ovodom puštanja u rad plinovoda Sjeverni tok ugledna američka konzultantska tvrtka A. T. Kearney izašla je s analizom koja pokazuje da će cijena plina na svjetskom tržištu naglo rasti do 2014., da bi se zatim - strmoglavila. Konzultanti kažu da će cijena plina porasti za 30 do 40% zbog smanjene ponude, no globalni višak kapaciteta koji će nastupiti 2015. godine pogurat će cijenu plina na niže i tada će nastupiti preokret za svjetsko i europsko tržište. Cijena plina trebala bi tada pasti za više od 60%, na 12 do 15 eura po MWh. Za usporedbu, trenutno se na bečkoj Srednjoeuropskoj plinskoj burzi (CEGH) plinom trguje po 25 eura po MWh. Konkurencija između plinovoda i sve većeg broja terminala za ukapljeni prirodni plin povećat će se, predviđaju analitičari. Potražnja za plinom u Europi trebala bi rasti tek za 0,4% godišnje jer se plin kao energent sve manje troši na grijanje, a sve više za konverziju u električnu energiju.

Puštanje u rad plinovoda Sjeverni tok, kojim ruski plin zaobilazeći Ukrajinu, Poljsku i baltičke zemlje stiže direktno do Njemačke, promijenit će energetsku sliku Starog kontinenta. Taj plinovod postat će sasvim operativan krajem iduće godine. S krajnjim kapacitetom od 55 milijardi m3godišnje i za sada ugovorenih 22 milijardi m3 zatvorit će mnoge "rupe" u opskrbi. U svakom slučaju, plinska kriza iz 2009, jedne od najhladnijih zima u desetljeću, više se neće ponoviti. Tada je Rusija Europi obustavila isporuku plina preko Ukrajine, što je do otvaranja Sjevernog toka bio ključan način dobave ruskog plina na ta tržišta. Hrvatska se tada našla u neobranom grožđu - sa samo jednim plinskim skladištem i jednom jedinom plinskom međunarodnom interkonekcijom ograničenog kapaciteta mogla je dobivati plin "na kapaljku". Sjeverni tok posredno je otklonio mogućnost da se ta kriza ponovi jer Europa više ne ovisi o odnosima Rusije i Ukrajine, a s obzirom da je dobar platiša, mogućnost da isporuke iz Rusije presuše je minimalna. Važnost Sjevernog toka takva je da neki analitičari smatraju da konkurentski plinovodi - Južni tok i Nabucco baš i nemaju previše šanse za realizaciju.

Hrvatskoj su ta dva plinovoda manje bitna otkad je plinovodom povezana i s Mađarskom. Gradnja te plinske interkonekcije kapaciteta 6,5 milijardi m3 godišnje donijela je toliko dobra za energetsku sigurnost države i mogućnost liberalizacije tržišta, da se teško može usporediti s ijednim potezom koji je načinjen u plinskom gospodarstvu desetljećima. Tu interkonekciju već koristi Prirodni plin, koji je njome za slučaj potrebe dobio i pristup E.ON-ovim punim skladištima u Mađarskoj, a dođe li ipak do izgradnje Južnog toka, Hrvatska će imati pristup još jednoj "plavoj žili".
Odluči li se konačno netko dobavljati plin od konkurencije, plinska interkonekcija s Mađarskom bit će "autocesta" kojom će taj plin stizati. Što je još važnije, interkonekcija s Mađarskom kompenzira činjenicu da Hrvatska još nije sagradila skladište za vršno opterećenje u Grubišnom polju.
Sagradi li se kojim čudom LNG-terminal na Krku, plinska veza Mađarske i Hrvatske služit će za evakuaciju plina, a bit će ključna i za dobavu plina za Bosnu i Hercegovinu ako se masovno plinoficira. Zarade na tranzitu bit će jednog dana zgodan bonus, prilika da se uz plinovode koji se grade u Dalmaciji upišemo u energetsku kartu Europe. Do toga dana, ipak će trebati pričekati.
U ovom dijelu Europe očekuje se kontinuiran rast tržišta energije, pa i tržišta plina, kao čistog energenta budućnosti. Potrošnja plina u Hrvatskoj iz godine u godinu raste - u 2010. porasla je na 3,026 milijarde m3, što je rast od 8,9% u odnosu na godinu ranije. Takav rast potrošnje pomalo čudi ako se uzme u obzir da nam je gospodarstvo na koljenima.
Poteškoće s kojima se ovdje suočavaju distibuteri i potrošači plina posve su drugačije od onih na Zapadu. Plinska mreža u nekim je područjima posve nerazvijena, pa tako u Hrvatskoj još ima dijelova na kojima plinofikacija vrlo sporo napreduje. Nerazvijene, a plinoficirane sredine muku muče sa zastarjelom mrežom, a destimulirajuće tarife tu nisu od pomoći. Ipak, uz velike napore pomaci su mogući, a to dokazuje činjenica da će građani Ogulina za koji dan napokon dobiti plin. Plinofikacija Dalmacije, čega se prihvatio EVN Croatia plin, napreduje prema planu, ali mogla bi se nasukati na manjkavom interesu needuciranih potrošača, dok su veliki potrošači destimulirani rastućom cijenom plina. Na koncu, cijena je ta zbog koje je plin donedavno bio najkonkurentniji energent, zbog čega je industrija masovno priključivana na plin, a sada se na njega teško odlučuje.
Sjeća li se tko siječnja 2010.? Tada je cijena plina za opskrbljivače na distribucijskom sustavu za potrebe opskrbe povlaštenih kupaca iznosila 1,66 kuna po m3! Već u studenom 2010. plin je za njih koštao 2,13 kuna po m3, a sada za one koji ne pripadaju proizvodnoj djelatnosti (koja do Nove godine plaća 2,13 kuna po m3) plin košta čak 3,01 kune po m3. Sudeći prema tim trendovima, cijena plina uteg je oko vrata i industriji i građanima.
Uzgred, definicija energetskog siromaštva siromašnima smatra one koji moraju potrošiti više od 10% ukupnih mjesečnih primanja kako bi imali toplu vodu, rasvjetu i dnevnu sobu ugrijanu na 21 °C. Procjenjuje se da će u Velikoj Britaniji biti 4,1 milijuna takvih kućanstava, znatno više nego lani. Kako je u Hrvatskoj, do sada iz nekih razloga nije istraživano, ali nepobitna je činjenica da će trošak za plin biti sve veća stavka u kućnim budžetima.