U istom mjesecu kada je na oduševljenje "obnovljivaca" u pogon puštena najveća hrvatska fotonaponska elektrana u Kukuljanovu stižu loše vijesti za sve koji su investirali ili tek planiraju investirati u iskorištavanje Sunčeve energije. Novi izračun otkupnih tarifa grunuo je poput bombe jer je sve jasnije da u fondu HROTE-a nema novaca za sve.

Naime, u kuloare je dospio prijedlog revizije tarifa u kojem stoji da se već u ovoj godini otkupna cijena za struju iz fotonaponskih sustava smanji za čak 33 do 35%, ovisno o snazi postrojenja, a pada cijena nisu pošteđeni ni mali sustavi do 10 kW, kojih je najviše. Otkupna cijena iz elektrana na biomasu trebala bi se smanjiti za 10 do 32%, onih na bioplin za 10%, znatan pad za 24% očekuje i vjetroelektrane snažnije od 1 MW, a dobro prolaze samo male hidroelektrane - kojih u Hrvatskoj gotovo da i nema - kojima će otkupna cijena struje rasti za 3 do 51%. Što je u pozadini prijedloga ne zna se, jer resorno ministarstvo još nije odlučilo službeno komunicirati sa strukom.

Iz izvora bliskih Ministarstvu gospodarstva neslužbeno doznajemo da država planira amortizirati ovaj udar povećanjem otkupnog perioda za nekoliko godina, a po njegovim izračunima investicija u FN sustav s ovim novim tarifama mogla bi se vratiti za 6 do 7 godina. Državne planove možda treba promatrati u sklopu najava da će HEP osnovati "one-stop-shop" za Sunčevu energiju pa će se manji FN sustavi do 30 kW rješavati brže, s prethodnom energetskom suglasnošću, bez opterećivanja HERA-e. To će ubrzati proceduru, ali bez obzira, ostaje neriješen problem HEP ODS-a koji komplicira život ulagačima u vjetroelektrane. Državna kvota za FN sustave sa sadašnjih smiješnih 1 MW povećat će se uskoro na razumnijih ali i dalje prilično ograničenih 45 MW. Za usporedbu, Slovenija je već dosegnula instaliranu snagu fotonapona 106 MW, a Češka oko 2.000 MW. Hrvatska u sustavu poticaja ima tek 552 kW, a prema evidenciji HROTE-a, ugovor o otkupu električne energije imaju deseci investitora s FN sustavima snage 5,28 MW. Gdje je to od zemalja s kojima se težimo uspoređivati?

Pravog razloga za ovako drastično smanjenje tarifa za FN sustave, pa i one koje bi građani mogli stavljati na kuće i vikendice, zaista nema smisla i, u slučaju da bude prihvaćeno, brzo bi se mogla pokazati kontraproduktivno. Slična situacija vrijedi i za destimuliranje biomase i bioplina koji su također u začetku, kao uglavnom i svih ostali obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj, izuzev donekle uznapredovalih vjetroelektrana za koje se interesiraju strani investitori i na koje iz fornda HROTE-a odlazi najviše novca. Stručnjaci upozoravaju da tarife za energiju iz Sunca za sada ne treba značajnije korigirati na niže jer je Hrvatska na samom početku masovnije solarizacije. Ulagači u FN sustave konstatiraju da su im se unazad godinu dana kockice konačno dobro posložile - dugo čekani drastičan pad cijena opreme i visoke tarife garantirale su im povrat investicije već za 4 do 6 godina, ovisno o regiji, bar bi tako bilo s postojećim tarifama. Brzopotezno načinjeni izračuni za FN sustav s novim prijedlogom tarifa kažu da se investicije neće vratiti za 6 do 7 godina, kako neslužbeno tvrdi vlast, već tek za 8 do 10 godina.

Već se duže vrijeme očekuje korekcija otkupnih tarifa, ali nitko nije očekivao da će predlagač tako drastično kresati tarife za obnovljive izvore energije, destimulirajući ulaganja koja još nisu na pragu da postanu masovna. Nezdravi tretman FN sustava kao da nema veze s onim što se vidi kad se pogleda kroz prozor - živimo u zemlji koja ima odlično osunčanje, posebno u Dalmaciji! Investicije u obnovljive izvore do sada su se iz natprosječno visokih tarifa relativno brzo vraćale, u slučaju vjetroelektrana barem na isteku garantiranog perioda otkupa energije. Nisu pale samo cijene opreme za FN sustave, već i komponenti za vjetroelektrane. Suvremeni vjetrogeneratori dvostruko su jeftiniji nego oni iz 1984., efikasnost im je znatno veća, a troškovi održavanja pet su puta manji nego na početku razvoja te tehnologije. Ipak, investicijski troškovi u vjetroelektrane nisu se smanjivali već skoro 6 godina pa bi i te ulagače jako pogodila velika korekcija tarifa. Cijena energije iz vjetroelektrana u svijetu minimalno je padala s trendom rasta instaliranih kapaciteta, što bi bilo logično, pa se pokazuje da su vjetrogeneratori itekako sudjelovali u "napuhavanju" cijena električne energije na sadašnje razine. Na Zapadu su tarife drastično pale s povećanjem instaliranih kapaciteta, no što se Hrvatske tiče, za pad još nije vrijeme.

Državi bi umjesto mućkanja s tarifama bilo bolje da se bavi praktičnim pitanjima i popegla brojne birokratske nelogičnosti što će potaknuti masovniju primjenu "obnovljivaca". Primjerice, kod Sunčeve energije, prostorno planiranje moglo bi odraditi neki konkretan posao. U praksi se događa da se manji FN sustavi koji koriste mehanizme za praćenje kretanja Sunca (tzv. trackere) postavlja na građevinsko zemljište, iako nema razloga da takvi sustavi ne budu isključivo na poljoprivrednom zemljištu. Isto tako, trebalo bi nekako riješiti da takvi FN sustavi do točno određene snage mogu biti instalirani bez potrebe mijenjanja prostornih planova općina, jer je riječ o jednostavnoj građevini, a ne o masivnom i ekološki dvojbenom energetskom objektu. Na sličan način tretiraju se mali vjetroagregati čiji status je bez ikakvog smisla u svemu izjednačen s velikim sustavima.

Predloženi izračun sugerira da se u sektoru obnovljivih izvora energije obrće ogroman novac te da investitorima treba "potkresati krila". Zašto se ne razgovara sa strukom? Može li se zaista vjerovati u ovako parcijalan pokušaj pravljenja reda u sustavu, za sada isključivo smanjivanjem tarifa? Hoće li u gospodarskoj krizi i uz drastično smanjenje tarifa i dalje biti ovako masovnog interesa za FN sustave? Bilo bi možda dobro da netko odgovori na ova pitanja prije usvajanja ovakvog prijedloga korekcije tarifa.