Novi Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji, koji je stupio na snagu 15. prosinca, ide za tim da buduće sufinanciranje obnovljivaca, koji će ići po novom, premijskom sustavu, što je moguće više izloži tržišnim kretanjima koja su za takve proizvođače uostalom trenutno vrlo povoljna, te da s druge strane zaradi za održivost sustava poticanja. Još u javnoj raspravi bila je vidljiva ta tendencija, na čiju formulaciju je bilo dosta prigovora, a sve se iskristaliziralo nakon objave Zakona. Cilj zakonodavca je što je moguće manje financijski opteretiti krajnju cijenu električne energije, odnosno sustav poticanja, motivirajući investitore na tržišni iskorak, jačajući mehanizme održivog financiranja pojedinih proizvodnih postrojenja u godinama u kojima se potiče njihov rad, a riječ je perspektivi dužoj od jednog desetljeća. 

Cijene električne energije na tržištu na rekordnim su razinama i po svemu sudeći ostat će povišene barem još neko vrijeme, zbog niza vanjskih nepovoljnih faktora, kao što su cijena i raspoloživost iznimno skupih energenata, cijena emisijskih kvota i dekarbonizacijske politike te upravo šokantne tržišne spekulativne volatilnost kojoj upravo svjedočimo. Sve prognoze kretanja cijena na tržištu u ovim, još uvijek pandemijskim okolnostima, su nezahvalne. 

Optimum za državu 

No, da se vratimo na temu. Država optimum u segmentu budućih zelenh projekata planira postići jednim zanimljivim potezom u članku 23., stavku 4 novog Zakona, članku koji je posvećen novom premijskom sustavu. U tom člansku stoji sljedeće: „Ako je tržišna cijena na mjesečnoj razini veća od iznosa referentne cijene utvrđene ugovorom o tržišnoj premiji iz članka 21. ovoga Zakona, povlašteni proizvođač dužan je platiti operatoru tržišta energije razliku između tržišne cijene i referentne cijene do 25. u mjesecu za prethodni mjesec“. Drugim riječima, prevedeno, uvodi se mehanizam tzv. ugovora za razliku, koji do sada nije postojao u zakonodavnom okviru, koji vjerojatno neće razveseliti developere. Kako su na naš upit protumačili iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (MINGOR) na taj način se poremećaj cijena električne energije na tržištu može ublažiti kako prema proizvođačima električne energije, tako i prema kupcima, odnosno potrošačima električne energije. 

Referentne cijene 

U tom smislu, proizvođači koji se nalaze u sustavu poticaja tržišnom premijom, dobivat će razliku u odnosu na ugovorenu referentnu cijenu, ako su cijene električne energije na tržištu niže, dok će viškove sredstava vraćati kada su cijene na burzi veće od ugovorenih, a da pritom ne dolazi do ugroze sporazumnih obveza iz ugovora o tržišnoj premiji i ne ugrožava budući razvoj projekata obnovljivih izvora energije. „Prihodi povezani s obračunom razlike između tržišne cijene i referentne cijene utvrđene Ugovorom o tržišnoj premiji sukladno članku su namjenska novčana sredstva za isplatu poticaja koja se prikupljaju na posebnom računu operatora tržišta energije tako da se i na taj način jača i održava mehanizam financiranja projekata obnovljivih izvora energije“, kažu u MINGOR-u. Pošto je ove godine iz usta visokopozicioniranih članova ministarstva rečeno da će referentna cijena za natječaj u premijskom modelu biti koji euro viša od 60 EUR/MWh, a trenutna bazna cijena unutar dana na nama referentnoj burzi je iznad 200 EUR/MWh, jasno je da je proizvođačima trenutno isplativije svoju energiju nuditi na tržištu kroz ugovor o otkupu energije (PPA). To su neki već i učinili, npr. VE Senj kineskog Norinca, najnovija i najsnažnija vjetroelektrana u Hrvatskoj. U Srbiji, koja se priprema za natječaj po premijskom modelu, referentna cijena je spuštena ispod 60 EUR/MWh. 

No, financijska perspektiva za buduće projekte mora biti duža a premija daje sigurnost. Za državu je optimum što niža referentna cijena, a za developere, što viša referentna cijena, na koju daju svoje ponude. Riječ je o zrelim tehnologijama, za koje je cijena opreme stalno u padu, no developeri se oslanjaju na banke koje trebaju garancije. Upravo je svrha premijskog sustava je u principu garancija za financijske institucije koji projekte prate, osiguranje bankabilnosti skupih i velikih projekata. Takvi projekti su od interesa države koja treba ispuniti svoje EU ciljeve u bruto potrošnji zelene energije. Država želi što više zelenih megavata na mreži i ne zanima je ekstra zarada developera, koji će morati brižljivo razmisliti o cijeni s kojom će "bidati" na premijskom natječaju. Koja će politika biti prema "capu", nije još poznato. Kako doznajemo u MINGOR-u, Metodologija za izračun referentnih tržišnih cijena za Ugovor o tržišnoj premiji bit će donesena u najkraćem roku kako bi pratila raspisivanje javnog natječaja po premijskom modelu koji se očekuje u drugom kvartalu 2022. godine. 

Što misle investitori 

Zanimalo nas je kako razmišljaju developeri od kojih se uskoro očekuje ishođenje energetskog odobrenja i javljanje na natječaj po premijskom modelu. Mišljenje smo dobili od udruženja Obnovljivih izvora energije Hrvatske. „Činjenica je da ova odredba usmjerava obnovljivce da se okrenu prema tržištu. Ovakva odredba nije nepoznanica niti je neuobičajena u europskim sustavima premijskih modela. Mnoge države ju primjenjuju kako bi spriječile spekulacije investitora pri njihovoj ponudi referentne vrijednosti. Na taj način će investitori morati nuditi referentnu vrijednost koja je što bliža cijeni koju će postići u dugoročnim PPA ugovorima. Time će premija funkcionirati kao garancija prihoda što je bitno za ishođenje financiranja za izgradnju projekata, a istovremeno će sprečavati dodatan ili ekstraprofit. Ipak, ovakav sustav bi bilo potrebno razraditi podzakonskim propisom, kao što je to slučaj u drugim državama. Pri tome je važno definirati koliko se može plaćati, npr. staviti „cap“, jer investitor mora znati koji rizik preuzima ulazeći u realizaciju projekta novog postrojenja.“, kažu u UOIEH. 

Treba imati na umu da država trenutno Uredbom pokušava s tržišta u otkup po reguliranoj, znatno manjoj cijeni, od Nove godine "premjestiti" još 20% zelene energije. Dakle, opet će samo 40% energije iz Eko bilančne grupe bit ponuđeno na CROPEX-u. Cilj je utjecati na krajnju cijenu električne energije za potrošače u Hrvatskoj, jer najveći opskrbljivač, Hrvatska elektroprivreda je snažno ovisna o uvozu električne energije, a problem imaju i ostali opskrbljivači, koji su svi masovno podigli cijene poduzetništvu. Time se želi i minimizirati potreba za povećanje naknade za OIE koju plaća većina potrošača. Financije HROTE-a trenutno su stabilne za prihvat novih projekata, s tendencijom da takve i ostanu. Ne treba sumnjati da će veći red u sustavu koji pruža nova zakonska regulativa i predvidivost i stabilnost za kojom se teži, doprinijeti razvoju sektora OIE u Hrvatskoj.