Potpisavši neočekivano dioničarski ugovor s BASF-om, OMV-om, Engieom i Shellom za gradnju treće i četvrte cijevi plinovoda Sjeverni tok, Gazprom je ojačao svoju buduću poziciju u Europi, promijenivši ravnotežu snaga sebi u korist. Taj će plinovod, kapaciteta 110 mlrd. 3 godišnje Rusiji omogućiti da plin dovodi direktno u Njemačku, potpuno zaobilazeći Ukrajinu, kroz koju plin prestaje teći u Europu već 2019. godine, iste godine kada bi nove cijevi Sjevernog toka trebale postati operabilne. Projekt će razvijati joint-venture tvrtka u kojoj će Gazprom imati 51% udjela, a tvrtke koje su ušle u ovaj posao s Gazpromom već su ušle ili će ući u lukrativne 'dealove' sa zamjenom imovine kojim dobivaju pristup obilnim ruskim nalazištima ugljikovodika. Interesi energetskih divova su isključivo komercijalne naravi, a u Gazpromu vide pouzdanog partnera za budućnost. Kao glavni razlog za razvoj Sjevernog toka tvrtke navode potrebu za sigurnom opskrbom plinom jer proizvodnja plina u Norveškoj pada, a u Nizozemskoj je dosegla vrhunac, pa će Europa u budućnosti biti ovisnija o uvozu plina koji treba transportirati sigurnim rutama. Plin iz Mediterana i američki plin iz škriljaca nekako se još uvijek čine kao mislena imenica. Gazpromu pak Europa ostaje glavno tržište, bez obzira na sve pokušaje u Aziji, a ovim potezom postavio je dobre temelje za buduću suradnju.

Sada će biti zanimljivo vidjeti kako će se o svemu očitovati Europska komisija čija regulatorna tijela trebaju odobriti projekt. Burne političke reakcije su izostale, što upućuje na to da bi institucije ovaj puta mogle zatvoriti oči, na što nipošto nisu bile spremne kad se radilo o Južnom toku. Naime, Sjevernim tokom u Europu ne dovodi se plin iz alternativnih izvora, dakle nije riječ o diversifikaciji izvora, već o projektu koji bi mogao ići u produbljivanje ovisnosti o ruskom plinu, što je bio glavni politički argument kojim se EU poslužila u miniranju Južnog toka. Razlika je zapravo jedino u tome što ruski plin ovaj puta neće doći sa politički slabog juga Europe, već sa jačeg sjevera, postojećom rutom ravno u srce moći – Njemačku - koja postaje najvažniji plinski hub na kontinentu. Plin koji će stizati Sjevernim tokom namijenjen je bogatim tržištima Njemačke, Velike Britanije, Francuske i drugih zemalja, tamošnje energetske tvrtke i država će dobro zarađivati na tranzitu i porezu. Njemačko-rusko savezništvo ovime svakako dobiva novu dimenziju, jačajući oba partnera.

Šokirani političari u Slovačkoj, Poljskoj i Ukrajini novi Sjeverni tok su doživjeli kao ultimativnu izdaju, antieuropski i antiukrajinski potez. Najveći gubitnik pritom je Ukrajina koja gubi dvije milijarde dolara na tranzitu. Siromašna i okupirana zemlja u kojoj bjesni rat zbog revolucije koju su izazvale Europa i SAD sada praktički gubi jedinu svoju relevantnost za Europsku uniju i vjerojatno će se s vremenom vratiti u rusku zonu utjecaja. Srednja i Južna Europa izgubit će sadašnju zaradu na tranzitu plina, a o Turskom toku do Europe sada će biti bespredmetno govoriti. Dosadašnji razvoj događaja sa Sjevernim tokom pokazuje da značajan dio europske politike nije uopće u domeni država i vlada već energetskih kompanija koje imaju svoju logiku koja se nužno ne poklapa s proklamiranim europskim politikama energetske unije i diverzifikacije dobave plina.

Središnja i Istočna Europa, gdje pripada i Hrvatska, ruski plin će nastaviti dobivati sa sjevera, a planiranim jačanjem interkonecija sigurnost dobave nije upitna. Ipak, hrvatska energetska i investicijska šansa i dalje ostaje diverzifikacija, na čemu bi EU baš radi razvoja Sjevernog toka mogla još upornije inzistirati. Plinovod TAP, na koji se veže plinovod IAP koji bi trebao proći našim teritorijem, odustankom od Turskog toka izgubit će konkurenciju, što je pozitivno. EU bi početkom 2016. trebala objaviti strategiju vezano za buduću upotrebu LNG-a kao alternative ruskom plinu, a već su procurile informacije da političari namjeravaju sve EU članice obvezati da steknu pristup plinu iz terminala. Ne treba sumnjati da će za LNG-terminal na Krku biti dostupan novac iz EU fondova. Samo bi ga trebalo znati iskoristiti pametnim vođenjem projekta.