Dugoočekivani službeni pregovori između Vlade i MOL-a oko izmjena dioničarskog ugovora u Ini započeli su prošloga tjedna. Usuglašen je način i tijek pregovora i dogovoreno je da neslužbene komunikacije i susreta neće biti. To je dobro s obzirom na povijest pregovaranja koja je i dovela do nepravomoćne presude bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Iako predsjednik Nadzornog odbora MOL-a György Mosony poručuje da se MOL neće odreći upravljačke kontrole nad Inom, sve upućuje na to da njegova pozicija u pregovorima nije dobra i da bi mogli puno izgubiti.

Čini se da MOL ima samo jedno "oružje" u pregovorima, a riječ je o nepreuzimanju plinskog poslovanja od Ine, za što prijeti golemim potraživanjima. U složenost situacije uvjerio je jednog od pregovarača, prvog čovjeka Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom Mladena Pejnovića, koji je rekao da je riječ o "ozbiljnoj obavezi". Ozbiljnoj? Pa, kako se uzme...

Problem otkupa tvrtke Prirodni plin je u činjenici da je, prema ugovoru, cijena po kojoj bi država od Ine kupovala plin definirana na razdoblje od 15 godina, s tim da se država obvezuje otkupiti 95% svih proizvedenih količina. Vezanje cijene otkupa domaćeg plina na cijenu ruskog plina iz ugovora s ruskim Gazexportom iz 2005. godine ne omogućava konkurentnu cijenu plina na domaćem otvorenom tržištu. Nijedna tvrtka trgovac energijom ne može preživjeti s unaprijed dogovorenom nabavnom cijenom, bez garantirane cijene plasmana energenta. Tržište za velike kupce plina je otvoreno godinama, a ulazak konkurencije u segment kućanstava dogodit će se uskoro. Stoga bi tvrtka Prirodni plin, ako je država kupi, nužno ostvarivala gubitke na prodaji plina.

Od 2009. godine, kada je sklopljen Glavni ugovor o plinskom poslovanju, cijena po kojoj Ina prodaje plin utrostručila se. MOL tvrdi da je Ina zbog nepreuzimanja plinskog poslovanja oštećena za tri milijarde kuna (uključujući kamate), te traži odštetu.

Do takvih astronomskih brojki moguće je doći jedino ako se računa da domaći plin košta poput ruskoga. Međutim, proizvodna cijena hrvatskog plina iznosi oko 70 lipa po m3. Dakle, moguće je jedino govoriti o izmakloj dobiti, nipošto o gubitku, iako ga Ina uredno bilježi iz godine u godinu i sada ga želi naplatiti prijeteći tužbom. Prirodni plin iz godine u godinu po visini prihoda jedna je od najbolje rangiranih tvrtki, no inauguriran je sustav kojim se kontinuirano u kćerinskoj tvrtki koja plin kupuje (Prirodnom plinu) generira gubitak na račun ostvarivanja dobiti u matičnoj tvrtki koja plin proizvodi (Ini). U okolnostima gubitka Sirije, pada profitabilnosti rafinerija i gubitaka u maloprodaji, bez zarade na prodaji plina Ina bi danas teško poslovala.

Pejnović kaže da je problem u ruskoj formuli za izračun cijene plina, no nije problem samo u formuli već u cijelom modelu koji je uspostavio Glavni ugovor o plinskom poslovanju, koji se tiče i prenisko postavljene rudne rente. Kad ta točka u pregovorima dođe na stol, država će vještačenjem lako dokazati potencijalnu štetu Glavnog ugovora o plinskom poslovanju.

To je već prepoznala nepravomoćna presuda Županijskog suda, koja je taj ugovor ocijenila štetnim za nacionalne interese. Prema neslužbenim informacijama presuda Ivi Sanaderu mogla bi biti pravomoćna početkom iduće godine. Tada će država pred Županijskim sudom imati pravo pokrenuti spor za proglašavanje ništetnima Prvog dodatka dioničarskom ugovoru i Glavnog ugovora o plinskom poslovanju, kao i dodatka tom ugovoru koji je potpisao tadašnji podpredsjednik Vlade Ivan Šuker. Da situacija za MOL bude gora, paralelno se zahuktala istraga o načinu na koji je MOL 2010. stekao 1,6% Ininih opcijskih dionica nakon inicijalne javne ponude. Istraga se provodi temeljem prijave HANFA-e. Nakon što u inicijalnoj javnoj ponudi MOL nije uspio steći više od 50% Ininih dionica, nastavio ih je kupovati po znatno višim cijenama. S obzirom da u javnoj ponudi nije naveo da mu je cilj stjecanje natpolovičnog udjela u kompanije (koje bi legitimiralo njihovu upravljačku dominaciju nad Inom) sumnja se da je kupovanjem opcijskih dionica počinio kazneno djelo manipulacije tržištem.

Ako se tome pribroji vjerojatnost raspisivanja europskog uhidbenog naloga za čelnika MOL-a Zsolta Hernadija, jasno je da su ključne karte u ovoj partiji pokera u rukama države. Pravosudna tijela u Hrvatskoj u ovom slučaju rade polako, ali čini se prilično temeljito i s dobrim tajmingom. Rasplet situacije trenutno se ne može sa sigurnošću predvidjeti, ali izvjesno je da su pred nama vrlo uzbudljivi dani.