Što vam prvo padne na pamet pri spomenu naziva Loctite? Ljepila u crvenim bočicama u rukama tehničara na proizvodnoj liniji ili stručnjaka u održavanju? Trenutačna ljepila koja će pouzdano i trajno spajaju najrazličitije materijale?
Brend Loctite se tradicionalno, i s punim pravom, ponajprije povezuje s industrijskom proizvodnjom i održavanjem, 'domaćim terenom' strojara, inženjera, mehaničara i tehničara raznih profila. No, s vremenom, usmenom predajom i kanalima koje je teško naknadno rekonstruirati, proizvodi Loctite došli su u ruke stručnjacima koji su vrlo daleko od uobičajenog strojarskog miljea s kojim ih obično povezujemo, i pronašle neke prilično neočekivane primjene.
Donosimo priču o Mladenu GRUBELIĆU, stručnjaku za gitare, i ljepilima Loctite, koja su postala nezamjenjiv alat u njegovom radu. Mladen se bavi popravcima i modifikacijama svih vrsta gitara, a povremeno i gradnjom električnih i bas-gitara. Teško mu je reći kada se točno počeo baviti tim poslom, no njegov prvi pravi posao bio popravak gitare 'Fender Jazz Bass' Dubravka VORIHA, poznatog zagrebačkog basiste. To je bilo daleke 1979. godine u Zagrebu.

Mladen je u svojoj dugoj karijeri servisera, restauratora, graditelja, a ponekad i spasitelja gitara stekao vrlo širok krug klijenata različitih profila: od početnika i amatera, kako mladih, tako i onih koji su u 'zlatnim godinama' odlučili po prvi puta uzeti gitaru u ruke, pa sve do vrhunskih profesionalaca, domaćih, ali i inozemnih.
Među njima ima i dosta poznatih imena. Od kraja sedamdesetih pa sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, kada se Mladen s užom obitelji seli u Južnoafričku Republiku, veliki broj gitara tada vrlo aktivne hrvatske glazbene scene prošao je kroz njegove ruke. Teško ih je sve nabrojati, no uključuju grupe 'Film', 'Azra', 'Prljavo kazalište', 'Haustor', 'Parlament', 'Psihomodo Pop', 'Parni valjak', 'Aerodrom', 'Zvijezde', 'Novi fosili', 'Le Cinema', 'Vještice', 'Grupu 777', 'Srebrna krila', 'Boa' te Massima SAVIĆA, Danijela POPOVIĆA, Vedrana BOŽIĆA, Brunu KOVAČIĆA ('Parni valjak', Gibonni), Branka BOGUNOVIĆA Pifa. U JAR-u je Mladen surađivao s umjetnicima kao što su Mauritz LOTZ, Robin WALSH, Lucky DUBE te Bakithi KUMALO iz 'Paul Simon Live Banda'. U novije vrijeme Mladen posebno ističe suradnju s domaćim umjetnicima kao što su Vlatko STEFANOVSKI, Sead Zele LIPOVAČA, Elvis STANIĆ, Charlie JURKOVIĆ, Vlado SOLJAČIĆ Sojka iz 'Opće opasnosti', 'Gustafi', nova velika nada hrvatske rock-scene 'Mezcal Moon', Andrej GROZDANOV, solo jazz artist Bruno MIČETIĆ, 'En Face', 'Grad', itd.
Mladen posebno ističe suradnju s tvrtkom Pensa Custom iz New Yorka, koja se bavi izradom gitara po narudžbi. U zajedničkom projektu, izradili su specijalnu seriju od pet gitara za anonimnog, bogatog naručitelja. Inače, Pensa Custom (nekada Pensa-Suhr) je po ekskluzivosti i kvaliteti na samom vrhu svjetske proizvodnje izvanserijskih gitara, a najpoznatiji im je klijent nitko drugi nego Mark KNOPFLER iz Dire Straitsa!

