Danas na tržištu postoji nekoliko osnovnih vrsta uređaja ili postrojenja za hlađenje prostora i tehnološka hlađenja:
• s kompresorskim hladnjacima pogonjenim elektromotororima ili motorima s unutarnjim izgaranjem
• s apsorpcijskim hladnjacima, koji za pogon trebaju toplinsku energiju koja se dobiva izravnim izgaranjem plina ili tekućeg goriva ili su nezravnog pogonjeni parom ili vrelom vodom (koje mogu biti dobivene na više načina: iz otpadne topline tehnoloških procesa, topline iz kogeneracijskih postrojenja, solarnih sustava, izgaranja biomase, krutih, tekućih ili krutih goriva u kotlovskim postrojenjima itd).
Apsorpcijski rashladni agregati svakako nisu novost u tehnici hlađenja. Još prije 130 godina postojali su uređaji koji su uspješno funkcionirali i prodavali se na tržištu. Genijalni francuski izumitelj Ferdinand CARRÉ prvi je izabrao kombinaciju amonijaka i vode (NH3 - H2O) za apsorpcijski ciklus i nakon uspješnog razvoja 1866. godine osnovao prvu tvornicu za proizvodnju apsorpcijskih rashladnih uređaja. Od 1875. apsorpcijski uređaji potiskuju kompresorske i dominiraju na tržištu, sve do tridesetih godina 20. stoljeća, kada otkrivanje sintetičkih rashladnih sredstava (halogeniranih klor-fluor-ugljikovodika) dovodi do ponovnog uspona kompresorskih rashladnih sustava. Tijekom četrdesetih godina 20. stoljeća prvi put se pojavljuju apsorpcijski rashladni agregati koji kao radnu tvar koriste novu kombinaciju: litijev bromid i vodu (LiBr - H2O).

Solarno hlađenje

U tehnologiji apsorpcijskog hlađenja solarno hlađenje je postalo najviše razmatrano rješenje, za što je razlog mogućnost iskorištavanja Sunčevog zračenja kao 'pogonskog energenta' što je besplatno, i ujedno obnovljivi izvor (il. 1). Ujedno se radi o 'zelenoj energiji', pri čemu je prednost i istovremenost potreba za hlađenjem i raspoloživog Sunčevog zračenja (hlađenje tijekom dana u ljetnim mjesecima).
Toplinska energija na temperaturnoj razini 70 - 95 °C dobiva se u visotemperaturnim solarnim kolektorima (s vakuumskim cijevima ili specijalnim pločastim s dvostrukim ostakljenjem). Za ublažavanje oscilacija Sunčevog zračenja i/ili potrošnje rashladne energije, u sustav se ugrađuju spremnici vrele i hladne vode (tzv. puferi). U slučaju kada u spremnicima vrele vode u nekim trenucima nema dovoljno toplinske energije za zadovoljavanje potreba za rashladnom energijom, potrebno je ugraditi i pomoćni vrelovodni kotao ili pomoćni hladnjak (kompresorski električni ili plinski apsorpcijski).


Ilustracija 1 - Tipična instalacija solarnog hlađenja

Solarno hlađenje u praksi

U Bolnici za plućne bolesti u Sežani u Sloveniji je za grijanje i pripremu potrošne tople vode primijenjena kombinacija solarnog sustava i kondenzacijskih kotlova (il. 2). Pri tome je ugrađeno 120 solarnih kolektora ukupne površine 285 m2 i dva kondenzacijska plinska kotla ukupnog toplinskog učina 2 × 240 kW s temperaturnim režimom 85/65 °C (il. 3). No, tijekom ljetnih mjeseci, zbog velikog broja kolektora, dolazi do viška toplinske energije iz solarnog sustava, što se onda koristi za pogon vrelovodnog apsorpcijskog rashladnog uređaja.

Zbog toga je tvrtka Tehnokom iz Zagreba, kao ovlašteni distributer japanske tvrtke Yazaki, 2013. godine isporučila i pustila u pogon apsorpcijski uređaj WFC10 rashladnog učina 35 kW. Sustav optimalno radi s temperaturom ogrjevnog medija 88 °C i toranjskom rashladnom vodom temperature 28 °C. Sustav proizvodi hladnu vodu u temperature 6/12 °C, a instalirana električna snaga rashladnog uređaja je 0,21 kW.
Za akumulaciju toplinske energije ugrađena su tri solarna spremnika vrele vode ukupnog volumena 3 × 4 m3, a za potrebe vršnog hlađenja ugrađen je električni kompresorski hladnjak rashladnog učina 82 kW.
Takvim konceptom postrojenja se i ljeti i zimi omogućava iskorištavanje velikog udjela obnovljive, Sunčeve energije, a postiglo se i to je da je apsorpcijsko hlađenje u trajnom pogonu više od pet mjeseci što doprinosi velikoj učinkovitosti postrojenja.


Ilustracija 2 - Solarna strojarnica s ugrađenim apsorpcijskim rashladnim uređajem Yazaki WFC10 u Plućnoj bolnici Sežana

Ilustracija 3 - Pogled na zgradu bolnice sa solarnim kolektorskim poljem površine 285 m2