Današnja tvrtka Plinotehnika proizašla je iz istoimenog obiteljskog obrta osnovanog još 1975. godine. Spomenuti je obrt osnovao Franjo PINTARIĆ, ing. stroj., nakon povratka iz Njemačke, a u početku se bavio projektiranjem i izvođenjem kotlovnica, tj. klasičnih sustava grijanja. No, već nakon dvije godine obrt se specijalizirao za projektiranje i izvođenje sustava grijanja koji koriste ukapljeni naftni plin kao gorivo (UNP u spremnicima, isparivačko-regulacijske stanice, kontroling i servis). Naime, u to je vrijeme, sedamdesetih godina prošlog stoljeća, UNP bio prilična nepozanica (kao što je, npr. danas vodik) pa su se tek rijetki upuštali u takve, nepoznate, nepredvidljive i 'opasne' projekte. Ipak, ulazak u takav rizik se ubrzo isplatiojer je bilo malo konkurencije, a mnogo potencijalnih kupaca, naručitelja i korisnika.

Osamdesete u znaku pionirskih projekata

Nekoliko godina kasnije, početkom osamdesetih, uz povoljan 'vjetar u leđa' i u vremenima kada je dobar dio financija ostavljan za razvoj, razvijani su i sustavi za primjenu bioplin. Tada je čak i televizija došla u Čakovec snimiti Plinotehnikin pogon, koji je služio kao referentan, i snimila emisiju o tome kako se iz najvećeg odlagališta otpada u Međimurju proizvodi bioplin. To je uistinu bio 'prežestok' projekt za ta vremena pa je izvedeno svega nekoliko bioplinskih postrojenja u bivšoj državi.
Stvaranje i projektiranje su očito 'išli od ruke' inženjerima Plinotehnike i bili su spremni i sposobni napraviti te u djelo provesti projekte, za koje bi neki u početku mislili da se to može samo negdje drugdje. Uglavnom, Plinotehnika je tada, početkom osamdesetih, počela s razvojem i proizvodnjom plinskih infracrvenih grijalica za farme purića, pilića, svinja i dr. Ta je proizvodnja, zapravo, proizašla iz brojnih projekata u kojima se koristio UNP, a kao oprema za grijanje su se koristile sve moguće grijalice, samo ne one domaćih proizvođača. Tadašnji partneri, Puris iz Pazina ili Koka iz Varaždina, imali su razumjevanja, a i tadašnja država je stimulirala domaću proizvodnju (fiskalnim i ekonomskim mjerama ograničenja uvoza). Menadžer, ekonomist i strojar opet je prepoznao priliku i shvatio da se grijalice bez problema mogu proizvoditi i kod nas. Naravno, uz svu servisnu logistiku prije i poslje realizacije projekata.
No, nije se sve proizvodilo u Plinotehnici jer je bilo toliko posla da 20 radnika nije sve stizalo pa se radi ispunjenja uvjeta kvalitete i isporuke išlo na ugovaranje kooperantskih odnosa, baš kao što se to danas radi u 'clusterima'. Ugovarali su se poslovi s monterima, projektantima, proizvođačima pojedinih pozicija, a počela je i proizvodnja popularnih Tajfuna, generatora toplog zraka, izravno pogonjenog plinom. Taj je proizvod našao još širu primjenu nego IC farmerske grijalice. Bilo je to zlatno doba Plinotehnike.


Iz požutjelih novina iz 1982. godine...

Teško doba devedesetih

Kao u svakom realnom, a ne idealnom svijetu, jednom dođe kriza. Nakon prvog razdoblja poslovnog uzleta i uspjeha, došle su devedesete, nova država i Domovinski rat. No, i ta je kriza početkom devedesetih godina prošlog stoljeća uspješno svladana. Tako je u tim uvjetima razvijen današnji 'core' proizvod: IC grijalice tamnog zračenja.
Pri tome se valja još malo vratiti u prošlost. Naime, radi se o grijalicama koje su se prvo počele koristiti u halama u Pittsburghu u SAD-u sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iako su ponajviše razvijene u Velikoj Britaniji. Glavni razlog za njihov razvoj bila je činjenica da su proizvodne hale bile loše izolirane i da je energija za njihovo grijanje prilično skupa, baš kao i kvalitetna izolacija takvih hala. Rezultat su bile IC grijalice koje zagrijavaju samo prostor koji treba grijati i to uz vrlo ekonomičnu potrošnju plina (transmisijski gubici su, za razliku od kotlovnica, zanemarivi).
Dakle, nova proizvodnja u Plinotehnici započinje u ratno doba, u prvim godinama devedesetih. Grijalice ubrzo doživljavaju velik uspjeh na tržištu, ali taj je uspjeh nemjerljiv s onime deset godina ranije. Naime, tržište se smanjilo čak pet puta, gospodarstvo je kolabiralo, investicije su bile zanemarive, a uvozu i švercu bila su širom otvorena vrata, jednom rječju kaos!
Unatoč tome, usporedno s grijalicama, razvijaju se isparivači za UNP kapaciteta 25 - 500 kg/h.


