Izmjenama Zakona o rudarstvu po hitnom postupku Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pokušava unijeti malo reda u kaotičan sektor eksploatacije mineralnih sirovina. Od samog donošenja tog zakona 2009. rudarska struka rogobori da je legislativa neprimjenjiva, restriktivna i da je upravno-administrativni postupak toliko dugotrajan i kompliciran da je onemogućio redovno funkcioniranje i razvoj. Ove male ali vrijedne izmjene prvi su korak, svojevrsno "gašenje požara" i bit će dobar uvod u novi Zakon o rudarstvu koji treba što hitnije donijeti, ovaj puta obavezno u suglasju sa strukom.

Prema izmjenama zakona investitorima koji imaju važeću koncesiju ali zbog više sile nisu uspjeli dovršiti eksploataciju prema rudarskom projektu, odobreno je produženje koncesije, jer se na taj način štite radna mjesta. Takvih slučajeva u posljednje vrijeme ima sve više jer je građevinski sektor u krizi. Nadalje, država je konačno shvatila da se rudarenjem često bave "mutni tipovi", pa će tražitelji koncesije ubuduće morati potvrdom DORH-a i Državnog inspektorata dokazivati da se protiv njih ne vode postupci zbog nezakonitog istraživanja ili eksploatacije mineralnih sirovina.

Tu nije kraj velikim promjenama. Prema zakonskim izmjenama od početka 2013. godine o kompletnoj rudarskoj djelatnosti i svim mineralnim sirovinama brigu bi trebalo voditi Ministarstvo gospodarstva, a ne više lokalna samouprava. Takav centraliziran sustav s objedinjenom bazom podataka o mineralnim sirovinama bit će lakše kontrolirati. Za to će trebati ojačati Upravu za rudarstvo, u kojoj sada radi tek 8 zaposlenih, a prema nekim procjenama trebat će zaposliti oko 20 stručnjaka. S obzirom da se prihodi od rudne rente iz godine u godinu rapidno povećavaju, davanje veće važnosti upravljanja ovom granom ne bi trebalo biti sporno ni najvećim kritičarima bujanja državne administracije.

Međutim, država je povukla još jedan važan potez. Oni koji imaju eksploatacijsko polje, ali nisu ishodili koncesiju za eksploataciju mineralnih sirovina u određenom roku, izgubit će pravo na eksploatacijsko polje, koje će po sili zakona prijeći na državu. Dakle, u buduće: brže kopaj ili bježi, ima tko će kopati umjesto tebe... Naime, uočeni su brojni slučajevi u kojima tvrtke godinama imaju važeća odobrenje o eksploatacijskom polju a uporno ne ishođuju rudarske koncesije. Sustav im je nerijetko išao na ruku unedogled produžujući rokove iz rješenja za ishođenje koncesija "zbog više sile", pa ima i bizarnih slučajeva da su same tvrtke prestale postojati, a dokumentacija nije ažurirana. "Rezervacija koncesija" blokira poduzetničku aktivnost jer se ne mogu raspisivati natječaji za dodjelu koncesija na poljima za koja postoje važeća odobrenja o eksploatacijskom polju dok se polje ne oduzme postojećem ovlašteniku.

Možda najznačajniji sličan slučaj od nacionalne važnost je eksploatacijsko polje ugljikovodika Grubišno polje, gdje bi tvrtka Podzemno skladište plina (PSP) željela graditi plinsko skladište za vršno opterećenje. Ini je 2007. odobreno eksploatacijsko polje, a do kraja iste godine trebali su ishoditi i rudarsku koncesiju. Ini su rokovi u par godina dva puta produživani no rudarska koncesija do danas nije ishođena. Istobno, PSP je predložio Vladi da se upravo njima dodijeli eksploatacijsko polje jer bi ionako ta tvrtka trebala upravljati plinskim skladištem, pa se čini logičnim da bude glavna u poslu. Nove izmjene zakona mogle bi pogurati cijelu priču. Novo plinsko skladište od ključne je važnosti za sigurnost opskrbe i zato taj slučaj država treba što prije razriješiti.

Isto tako, novi rudarski zakon treba biti jedan od prioriteta, kao i uređenje pitanja rudnih naknada u naftnom gospodarstvu. Država je godinama na svoju štetu dopuštala rudarenje uz preniske naknade, da bi doslovce preko noći učetverostručila naknade za postojeće i nove koncesije. U novoj raspodjeli novca lokalna je zajednica pritom ostala bez solidnog prihoda od naknade za eksploataciju ugljikovodika. Računa se da će država već 2015. od rudnih naknada za crpljenje ugljikovodika uprihoditi 500 do 600 milijuna kuna. S obzirom da prirodni i tehnološki uvjeti pridobivanja nafte i plina u Hrvatskoj nisu povoljni, struka sugerira da se razmotri uvođenje "klizne rente", odnosno umanjenje rudne naknade za eksploataciju nafte i naftnog plina na 2,6% do 5%. U protivnom bi se nerentabilna eksploatacijska polja mogla zatvoriti, smanjujući pridobive rentabilne rezerve ugljikovodika, što nikome nije u interesu. O smanjenju naknada u specifičnim slučajevima može se razmišljati i u cilju privlačenja investicija u eksploataciju nafte i plina na srednjem i južnom Jadranu, gdje pojedinačna bušotina može koštati do 50 milijuna dolara. "Brak iz računa" između države i naftnih kompanija iz te perspektive svakako nije loša opcija.