Karta pod nazivom Paneuropski toplinski atlas (Peta4) je rezultat projekta 'Heat Roadmap Europe 4' koji se financira iz programa 'Obzor 2020' u vrijednosti oko 2 milijuna eura. Razvili su ga partneri sa Sveučilišta u Halmstadu u Švedskoj, Sveučilišta u Aalborgu u Danskoj i Europskog sveučilišta u Flensburgu (EUF) u Njemačkoj i služi zai lakše pronalaženje rješenja vladama, gradovima, regijama i planerima u energetskom planiranju. Projekt traje 2016. - 2019. godine i četvrti je u nizu serije studija koje su započele 2012. u okviru programa 'Heat Roadmap Europe (HRE)', strategije za razvoj niskougljičnog grijanja i hlađenja u Europi. Karta kao savršen alat za brzu, preciznu i realističnu procjenu izvora toplinske energije i njezine potražnje doprinijet će borbi protiv globalnog zagrijavanja rješavanjem velikog problema Europe, neiskorištene topline koje ima više od njezine ukupne potražnje u zgradama. Primjenom karte Peta4 moći će se smanjiti takva velika neučinkovitost, integrirati obnovljivi izvori energije i potaknuti šira primjena niskougljičnih energetskih tehnika. Karta će biti temelj za informiranje i donošenje odluka o isplativosti projekta za investiranje u energetski učinkovite mjere, povećanje iskorištenja dostupne lokalne neiskorištene topline i obnovljivih izvora za grijanje i hlađenje i ponudit će ekonomično održive lokacije za primijenu centraliziranih toplinskih sustava ili dizalica topline.

Projekt se trenutačno fokusira na 14 zemalja, no postoji mogućnost proširenja na ostale članice Europske unije, među kojima je i Hrvatska. Naime, Hrvatska je već u prethodnom projektu 'Stratego/Heat Roadmap Europe 3' (iz 2015. godine), u kojem je provedena dubinska analiza potencijala za energetsku učinkovitost u pet ciljanih zemalja EU-a radi izrade scenarija za 'Heat Roadmap 2050', pokazala velike potencijale. Izvješće projekta Stratego iz 2015. godine ukazuje na to da bi ukupna ulaganja oko 22 milijarde eura u mjere energetske učinkovitosti u Hrvatskoj u razdoblju 2010. - 2050. smanjila potražnju za energijom za 30% (za više od 20 TW h godišnje), što bi reduciralo emisije ugljičnog dioksida za 45% (za oko 5 Mt godišnje) i snizilo troškove u sektoru grijanja, hlađenja i električne energije za 10% (za oko 700 mil. eura). Analiza isplativosti ulaganja u energetsku učinkovitost u sektoru zgradarstva procijenila je da Hrvatska može povećati učinkovitost za oko 50%, pri čemu bi se oko 40% energije moglo zadovoljiti iz centraliziranih toplinskih sustava, a 40 - 50% te energije moglo zadovoljiti iz obnovljivih izvora i otpadne topline, što ne uključuje velika termoenergetska postrojenja.