U sklopu projekta ‘Izgradnja i opremanje Nacionalnog rehabilitacijskog centra za osobe s bolestima i oštećenjima kralježnične moždine Specijalne bolnice Varaždinske Toplice’ u krugu bolnice trebalo je rekonstruirati vanjsku mrežu toplovoda geotermalne vode. Spomenuti centar ujedno je novi blok bolnice i ponajviše će služiti za robotsku rehabilitaciju kralježnične moždine.

Projekt rekonstrukcije cjevovoda geotermalne vode bio je podijeljen na četiri trase.

Na trasi 1 trebalo je projektirati cjevovod od sjeveroistočnog ugla objekta ‘Terme’ do hidroforske stanice. Riječ je o cjevovodu kojim protječe geotermalna voda iz velikog izvora, a trebalo ga podignuti na razinu iznad hodnika ‘toplog prolaza’. Zajedno s cijevi za vruću geotermalnu vodu po istoj trasi idu i cijev povratnog voda, cijev povratnog voda iz objekta ‘Junona’ i cijev povratnog voda tople vode iz akumulacijskog spremnika u hidroforsku stanicu. Cjevovod je izveden kao gravitacijski pa je posebnu pozornost trebalo posvetiti raspoloživim visinskim razlikama u odnosu na topli prolaz kako bi se zadržao gravitacijski pad.

toplovod
Detalj izvođenja radova na ugradnji toplovoda...

Na trasi 2 trebalo je projektirati cjevovod od izvora B2 do spoja s trasom 1 za očekivani protok 2 l/s i detalj spoja s bunarom B2. Pri tome nije bila predviđena rekonstrukcija izvora, odnosno bunara, već samo izmještanje trase. Da ne bi došlo do urušavanja šahta, trebalo je izvesti zaštitu građevinske jame između bunara i zgrade. Na ulazu u jamu cijev je trebalo odrezati i zatim je skrenuti pod cestu. Isto tako, sve se moralo uskladiti s temeljima novog objekta ‘Junona’ i ugraditi nepovratni ventil na trasu 2 za mogući spoj s trasom 1 pomoću injektora.

Na trasi 3 trebalo je projektirati cjevovod iz dizalica topline u objektu hotela ‘Minerva’ (dobro poznatom sudionicima Plinarskih foruma!) od hidroforskog postrojenja do akumulacije 2, tj. do novog bazena smještenog ispred objekta ‘Terme’. Pri tome se radi o vodi koja se s izmjenjivača topline u toplinskoj stanici TS-B vraća u akumulaciju (1480, 357, 76 i 352 kW). Isto tako, projektom je trebalo definirati i mjesto priključenja na hidroforsku stanicu iz koje izlaze povratne cijevi prema akumulacijskom spremniku 2: dvije cijevi od stanice TS-B, cijev dizalica topline i cijev za predgrijavanje tople vode u kotlovnicu. Sve te cijevi iz hidroforske stanice položene su u tlo, a spoj je trebalo rješiti prije stanice, tako da se nju ne zahvaća.

bazen
... i bazeni geotermalne vode uz bolničke objekte

Na trasi 4 trebalo je projektirati cjevovod za potrebe objekta ‘Junona’, koji polazi iz trase 1, a vraća se u trasu 3. Kao materijal cijevi odabran je lijevani čelik legiran kromom i niklom, oznake X5CrNi18-10 i s prekidnom čvrstoćom prema DIN EN 10 216-5 i dopuštenom vlačnom čvrstoćom 153 N/mm2. Prema preporuci proizvođača, radi se o materijalu koji je otporan na vodu, vodenu paru, vlažan zrak, konzumne kiseline, a i na slabe organske i anorganske kiseline. Zavarivanje cijevi predviđeno je elektrolučnim postupkom, dok se plinsko zavarivanje ne smije koristiti.