Studija utjecaja na okoliš za HE Ombla na Rijeci dubrovačkoj na web Hrvatske elektroprivrede stavljena je krajem svibnja, no pažnju javnosti na taj dokument tek je ovih dana skrenuo ugledni eko-novinar i aktivist, vatreni ljubitelj krša Ivo Lučić. HE Ombla je prva podzemna protočna hidroelektrana u Europi i rijetka u svjetskim razmjerima, a HEP se u projekt upušta samostalno, uz kredit EBRD-a koji će biti razmatran krajem mjeseca.

Riječ je o objektu snage 68 MW i prosječne godišnje proizvodnje 220 GW/h. Zbog čega je HEP eko-studije stavio na web, a da je o tome nije barem priopćenjem informirao javnost, može se nagađati, no u fokus ipak treba uzeti studije, a one su u najmanju ruku kontradiktorne.

Glavna Elektroprojektova studija utjecaja na okoliš stara je 13 godina i datira iz 1998. Navodi iz nje u stručnom su sukobu sa Studijom PMF-a o fauni šišmiša u Vilinoj špilji iznad izvora Omble iz 2008. godine.

Elektroprojektova studija u startu skače sebi u usta: "Zakonom zaštićene biljne i životinjske vrste nisu nađene ili ako i jesu nađene to nije njihovo trajno stanište, već su doplavljene bujičnim vodama iz sliva Trebišnjice". Dakle, bilo bi dobro da se Elektroprojekt odluči - jesu li te vrste nađene ili nisu, jer ne može biti i jedno i drugo, tim više što u zaključku stoji da ih ne treba štititi ni tijekom gradnje, a ni poslije! Ista ta studija konstatira da će se 7 vrsta šišmiša u Vilinoj špilji u nju vratiti kad radovi završe. PMF-ovi zoolozi pak imaju drugačije podatke te konstatiraju da bi predviđenim zahvatom postojeća vodena špiljska fauna "bila vjerojatno u potpunosti eliminirana". Zoolozi su ipak detaljniji pa kažu da je u špiljskom sustavu zabilježeno ukupno 33 vrste životinja bez šišmiša. Kažu da bi se zahvatom izgubio jedini poznati hrvatski lokalitet s ugroženom vrstom ribe Popovska gaovica, 13 endemičnih puževa, 20 podzemnih vodenih vrsta, među njima i čovječja ribica (Proteus anguinus). Siroti šišmiši neće se vratiti, porodiljske kolonije će biti nepovratno uništene, a mogućnosti preseljenja nema, zaključuju zoolozi. Da ih se spasi, kotu brane bi trebalo spustiti za 7 m te izvesti još neke zahvate, preporučuju. Uzgred, Vilina špilja je dio nacionalne ekološke mreže i kandidat za europsku mrežu Natura 2000. Postavlja se pitanje kako je moguće da su dvije studije tako različite: da li su spomenute životinjske vrste u Omblin sliv doselile nakon 1998? Ili su tamo već bile ali ih nitko nije uzeo za ozbiljno? Osim toga, sad je 2011. - tko zna što sada živi u tom špiljskom sustavu?

Čak ako se izuzmu nepopularni šišmiši, beskralježnjaci, kolutićavci i insekti koji samo smetaju pri realizaciji ovakvih projekata, zanimljivo je da zoolozi podsjećaju struku na ogromnu količinu nanosa u pećini Ombla koji se vjerojatno više ne bi mogao odnositi postojećim podzemnim kanalima u more. Kod nadzemnih brana to nije problem, pa se nanos iskopava i odvozi nizvodno, no kako to riješiti kod podzemne elektrane? Elektroprojektova studija također spominje taloženje, posebno kod manjih brzina protoka, no što napraviti s nanosom nije jasno, a kako je vremenski odmak između dviju studija 10 godina, kvalitetnog komentara nije ni moglo biti!

Tu nije kraj iznenađenjima. Elektroprojektova studija trošak gradnje elektrane navodi u kunama (532 milijuna kn) ali i nekadašnjim dojčmarkama - projekt prema izračunu od 1. lipnja 1998. košta 147,99 milijuna DEM-a. Inače, elektrana je u međuvremenu strašno poskupila pa košta dvostruko više - 152 milijuna eura. Troškovnik je negdje u ladici, nitko ga nije vidio.

Kako je moguće meritorno odlučivati o superskupom projektu na temelju eko studije stare 13 godina? Zna se da je krš švicarski sir, promjenjiv, osjetljiv, nestalan kao ženska ćud! Zbog čega nisu rađena nova istraživanja? Komunikacija prema javnosti oko HE Ombla ne postoji, pa nema ni javne debate. Dubrovčanima se servira priča o novom izvorištu vode, no to je otprilike to. Zbog čega nisu rađena nova ekološka istraživanja? Zato što je zaštita okoliša u pravilu percipirana kao smetnja prema ostvarenju višeg cilja. Pa ako preskočimo ekološki aspekt - iako nema razloga da se to čini - valja se zapitati zbog čega HEP ustraje na tom pionirskom podvigu. Činjenica je da Hrvatska već sada strašno zaostaje s provedbom Energetske strategije (za koju do sad nije napravljen provedbeni dokument!) i da bi možda bilo pametnije ići u manje izazovnije zahvate koji daju veću snagu, kao što je primjerice HE Dubrovnik 2 s dva agregata po 152 MW, čime bi se instalirana snaga povećala na 304 MW. Tu su i drugi projekti kao HE Senj, HE Zakučac i sl.

Struka u HEP-u priznaje da je projekt HE Ombla kompliciran, iznimno izazovan, ali kune se u njegovu opravdanost, pozivajući se na činjenicu da se projekt priprema 30 godina i da je prostor čak preistražen, ako je to uopće moguće. Istodobno, poznato je da su stručne podloge prastare, da je francuskim tehničkim konzultantima Tractebel-Coyne et Bellier donošena dokumentacija kucana starim pisaćim mašinama na sipljivom pauspapiru! U kuloarima se šuška da EBRD-ova ocjena projekta nije baš blistava... Ako se to pokaže točnim, bit će to u najmanju ruku velika blamaža za Lea Begovića i njegov imidž u očima premijerke Kosor i cijele javnosti.