Elektroenergetski sustavi u Europi već godinama su u velikoj tranziciji zbog sve većeg energetskog učinka obnovljivih izvora energije, koji je snažno utjecao na njihovu profitabilnost. Velike energetske tvrtke desetljećima su živjele od proizvodnje i prodaje energije, gradile su ogromne proizvodne objekte, a kupci su bili pasivni potrošači energije. Komunikacija među njima je bila jednosmjerna, a posao bitno jednostavniji nego danas. Ti isti veliki igrači sada se suočavaju sa zatvaranjem velikih elektrana, velikim brojem većih i manjih proizvodnih izvora koji traže nadogradnju elektroenergetske mreže, 'prosumerima' koji guraju svoju struju u elektroenergetsku mrežu, a bit će ih sve više… Istodobno, muku muče s volatilnim cijenama energije i problematičnim i skupim balansiranjem vršne i bazne potrošnje. Nedostatak fleksibilnosti jednostavno košta previše. Elektroenergetske tvrtke shvaćaju da će morati početi nuditi nove sofisticiranije alate i usluge kojima će ne samo zaraditi novac (ili katkada izgubiti manje), već i riješiti neke svoje specifične probleme, od kupaca radeći partnere koji mogu zaraditi mijenjajući svoje navike potrošnje. Najskuplja energija je ona koja se troši tijekom vrhunca potrošnje, obično tijekom radnog dana, dok se drugi vrhunac događa kada se potrošači vrate kućama. Klasična varijanta odgovora na potražnju već postoji, kroz dnevne i noćne tarife, a ubuduće se može očekivati i još veća sekvencionalnost. Potrošače će se financijski stimulirati da energiju preuzimaju kada je ima puno i kada je jeftinija. Zahvaljujući velikom postotku fotonapona, drugačije će se posložiti i proizvodna krivulja, jer će sredinom dana energije biti u izobilju pa će i njezina cijena biti manja. Potrošač koji ima električni automobil – a brojni analitičari predviđaju da će njihova cijena uskoro biti niža od klasičnih automobila – služit će kao spremnici energije, kao uostalom i baterijske pohrane u kućama. 

Zahvaljujući kojekakvim modernim spravicama i aplikacijama komunikacija će biti brža i neposrednija. Primjerice, opskrbljivač će slati signal kupcu da će mu biti jeftinije suđe oprati upravo za 15 minuta, nego da s tim pričeka nekoliko sati. Ako se takav odgovor na potražnju preslika na velike sustave možemo pretpostaviti da će opskrbljivač obavještavati hotele da im se u periodu skuplje energije isplati svakih sat vremena isključiti rashladne sustave na 15-ak minuta, jer time ne gube na komociji, ali štede i ujedno olakšavaju vršnu potrošnju (za što bi mogli biti i financijski nagrađeni). Ako će takvu praksu provoditi svakoga dana, na mjesečnom računu vidjet će se velika razlika. Mogućnosti su bezbrojne i ne treba sumnjati da će ih veliki kupci znati iskoristiti. Energetska tranzicija uvelike je utjecala na način na koji potrošači percipiraju i troše energiju. Naglasak je na energetskog učinkovitosti za koju se proklamira da će bez sumnje dovesti do projicirane uštede energije. To se u praksi ipak uvijek ne pokazuje kao pravilo. Činjenica je da se katkada dogodi i nešto drugo, ono što struka počinje nazivati «efektom povratnog udarca», koji je posebno vidljiv u energetskoj učinkovitosti. Ljudsko ponašanje nije uvijek logično niti predvidljivo niti mora nužno ići prema uštedi. Primjerice, danska komunalna tvrtka Hofor prikupila je bezbroj podataka o potrošnji zahvaljujući svojim naprednim brojilima, a cilj je bio bolje razumjeti potrošačke navike na širem području Kopenhagena. Otkrili su da su ljudi promijenili navike u energetski obnovljenim zgradama, povećavajući toplinu u prostorijama, jer sada žele uživati veći komfor. Prateći potrošnju u 10.000 četvornih metara energetski obnovljenih zgrada, došli su do lepeze podataka od 39-postotnog smanjenja potrošnje, sve do 18-postotnog povećanja potrošnje energije. To nisu očekivali. Slično je primjetljivo i u potrošnji električne energije – nove generacije ne gase svjetlo u prostoriji koju napuštaju, a savjest im je mirnija jer imaju LED žarulju. Ili pak odabiru veći TV, znajući da je energetski učinkovitiji od staroga. Tehnologija i inovacije povećale su potrošnju energije u domovima Zapadnjaka, čija savjest je mirnija jer troše zelenu struju. Ljudi ne vole da im se govori što trebaju raditi pa je jedini izlaz u podizanju svijesti, poskupljenju energije i regulaciji, odnosno novim tehnologijama koje će misliti umjesto nas, upravljati «pametno» kada to sami nismo u stanju.