Poznati širom Hrvatske (pa i šire): isparivači za UNP

Novo, novo vrijeme

Odlaskom vlasnika obrta u mirovinu 2001. godine završava uspješno razdoblje obrta i osniva se današnja Plinotehnika kao društvo s ograničenom odgovornošću, ali isto tako s obiteljskom strukturom vlasništva.
Tvrtka je danas orijentirana na proizvodnju, usavršavanje proizvoda, servis, logistiku. U skladu s time, razvija se stalna suradnja s trgovcima, projektantima, monterima u zemljama Europske unije, ali i šire. Tvrtka je redovito prisutna na poznatim svjetskim sajmovima kao što su MCE u Milanu ili ISH u Frankfurtu na Majni te surađuje s brojnim stručnim časopisima.

Današnji proizvodni program uistinu je širok:
• IC plinske grijalice tamnog zračenja IG, koje se koriste za zagrijavanje visokih prostorija (proizvodnih hala, autosalona, sportskih dvorana, teniskih hala, garaža, stanica za tehnički pregled vozila, staklenika i farmi) i danas imaju široku primjenu pa mnogi projektanti i investitori prilaze takvom rješenju sustava grijanja
• plinski fasadni toplozračni grijači Termogas, koji se koriste za zagrijavanje nižih i toplinski izoliranih prostorija, a pokazali su se vrlo učinkovitima u manjim radionicama
• IC plinske keramičke grijalice ICG, koje se koriste za zagrijavanje ugostiteljskih terasa, pri čemu valja spomenuti da većina renomiranih ugostiteljskih objekata u Zagrebu i okolici koristi upravo takav sustava grijanja
• IC farmerske grijalice ICG, koje se koriste za zagrijavanje životinjskih farmi
• plinski prijenosni toplozračni grijači Tajfun, koji se koriste za zagrijavanje u plastenicima, farmama, građevinarstvu, poljoprivrednim gospodarstvima
• isparivači plina, koji se koriste u objektima koji su energetski rješeni sa spremnicima za UNP (npr. farmama, plastenicima, sportskim i industrijskim halama, ali i obiteljskim kućama, kampovima i sl), pri čemu treba naglasiti da su napokon dobili mišljenje i certifikat ATEX od Agencije za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom (Ex-agencije) i povrdu o usklađenosti s europskim normama
• plinski roštilji, koji se koriste za kućnu i profesionalnu upotrebu.

Od samih početaka Plinotehnika ulaže velike napore kako bi ostvarila stalnu prisutnost svojih proizvoda na zahtjevnom i visokokonkurentnom domaćem i inozemnom tržištu. Stalnim poboljšavanjem kvalitete proizvoda i usluga te izobrazbom zaposlenika tijekom proteklih godina postignuta je visoka kvaliteta proizvoda, konkurentnost i povjerenje kupaca.
Uz svijest o tome da se visoka kvaliteta proizvoda i potpuno zadovoljstvo kupca može postići samo u okviru djelotvorno izgrađenog i dokumentiranog sustava kvalitete, Plinotehnika je intenzivno i studiozno radila na osiguranju organizacijskih uvjeta za ispunjenje visokih zahtjeva na kvalitetu proizvoda. Rezultat tih napora je uspostavljen i certificiran sustav upravljanja kvalitetom, temeljen na zahtjevima norme HRN EN ISO 9001, kako bi se postigao učinkovitiji sustav u kojem se, uz manji utrošak vremena, dokumentacije i ostalih resursa, postižu bolji rezultati u području upravljanja kvalitetom, a na zadovoljstvo kupaca.


Računalni prikaz novih proizvodnih pogona (trenutačno u izgradnji na lokaciji Čakovec - Ivanovec)