Fotonapon s poticajima - stoj! HROTE je tijekom ove godine ugovorio snagu iz fotonaponskih sustava koja je donekle usklađena sa Strategijom energetskog razvoja i Nacionalnim akcijskim planom za obnovljive izvore energije (NAP). U sustavu poticaja ovaj mjesec bilo je tisuću fotonaponskih elektrana snage 31,8 MW, a ugovoreno je još 249 postrojenja snage 23,8 MW. S ugovorenih 55,6 MW premašene su brojke koje navode ta dva strateška dokumenta pa, temeljem Tarifnog sustava, HROTE više ne može sklapati nove ugovore. NAP nije svetinja i može ga se mijenjati, iako bi država voljela da nitko u to ne vjeruje. Ako stavimo na stranu činjenicu da je sramota da zemlja tako bogata Suncem još uvijek ima tako malo instaliranog fotonapona, možemo bar biti zadovoljni što se lakrdija s popunjavanjem kvote u prvim sekundama Nove godine neće ponoviti.

Dok će neki reći da je Eldorado s fotonaponom u Hrvatskoj bio namjerno loše tempiran da narod ne omasti brke, drugi će konstatirati da je dobro da smo izbjegli katastrofu koja se dogodila u nekim zemljama, gdje je sustav poticaja kolabirao pod naletom te vrste investicija. Da je priča s obnovljivcima bila drugačija, možda danas za OIE građani ne bi izravno ulagali deset eura godišnje, već desetak eura mjesečno, a HEP bi drugačije planirao svoje investicije, no to je jedna druga priča.

Europska unija u smjernicama donesenim ove godine sugerira da se s feed-in tarifama za mali fotonapon nastavi, ali naša država se izgleda na to oglušuje, bar za sada, jer se ne susreće s nikakvim organiziranim pritiskom da se od takve politike odustane. I zato, tko je zainteresiran staviti sve jeftinije FN panele na krov - a takvih će biti sve više jer cijene opreme nastavljaju padati - do daljnjega će to raditi za svoje potrebe: glavninu energiju će trošiti sam, a višak će isporučivati u mrežu, odnosno prodavati je svom opskrbljivaču po tržišnoj cijeni.

Hoće li to biti HEP-ova tvrtka, RWE Energija ili možda Gen-I, to je manje važno, iako bi upravo HEP-ovi konkurenti u toj vrsti suradnje mogli vidjeti dobru priliku za dobar marketinški trik i privlačenje kupaca. Na krov ne treba staviti 10 kW, može i manje kW, a svakih pola godine ili na kraju godine se saldira potrošnja. Sada, kada treba mijenjati metodologije i rušiti barijere u glavama mjerodavnih to se čini kao daleka budućnost, ali nije tako. To će se dogoditi prije ili kasnije i potpuno će promijeniti energetiku, na način na koji je mijenja u razvijenijim zemljama. Dok se čini da je fotonapon "izgubio bitku", bar za sada, vjetroelektrane nastavljaju svoj razvoj, pa će 297,2 postojeća MW u narednim godinama biti podebljano za još 437,7 ugovorenih MW. Dakle, promijeni li se kvota za priključenje, za koju godinu moglo bi biti 734,2 MW u sustavu poticaja, jer će se u protivnom država naći zasuta sudskim tužbama nezadovoljnih investitora.

Dok je u fotonaponu kvota iz NAP-a jedva prekoračena i ugovaranje je suspendirano, kod vjetroelektrana je kvota od 400 MW zanemarena kao da ne postoji. Je li to slučajnost? Da je bilo neobičnih zbivanja oko ulaska projekata na listu za priključenje nedavno je potvrdio nadzor HERA-e nad HOPS-om.

Kako god bilo, sve potpisane ugovore s HROTE-om i HOPS-om trebat će i realizirati, jer će za energiju proizvedenu iz tih objekata trebati isplatiti poticaje, bilo da je riječ o feed-in sustavu ili sustavu premija, što bi moglo zaživjeti već 2016. godine. Za isplatu poticaja lani je izdvojeno 553 milijuna kuna, a već ove godine sličan iznos podijeljen je u prva tri kvartala, jer sve veći broj postrojenja ulazi na mrežu. Taj tempo će se nastaviti, a s njim će rasti i pritisak na financije, odnosno na opskrbljivače električnom energijom. Opskrbljivači dominantno sufinanciraju obnovljivce napuhanom cijenom za otkup energije iz OIE po 70 eura/MWh, što je oko 28 eura/MWh iznad veleprodajne cijene energije. U svakom MWh prodane energije ove godine opskrbljivači će imati trošak od 1,63 eura na ime obnovljivaca, i taj trošak trebaju pokriti iz svoje marže. S obzirom da rade s malim maržama, procijenili su da već s dva eura te skrivene subvencije postaju nekonkurentni HEP-u.

S obzirom na progresivan rast obnovljivaca opskrbljivači bi se u problemu mogli naći već pred kraj iduće godine ili čak prije, ovisno o tempu ulaska novih postrojenja na mrežu. Jasno je da se takva praksa skrivenih potpora neće moći još dugo nastaviti jer nije u skladu s pravilima o tržišnom natjecanju i zato što ubija tržišnu utakmicu. Dakle, može se postaviti pitanje hoće li država riskirati da se nađe prozvana od Europske unije za ubijanje tržišne utakmice i skrivene potpore ili će smoći političke hrabrosti i sve transparentno prebaciti na građane. U izbornoj godini i u ovako osjetljivoj političkoj situaciji, s padajućom potporom vladajućim strankama, malo je vjerojatno da će politika riskirati povećavati građanima cijenu struje. Taj vrući krumpir opeći će onu iduću vladu i to na početku mandata, kada sustav poticaja opet uđe u minus.