Slušajući iz mjeseca u mjesec izjave prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva Radimira Čačića, predstavnici poslovne zajednice u energetskom sektoru počinju sve više sumnjati u to da jedan od najistaknutijih političara, a s njim i Vlada u cjelini, zaista ima kvalitetan plan za energetski sektor.

U manje od četiri mjeseca, otkako je preuzeo funkciju, Čačić je imao toliko iznenađujućih istupa u javnosti vezanih za energetiku da ih je jednostavno nemoguće ignorirati. Sam je u više navrata rekao da ga ne zanima što se o njemu govori i piše i da nije na natjecanju za "Mistera popularnosti", već je tu da obavi posao. Dakle, trebalo bi sumirati što Čačić govori i radi, iako njegove riječi i djela, za razliku od mnogih političara, nisu u koliziji. Ono što je većini njegovih izjava zajedničko je doza arogancije pa je tako građanima u više navrata poručio da država i Vlada uopće ne mogu utjecati na cijenu struje, plina i benzina, iako to uopće nije točno.

"Tržište nafte i plina je tržište nafte i plina i ono definira cijenu energije, a naš utjecaj je užasno malen", kazao je Čačić, premetnuvši se u najvećeg zagovornika neoliberalizma na ovim prostorima. Samo u motornim gorivima davanja prema državi čine gotovo polovinu ukupne cijene jedne litre, s tim da se plaća porez na porez - prvo u davanjima na ceste, a zatim i kroz PDV na ukupnu sumu. Osim toga, nova Vlada opteretila je gorivo još višim PDV-om. Dakle, država itekako ima utjecaj na cijene goriva.

Ima li država utjecaj na cijene struje? Čačić je tu opet rekao da država nema utjecaj jer su cijene energenata takve kakve jesu, suša je, mora se... "Tu vrstu gluposti da Vlada određuje cijene napustili smo devedesetih kada smo prešli na tržišno gospodarstvo, a i socijalističko samoupravljanje razumjelo je da Vlada ne može određivati cijene", kazao je Čačić i dodao da suosjeća s građanima, ali neće glumiti da može određivati cijene struje. Već u sljedećoj rečenici rekao je da će struja poskupiti za više od 13,5%! Dakle, Vlada zna i odlučuje kakva će cijena struje biti jer upravo u MINGO dolazi HEP-ov zahtjev za poskupljenjem. Slična situacija je s cijenom plina koju diktira Glavni ugovor o plinskom poslovanju, koji je sklopio Ivo Sanader u koruptivnim okolnostima. Bez obzira na tu činjenicu, Vlada servira priču o nužnom poskupljenju, umjesto da krene popravljati situaciju od uzroka. U redu, poskupit će benzin, struja i plin, no u što će se uložiti novac koji se uzme građanima i gospodarstvu?

U investicijama u energetiku Čačić vidi zamašnjak gospodarstva i imperativ nove Vlade. Kako se do sada pokazalo glavnina investicija u energetskom sektoru koje on zagovara financirat će se novim zaduživanjem, prokušanim modelom koji nas je doveo tu gdje jesmo. Hoće li obnova škola i vrtića pokrenuti investicijski ciklus ili tek jednokratno pomoći građevinarima, a državu baciti u novi dug? Jesu li to uistinu važne nove investicije ili moguće produbljivanje krize, ali s vremenskim odmakom?

Preuzevši odgovornost za energetski sektor, Čačić je konstatirao da se u energetskim kompanijama ništa nije radilo i da nema gotovih velikih projekata. No, to ga ne sprječava da svakih nekoliko tjedana ne najavi da će se za par mjeseci raspisati natječaj za ovo i ono. Zlobnici bi rekli, ono što je na početku mandata najavljeno da će se dogoditi za šest mjeseci, sada se opet najavljuje za šest mjeseci. No, ruku na srce, to nije Čačićeva krivnja već krivnja njegovih prethodnika, pa je i to jedan od razloga zašto je 2012. izgubljena godina.

Situacija s ulaganjima je kritična, pa se u HEP-u se sa svih strana izvuklo što se moglo i došlo do 400-tinjak milijuna eura vrijednih investicija u prijenos energije, kako bi se obnovljivi izvori energije mogli lakše priključiti na mrežu. No, obnovljivi izvori energije neće preko noći popraviti strujni deficit, već bi tu trebali uskočiti veliki objekti, kojih nema na vidiku. Oko TE Plomin C, čini se, počinju politička trgovanja u Istri u smislu odabira energenta, iako je sve već riješeno. Studija utjecaja na okoliš dva je puta vraćana na doradu, pa se treba nadati da će sada biti "treća sreća". Čak i kada bi HEP ove godine ishodio lokacijsku dozvolu, elektrana se ne bi počela graditi prije 2015.

Hidroelektrana Ombla je upitne izvodljivosti i minimalnog utjecaja na energetsku neovisnost, no u koju se mogu uliti tone i tone betona, dakle, veliki građevinski projekt kakav građevinari vole. Financijski, projekt prati EBRD, dakle, HEP se zadužuje. Sudeći prema najavama vezanim uz Inu i ulazak Čačića i Linića u Nadzorni odbor, nastoji se stvoriti dojam da je država do sada loše branila svoje interese, što nije točno. Čačić je mjesecima u bliskom kontaktu s predstavnicima MOL-a, dok je tek prošli tjedan primio hrvatske članove Uprave Ine i predsjednika NO Davora Šterna, iako bi bilo logično da ga brifira upravo hrvatska ekipa. Osim toga, tu je njegova ideja o "novoj Ini", koju zapravo nikad nije objasnio, a koja čini se, ide za tim da Inu u slučaju negativnog rezultata pregovora s MOL-om treba prepustiti strateškom partneru. Što uopće reći o tome? Gotovo svi mediji su mnoge njegove istupe i poteze vezane za Inu već stavili u kontekst suđenja u Mađarskoj.

Za sada je u mnogim otvorenim pitanjima puno nepoznanica, no ono što zapravo najviše zabrinjava u cijeloj priči je to što izgleda da opet izostaje energetska strategija pa u pomami za investicijama ova Vlada želi sve: 6 milijardi kuna u obnovu fasada, LNG-terminal i spot-tržište nafte u Omišlju, kao i "ruski" produktovod Slavonski Brod - Omišalj. Željela bi investicije u obnovljive izvore, ali ne previše jer su skupi, a mi smo sirotinja. Željela bi jaku "staru Inu", ili ako to ne ide, onda "novu Inu"?! Željela bi TE Plomin C i HE Ombla, i HE Kosinj i hidroelektrane na Dravi i Savi, čak bi i sve svoje zgrade preseliti na rijeku, a kako je rekao Čačić, to neće koštati - ništa! Od silne želje da se postigne puno, moglo bi se postići vrlo malo, jer umjesto da se sva energija fokusira u par jakih projekata, raspršit će se na sto strana, s minimalnim efektom.

Problem s energetskim projektima je što su oni "na dugom štapu", potrebna je strategija i kvalitetna priprema, a efekti često ne budu vidljivi do kraja mandata, što političari ne vole. Treba se pitati je li i to jedan od razloga što su energetski projekti tako nepopularni u ovoj zemlji da se politika s njima lopta kao da je na plaži, a vlade u ovom resoru baš i nemaju potrebu ostaviti trajan pečat?