U Kukuljanovu je 5. prosinca prošle godine uz prigodnu svečanost u pogon puštena prva punionica za ukapljeni prirodni plin (LNG, UPP) u Hrvatskoj. Riječ o hrvatsko-slovenskom ulaganju koje je ostvareno u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) uz financijsku podršku INEA-e, europske agencije koja raspolaže s ukupno 23,7 milijardi eura za financiranje komponente prometa, jedne od tri okosnice CEF-a. 

Projekt te prve hrvatske punionice za LNG ujedno je dio europske prometne infrastrukture, odnosno Transeuropske mreže prometnica (TEN-T) i ona je već upisana u europsku mrežu punionica za LNG.


Detalji punionice

Dio šire hrvatsko-slovenske suradnje

Zapravo, radi se o dijelu šireg projekta u ukupnoj vrijednosti 2,47 milijuna eura koji obuhvaća tri punionice za LNG na području Slovenije i Hrvatske. Uz to, novom se punionicom Hrvatska napokon uključila u europski projekt Blue Corridor i postala dio europske infrastrukture punionica za LNG kao alternativnog goriva s malim udjelom ugljika za teška cestovna vozila.

Značajno je i kako taj projekt, iako je riječ o privatnom ulaganju, doprinosi većoj primjeni LNG-ja u teškom teretnom prometu, što ima pozitivan ekonomski učinak (jeftinije gorivo), a kao alternativno gorivo s malim udjelom ugljika i pozitivan učinak na okoliš (manje štetnih plinova). 

Pri uspostavi mreža za opskrbu teških motornih vozila LNG-jem kao gorivom članice Europske unije trebale bi osigurati uspostavu javno dostupnih mjesta za opskrbu, barem uzduž postojećeg osnovnog TEN-T-a, na odgovarajućim udaljenostima, uzimajući u obzir najmanju udaljenost koju takva vozila na LNG mogu prijeći. Okvirno bi potrebna prosječna udaljenost mjesta za opskrbu trebala bi biti 400 km.

Hrvatska kaska za Europom

Za razliku od većine članica EU-a, Hrvatska još ne daje poticaje za ulaganja u razvoj i izgradnju infrastrukturu i prelazak teških kamiona na LNG. Dakle, nema investicijskih kredita ni poticajnih mjera niti se primjenjuje Zakon o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (NN 120/2016) koji je na snazi još od kraja 2016. godine, a koji se veže uz Direktivu 94/14/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva. Hrvatska će takvom politikom teško dostići europski cilj udjela od 14% alternativnih goriva u prometu do 2030. godine, s obzirom da je tek na 3,1% i to računajući ukapljeni naftni plin (UNP, LPG, autoplin). 

Iako svake godine  Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na ime posebne naknade za motorna vozila ubire gotovo 200 mil. kuna, ona se nenamjenski troše mimo prometa, kojem se daju tek mrvice u odnosu na ubrana sredstva.


Spremnik LNG-ja i detalj završnih radova na punionici

Što su to europski prometni koridori i TEN-T?

Povezivanje osnovne mreže prometne infrastrukture s transeuropskim mrežama i koridorima jedan je od osnovnih ciljeva i važan preduvjet za ravnomjeran razvoj svih članica EU-a. Stoga EU kontinuirano ulaže napore da se, usporedno s povećanjem broja članica, omogući izgradnja potrebnih prometnica i integriraju nacionalne mreže prometnica u jedinstveni TEN-T. Oblikovanjem takve mreže uklonila bi se uska grla i povezale udaljenije regije u zajednički sustav prometnica.

Sukladno prijedlogu Uredbe o smjernicama EU-a za razvoj transeuropske prometne mreže i CEF-a, TEN-T bi se trebao razvijati na temelju dvoslojnog pristupa (eng. dual-layer approach), sastojeći se od sveobuhvatne i osnovne mreže. Sveobuhvatna mreža (eng. comprehensive network) predstavlja opći sloj TEN-T-a i uključuje svu postojeću i planiranu infrastrukturu koja udovoljava zahtjevima Smjernica, a treba biti uspostavljena najkasnije do 31. prosinca 2050. godine. Prema ranijim tumačenjima Europske komisije, za Hrvatsku bi to trebala biti mreža dogovorena u okviru Transeuropske mreže P21. S druge strane, osnovna mreža (eng. core network) uključuje samo one dijelove sveobuhvatne mreže koji su strateški najznačajniji, a treba biti uspostavljena najkasnije do 31. prosinca 2030. godine. Odlukom EK-a iz listopada 2013. godine definirano je devet koridora Osnovne prometne mreže EU-a kao okosnica za spajanje 94 glavne europske luke i 38 ključnih zračnih luka sa željeznicom i cestama u glavnim gradovima europskih zemalja (između ostalih, to su i Luka Rijeka i Zračna luka 'Franjo Tuđman' u Zagrebu), te razvoj 15 000 km željezničke infrastrukture kapacitirane na postizanje zadovoljavajućih brzina za putničke i teretne vlakove i 35 graničnih prijelaza.
Tih devet koridora prioritet su prometne politike EU-a zbog čega je i osnovan CEF kao dodatni financijski fond u vrijednosti 26 mlrd. eura, iz kojeg članice EU-a, osim iz postojećih strukturnih i kohezijskih fondova, također mogu financirati projekte na tim koridorima na temelju natječaja koje raspisuje EK.

Hrvatska se nalazi na dva koridora Osnovne prometne mreže, Mediteranskom i koridoru Rajna - Dunav. Mediteranski povezuje jug Iberskog poluotoka i preko španjolske i francuske mediteranske obale prolazi kroz Alpe na sjeveru Italije, a zatim ulazi u Sloveniju i dalje prema mađarsko-ukrajinskoj granici. Riječ je o cestovnom i željezničkom koridoru, a njegov sastavni dio je i pravac Rijeka - Zagreb - Budimpešta. Na Mediteranski koridor nastavlja se cestovni i željeznički pravac Zagreb - Slovenija. Preko tog koridora Hrvatska će biti spojena i na Baltičko-jadranski koridor, koji ide od Baltičkog mora kroz Poljsku, preko Beča i Bratislave do sjeverne Italije. Koridor Rajna - Dunav je pak riječni pravac koji povezuje Strasbourg, Frankfurt, Beč, Bratislavu i Budimpeštu, odakle se jedan dio račva prema Rumunjskoj, a drugi ide Dunavom između Hrvatske i Srbije i dalje na Crno more.


Više o punionicama LNG-ja, ali i CNG-ja, vodika i onima za električna vozila, ali i o svim drugim rješenjima za održivi promet doznajte na našem novom stručnom skupu pod nazivom Nova era prometa 4. lipnja ove godine u Zagrebu.