Cijene plina u Europi padaju od 2014., a uvozna cijena plina samo u zadnjih godinu dana pala je za 40%. Cijene nafte snažno su pospješile taj proces pa je samo u zadnjih mjesec dana cijena plina na tržištu pala za gotovo 8,5%. Plinom se u Europi trenutno trguje po nezapamćeno niskim cijenama - ima obilje robe, a konzum stagnira jer Europa nije izašla iz gospodarske krize. Takva pozicija omogućila je trgovcima plinom vrlo dobre profite jer, iako niže u odnosu na na period prije početka liberalizacije tog segmenta, cijene za krajnje kupce nisu tako značajno pale. To nije tako samo u nas, posvuda u Europi krajnji kupci nisu radikalno osjetili benefite jeftinog plina. Slično je kao i s cijenama naftnih derivata, gdje su marže trgovaca zahvaljujući jeftinij robi porasle za 30 do 40%. U 14 zemalja Europe cijene plina su regulirane, a tako je i u nas. No, naše vlasti su se, izgleda, bavile same sobom pa se pustilo da istekne ogrjevna sezona kako bi se drastično smanjila cijena plina za kućanstva. Išlo se time u korist Ine (koja trži domaći plin ali, njome upravlja MOL u svojem interesu, ne u interesu države) i HEP-a koji je na preprodaji domaćeg plina opskrbljivačima osvarivao finu maržu. Dok su se cijene plina na tržištu ove zime kretale oko 14 eura po MWh, Ina je svoj plin prodavala po cijeni većoj od 17 eura po MWh. Kada se u obzir uzmu razlike u specifičnostima jednog i drugog plina Inina zarada je bila i veća od četiri eura po MWh pa se Ina nema što žaliti ni tada, a niti sada jer i dalje prodaje plin iznad tržišne cijene. HEP-u je pak dodatna zarada na plinu do sada pomagala da amortizira gubitak 15% tržišta u električnoj energiji. Ugodno je imati i dominantu ulogu u skladištu plina, što daje komfornu poziciju pri dobavi plina i za vlastite potrebe. Sada se s novim cijenama nešto ipak promijenilo, HEP-ova marža bit će značajno manja, no za sada mu ostaju skladišni kapaciteti kojim može balansirati tržište, ali i svoju potrošnju. Ljudi će od pojeftinjenja plina značajnije koristi imati tek iduće jeseni i zime, pod uvjetom da se održi ovakav način formiranja cijena. Iduće, 2017. u proljeće ionako bi trebao započeti proces otvaranja tržišta za kućanstva. Je li sazrilo vrijeme za to? Jesu li hrvatski opskrbljivači i distributeri u stanju odgovoriti na tehničke aspekte tog procesa? Upućeni odmahuju glavom. 

Broj distributera plina u nas i dalje je nadprosječno velik za ovako malo tržište, njihova tehnička kapacitiranost i razina znanja o planiranju je niska pa glavnina i dalje muku muči s energijom uravnoteženja. Sustav uravnotežuju voditelji bilančne skupine (VBS) koji svoje procjene potrošnje šalju Plinacru. Plinacro utvrđuje pozitivno ili negativno odstupanje u potrošnji i to na dnevnoj bazi te za to ispostavlja fakture VBS-ovima jednom mjesečno. VBS-ovi se kontinuirano žale da taj sustav ne funkcionira učinkovito radi manjka mjernih podataka na distributivnom sustavu, te da ni krivi ni dužni snose penale. Dok HERA ističe važnost dobrog planiranja, VBS-ovi upozoravaju da nema takvog algoritma koji može zamijeniti mjerenje te da dok se ne riješi sustav mjerenja, nemaju alat ponašati se tržišno, jer svoje potrošače ne mogu sami uravnotežavati na dnevnoj bazi. Ovo je, dakle, sadašanje stanje stvari, stanje u kojem nema standardnih profila potrošnje, koje bi za svoje kupce trebali napraviti sami opskrbljivači, a kojima bi se puno toga poboljšalo pri alokaciji. Kada u tu jednadžbu uđu mali potrošači, nastat će još veći kaos. Tu bi u priču što prije trebala ući HERA i napraviti reda, jer pravila koja su bukvalno prepisivana iz EU-a i transponirana u naše zakonodavstvo nisu primjenjiva na ovako malom tržištu i na za ovako malu potrošnju. Na tom kroničnom problemu nije se radilo zadnjih godinu-dvije, jednako kao što MINGO dvije godine ignorira bunu iz Bruxellesa što je Ini zakonom zabranio izvoz plina. To jest učinjeno u interesu građana, ali je moglo biti napravljeno puno mekše, destimulirajući Inu da plin izvozi, ne braneći joj to zakonom pa - kud puklo! Ovako će se država za koji mjesec mogla naći suočena sa sudskim postupkom koji će značiti velike dnevne financijske penale i u konačnici, izgubljenu bitku. Dakle, u nas će se tržište izgleda otvarati velikim praskom, što nije dobro. Bolje bi bilo da taj proces ide osmišljeno i postupno, kada mi to želimo i kada smo to doista u stanju provesti kako valja, u interesu svi sudionika na tržištu.