Remetinečka "poslovna akademija" svaki je tjedan bogatija za nove "predavače". Neki kojih se USKOK dohvati, kao Slaven Žužul, vlasnik Skladgradnje, ili Vinko Mladineo, bivši direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u istražni zatvor u Remetincu se vraćaju brzo nakon što su iz njega izašli. U fokusu se nedavno našao rastući sektor postupanja s otpadom, u kojem se pod patronatom države okreće golem novac. Vinko Mladineo "načet" jer zbog Fimi Medije, no to je bio tek početak - na red je došlo kriminalno poslovanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u oporabi PET ambalaže. Osim Mladinea privedeni su Barbara i Kruno Bešenić (BBS), Miho Zrnić Marinović (Odlagalište sirovina) i Dragan Mioč (Retabl). Njih se tereti da su iz Fonda po Mladineovim uputama izvukli najmanje 103 milijuna kuna i podijelili ih među sobom. Ta je grupa fiktivno prikazivala otkup PET ambalaže, uvećavajući pritom i ostale troškove, sačinjavajući lažne prateće listove različitih prodavatelja s lažno uvećanim količinama, ovjeravajući ih i ispostavljajući neistinite fakture Fondu koji je isplaćivao novac.

U Fondu bi USKOK, čini se, mogao imati puno posla, a mediji već bruje o mogućem širenju kruga osumnjičenih u smjeru "velikih igrača". Prema financijskom izvještaju Fonda od 2006. do 2010. isplaćeno je 2,81 milijardi kuna poticaja za ambalažni otpad. U tom periodu, kaže izvještaj Fonda, reciklirano je nevjerojatnih 2,37 milijardi boca PET-a. To je Hrvatsku lansiralo u sam vrh europske reciklaže, dakako, uz ne spominjanje podatka da zapravo nije poznato koliko je PET boca u tom periodu uopće stavljeno u opticaj! Dosadašnja istraga dokazala je "zamračenih" 103 milijuna kuna na PET ambalaži - no, gdje je nestalo preostalih 100 ili čak 500 milijuna kuna, kako su javno tvrdili poduzetnici iz te branše?!

Činjenica je da je sustav gospodarenja otpadom, koji je ustrojio tim pod vodstvom Marine Matulović Dropulić, stvorio novu generaciju bogataša koji su se obogatili na nečem što je donedavno bilo shvaćano smećem. Tu grupu uvjerljivo predvodi Petar Pripuz koji reciklira sve što se reciklirati može i koji je u posljednjih 5 godina uprihodio nezamislive 4 milijarde kuna.

Aktualna afera kao da nije poremetila ništa u sustavu zbrinjavanja otpada, nitko ne postavlja pitanja odgovornosti niti ne traži kontrolu, smatrajući valjda da je dovoljna najava smanjivanja velikih profita smanjivanjem povratnih naknade za PET boce. Čak ni taj korak još nije proveden, već samo najavljen za ljeto. Svijetla budućnost lukrativne branše zbrinjavanja otpada iščitava se iz poslovnih planova Fonda za period 2010.-2012. godina. Iz tih planova, koje će biti lako realizirati novcem obveznika plaćanja raznih naknada, vidi se da je državi stalo da otpada u državi ne manjka.

Od planiranih 3,4 milijarde kuna rashoda Fonda u periodu 2010.-2012., čak 1,79 milijardi isplatit će se za naknade za posebne kategorije otpada, pri čemu na ambalažni otpad otpada 1,44 milijarde kuna. Država će uz to investirati čak pola milijarde kuna u gradnju mega Centara za gospodarenje otpadom. Ti centri propagiraju filozofiju "valjanja u smeću", pretvarajući nas u narod balegara, kako je zgodno konstatirao jedan kolega novinar. Umjesto da se iskoristiv otpad od smeća razvrstava tamo gdje nastaje - kao što rade svi koji zaista žele smanjiti količinu otpada i reciklirati što se reciklirati može - sve bi se zapravo dovozilo na jedno mjesto. Tek 2025. godine u jednom od tih centara, Bikarcu, predviđeno je razvrstavanje do 25% otpada. Lokalno stanovništvo u Centrima je pravilno prepoznalo "mega-Jakuševce", opasne deponije nalik gnojnim čirevima posutim po državi, a sav otpor za sada se pokazao uzaludnim. Ako je uopće postojala, ekološka svijest pogubila se putem, ustupajući mjesto profitu. Uostalom, nije uzalud Dropulićkin tim dozvolio uvoz otpada onim tvrtkama koje ga ne mogu prikupiti dovoljno, a sve kako bi cijela jedna grana imala posla.

Ne treba se zavaravati, reciklažno dvorište većini građana ostat će uglavnom misaona imenica. Fond, koji u postupanje s otpadom u narednim godinama ulaže ukupno 2,3 milijarde kuna, u poticaje izbjegavanja stvaranja otpada njegovim primarnim odvajanjem uložit će tek 10 milijuna kuna. Adio pamet! Adio održivi razvoj! Ipak smo na Balkanu.