 50% jeftinije u odnosu na ono na klasična goriva (plin, ogrjevno drvo, loživo ulje). Agropeleti zauzimaju i do 75% manje prostora za pohranu od ogrjevnog drva, a pri izgaranju ostavljaju tek 0,3% pepela u odnosu na svoj puni volumen. Uz to, još je 2010. godine iskorišteno oko 5 milijuna t biomase za potrebe grijanja i te količine do danas konstantno rastu.

U usporedbi s fosilnim gorivima agropeleti su gotovo CO2-neutralni, što znači da pri njihovom izgaranju dolazi do zatvaranja kruga CO2 jer izgorena agromasa otpušta onoliko CO2 koliko ga je primila tijekom života. Istodobno, već se nekoliko desetljeća može primijetiti sustavno uništavanje šuma i oni koji često ili povremeno borave u šumi primjećuju kako polako nestaju čitave šume. Pametnome je jasno da zbog bijesnog trčanja za brzim profitom žmirećki bude posječeno milijarde kuna, a dobar dio ni ne ostane u Hrvatskoj. Stoljetne hrastove šume koje drže zemlju, vodu, zrak i život nestaju u nekoliko dana zbog nekoliko kuna, a obnova takvog stabla u kratkom vremenu nije moguća. Standardni plan tih pohlepnih 'drvosječa' je izgurati manje i osnažiti veće, tako da pojedinci postignu profit preko noći i nestanu. Sve to može se nazvati lošim gospodarenjem šumama, dok cijela javnost još ne čini dovoljno kako bi se to spriječilo. Ni desetci novozasađenih stabala u prvih 10 godina ne mogu dati 'kubikažu' kao jedan stoljetni hrast.

Dovoljan dokaz svih tih tvrdnji može se dobiti već od malih proizvođača ogrijevnog drveta, jednostavnim upitom za cijenu kubnog metra sada i prije nekoliko godina, a moguće je i prošetati se sjevernim Papukom. Jedino rješenje tog problema je očito, no trebalo bi otvoriti oči.

Projekt Ecomark

Projekt Ecomark je pokrenut prije nekoliko godina s ciljem uljepšavanja slike Slavonije i očuvanja šuma. Doista, šume nestaju dok na poljima leži gorivo budućnosti. S druge strane, interes stanovništva svake razvijene zemlje posljednjih je godina usmjeren na temu ušteda i korištenja obnovljivih izvora energije. To je posljedica utjecaja klimatskih promjena i onečišćenja okoliša čije posljedice svi osjećaju. Obnovljivi izvori energije se nalaze u prirodi i njihova je prednost u odnosu na fosilna goriva u tome što se obnavljaju.

Projekt Ecomark stoga ne traži više nego što može dati, a dati može puno i koristiti svima. Investitori, poslovni partneri, volonteri i zaljubljenici u prirodu već nekoliko godina rade na njegovom ostvarenju. Pojačanim korištenjem agromase osigurava se održivi razvoj okoliša jer je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije neutralna za klimu. Naime, pri njezinom izgaranju u zrak se otpušta točno onoliko ugljikovog dioksida koliko su ga biljke primile u procesu fotosinteze tijekom rasta. Tako se korištenjem agromase kao goriva dobiva samo dvostruki učinak: smanjuje se sječa šume i samim time postojećim šumama omogućava apsorpcija CO2, dok se kao gorivo koristi agromasa iz domaćih izvora. Isto tako, nema smisla izvoziti sirovinu, dok cijene drva u Hrvatskoj konstantno rastu.

Tim koji stoji iza projekta Ecomark traži jednog ili više investitora, poslovnih partnera i ljudi koji mogu pomoći. Tim je otvoren za sve eko-entuzijaste koji su voljni doprinijeti ostvarenju projekta na bilo koji način.
Više o projektu može se pogledati na stranici na Youtubeu
Isto tako, projekt se može podržati na Facebooku.

"Vjerujemo u naš projekt i smatramo da se krije veliki potencijal. S dobrim vodstvom i disciplinom znamo da možemo postići ovaj zeleni cilj. Svatko može zaraditi novac, ali ne može svatko ostaviti ekološki otisak. Osobno mislim da se moramo odužiti prirodi i ostaviti zdraviji okoliš za buduće generacije.''
Marko Nujić, voditelj projekta