Istodobno dok je Hrvatska 'stala na loptu' kad je riječ o projektu istraživanja nafte i plina na Jadranu, Crna Gora ide dalje i to ubrzanim tempom. 'Đetići' su nakon odugovlačenja potpisali prve ugovore za istraživanje nafte i plina u podmorju, na području u blizini granice s Albanijom. Taj posao dodijelili su talijansko-ruskom konzorciju ENI-ja i Novateka. Istraživački radovi započet će ove godine a dvije faze radova na četiri bloka vrijedne su oko 100 milijuna eura. Crna Gora je natječaj za izbor izvođača radova završila u svibnju 2014., dok je Hrvatska isti proces dovršila u studenom iste godine. Bio je to period u kojem se cijena Brenta kretala oko 110 USD/bbl (svibanj), odnosno oko 80 USD/bbl (studeni), da bi se u međuvremenu stropoštala na nezapamćeno nisku razinu na kojoj je danas, a tamo bi po svoj prilici mogla i ostati koju godinu. Upuštati se danas u raspis sličnog natječaja bilo bi besmisleno. Hrvatska je ugovore s naftašima trebala potpisati lani u rujnu, no ugovori nisu prošli užu koordinaciju Vlade i odustalo se od njihovog potpisivanja. Nešto je možda "zaštekalo" u odnosima između SDP-a i HNS-a, možda i u odnosima s koncesionarima, a podijeljenoj javnosti je bilo najlakše reći da političari pokazuju odgovornost pa uoči izbora neće ići u tako važan posao. Veselje je pritom vladalo samo u zelenom taboru, koji je tijekom javne rasprave o ključnoj strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, lansirao više od dvije tisuće primjedaba. Pokrenuta je neviđena zelena mašinerija kako bi se projekt zaustavio, a sve se (za njih sretno) poklopilo s ogromnim padom cijena nafte. Rizične investicije u bušenja na velikim dubinama u koje se trebala upustiti INA, s bogatijim i iskusnijim partnerom, postale su još osjetljivije dok je cijena barela ponirala sve niže, što je i najvjerojatniji razlog odustanka od potpisa ugovora prošle jeseni. 

Danas, nakon parlamentarnih izbora, nalazimo se u poziciji da ne treba zdravo za gotovo uzimati moratorij o kojem je govorio premijer Orešković. Ova će Vlada proučiti što su oko Jadrana i natječaja za istraživanja na kopnu radili prethodnici i sagledat će postoji li uopće interes koncesionara da uđu u posao. Za Jadran bi se to moglo pokazati problematičnim uz aktualnu cijenu barela, no za kopno interes nije jenjao jer su ulaganja znatno manja i manje rizična, a povrat brži. Dapače, upućeni kažu da upravo na kopnu leži pravi business, jer rezerve postoje, metode istraživanja su naprednije, a tu je i infrastruktura. Zanimljivo, zelene u javnoj raspravi nije zabrinjavalo što će Ina, kanadski Vermillion i nigerijski Oando tamo raditi - broj primjedaba na stratešku procjenu utjecaja na okoliš bio je manji od 10. Može se očekivati da bi ugovori s tim tvrtkama mogli uskoro biti i potpisani. 

Sada je opet na redu Jadran, ali na "crnogorski način". Hrvatska je mimo znanja šire javnosti uključena u proces prekogranične procjene utjecaja na okoliš tog projekta. Zanimljivo, Crnogorci su prvo zaključili posao s naftašima, a zatim krenuli sagledavati sve rizike. Iako je bilo propusta, Hrvatska je ipak razvijena europska država. Uz sve opravdane i neopravdane kritike na račun ministra Vrdoljaka i Agencije za ugljikovodike, crnogorska praksa naprosto sablažnjava. Tim više što je u studiji koja se može pročitati na stranicama Ministarstva zaštite okoliša i prirode vidljivo da je pitanje odlaganja otpada (bušaćih krhotina i tekućina, koje su zaista velik okolišni problem) riješeno tako da će biti zabranjeno odložiti ih u toj zemlji već će se prevoziti izvan granica. Kamo? U Hrvatsku? Također, Crna Gora u svoje zakonodavstvo još nije, kao Hrvatska, implementirala stroge europske zakone o sigurnosti pri odobalnim istraživanjima, a tamošnji zeleni prigovaraju da nije uopće riješeno pitanje odgovornih službi za djelovanje u akcidentnim situacijama! Ako se u Hrvatskoj kontinuirano naglašavalo da je Jadran jedan za sve i da naftnu mrlju s juga za par dana možemo očekivati oko Dubrovnika, krajnje je vrijeme da se sa striktnim ekološkim zahtjevima prema Crnogorcima uključe sve mjerodavne službe hrvatske države. A i zeleni, što čekate?