No kakva je veza između ljepila Loctite i gitara? Kako su ljepila Loctite pronašla svoje mjesto u onome čime se Mladen bavi? "Loctite ljepila mi je prvi put preporučio kolega Andre WALDENMEIER iz Lake Placid Guitars u Münchenu 1985. godine pa mogu reći da su Loctite cijanoakrilatna ljepila od tada nezamjenjiv alat u mom poslu. Loctite ljepila imaju cijelu lepezu različitih primjena kod održavanja i popravaka gitara.", kaže on i nastavlja opisujući nekoliko tipičnih primjena i prednosti proizvoda Loctite: "Loctite ljepila štede vrijeme i s njima su rezultati uvijek predvidljivi. Jasno, svako ljepilo ima svoju primjenu i nužno je razumjeti njihove mogućnosti i ograničenja. Recimo, popravak raznih tipova laka je uvijek težak i zahtjevan proces, ali primjerice Loctite 401 nema burnih reakcija s okolnim lakom i, kada se stvrdne, može se brusiti i polirati do visokoga sjaja. Poput tekućega stakla je! Zatim, popravak plastičnih dijelova zna biti veliki problem jer ljepilo na spojevima mora ostati donekle elastično. Loctite 480 je rješenje za to. Nadam se jedino prozirnoj inačici, te bijeloj boji! Ili u čitavoj paleti boja! To je nešto čega nema na tržištu. To bi svakako još više olakšalo moj posao."

Mladen se prisjeća i situacije kada je ljepilo Loctite bilo presudno za 'spas' jednog izuzetnog instrumenta. "Početkom devedesetih u Johannesburgu, jednoga mi je jutra kurirskom službom dostavljen na popravak jedan zbilja legendarni instrument", započinje on svoju priču, "bila je to fretless bas gitara (bez pragova) Washburn B20. Gitara je bila vlasništvo Bakithi KUMALOA, basiste Paula SIMONA na epohalnom albumu 'Graceland' i Simonovog najdražeg basista za žive nastupe, sve do današnjih dana." Bas-gitara je do Mladena došla preko posrednika. Gosp. Kumalo je bio odlučio umiroviti bas iz očitih razloga: hvataljka (fingerboard) od rosewooda (ružino drvo, palisander) je postala toliko izbrazdana da je više bilo nemoguće svirati. Naime, 'roundwound' žice (hrapave) i način sviranja vlasnika rezultirale su dubokim brazdama u drvu ispod samih žica. Kod kontrabasa (također bez pragova) se u pravilu koriste glatke žice i hvataljka od mnogo tvrđe ebanovine pa su takva oštećenja rjeđa. Posrednik je imao priliku povoljno otkupiti legendarni bas i bio je spreman platili koliko treba da se dovede u uporabno stanje. Nakon postignutog dogovora, Mladen je krenuo u akciju: "Nisam do tada sreo toliko ekstreman problem s hvataljkom. To su bile brazde široke 5 - 8 mm i do 6 mm dubine, duljine 400 - 500 mm. Šteta što nisam tada imao digitalni fotoaparat. Krenuo sam sa zapunjavanjem brazda, tanki sloj po tanki sloj Loctite 401 ljepila. Pri kraju sam pomiješao Loctite s prašinom rosewooda, zbog boje hvataljke. Zatim, poravnao sam cijelu hvataljku (sa simulacijom napetosti žica) te tako ujednačio površinu hvataljke. Rezultat je bio izvrstan. Bas je čak i zvučao puno bolje nego prije jer su žice konkretnije rezonirale u doticaju s novom, tvrđom Loctite podlogom." Naručitelj je, zadovoljan rezultatom, preuzeo instrument, i podmirio račun. I to je bilo to. Jedina povratna informacija koju je Mladen dobio bio je telefonski poziv sa zahvalom za dobro urađen posao. Na tome je sve ostalo, dok Mladen nedavno nije slučajno naišao na intervju s gosp. Kumalom iz kojeg je saznao da je on bio toliko zadovoljan s basom nakon popravka pa je odustao od prodaje. Da nije bilo Locititea takav popravak jednostavno ne bi bio moguć!