Prošloga tjedna HEP d.d. je postao opskrbljivač plina na veleprodajnom tržištu, te će kao takav od Prirodnog plina nabavljati plin po reguliranoj cijeni u razdoblju od tri godine. Cijena plina koju će plaćati HEP manja je nego što je do sada Prirodni plin zaračunavao opskrbljivačima kućanstava. Do sada je ta cijena iznosila 2,20 po m3 i nije uključivala trošak transporta i skladištenja. Po novome, HEP će plin za kućanstva plaćati po cijeni 1,842 kn/m3. No, kvaka je što se u toj cijeni nalazi trošak skladištenja i transporta, zbog čega Ina računa da će između 250 i 350 milijuna kuna svojih prihoda prenijeti HEP-u.

Tom odlukom, koja je zapravo odgodila potpunu liberalizaciju tržišta plina, država je zaštitila građane od potencijalnog rasta cijene plina nakon 31. ožujka. Da nije donesena ova odluka, opskrbljivači i distributeri plina našli bi se na otvorenom tržištu i trpjeli sve što to sa sobom donosi: trebali bi plin za kućanstva kupovati po tržišnim uvjetima, po cijenama koje su ipak nešto više od cijena koje će im zaračunati HEP. Nadalje, ugovore bi sklapali usred plinske godine, a ne tijekom ljeta, kad je plin najjeftiniji. Poslovali bi s veledobavljačima koji bi znali naplatiti činjenicu da su opskrbljivači u obavezi opskrbe kućanstava i da im je plin nasušno potreban. Nadalje, opskrbljivači bi morali ugovarati zakup skladišta i brižljivije planirati potrošnju... Već sada, teško se nose s povećanim obvezama novog plinskog zakonodavstva u državi koja nije napravila dovoljno na pripremi tržišne utakmice. Svoje povećane troškove oni bi morali izraziti u cijeni plina, pa struka drži da bi plin za kućanstva ove godine poskupio i do 30% na nekim opskrbnim područjima.

Plin kućanstvima trenutno distribuira ukupno 36 distributera, najčešće i opskrbljivača, mahom malih, s lošim platežnim mogućnostima i vrlo lošom logistikom pa nije teško pretpostaviti da bi se stvorio kaos dok se kaže "keks". Financijski i organizacijski slabo tržište poput hrvatskoga treba jednu "veliku majku" s logističkom i financijskom snagom koja može izdržati tako velik opseg tradinga i garantirati sigurnost dobave. No, raditi s Prirodnim plinom sve je teže, jer Ina plin koji prodaje Prirodnom plinu zaračunava po ruskoj formuli iz Glavnog ugovora o plinskom poslovanju, pa gubici proporcionalno rastu. Sada će utjecaj tog ugovora biti anuliran, no to se mudrim potezima moglo napraviti i ranije.

Prirodnom plinu, koji je radio je s domaćim plinom, koji je ljeti utiskivao u plinsko skladište bilo je lako poslovati, iako se to iz njegove bilance nikada nije moglo vidjeti. Domaći plin je u proizvodnji vrlo jeftin, a dio osiguranog konzuma dobra je stvar. Ina trenutno proizvodi plin iz 17 kopnenih i 9 morskih platformi u Jadranu, a u ukupnoj energetskoj bilanci za 2013. domaći plin čini tek oko 50% ukupno potrošenog plina u državi, nad čim se treba ozbiljno zabrinuti.

HEP je dobio pravo zakupa 70-postotnog skladišta Okoli, kapaciteta 553 milijuna m3, a pitanje sigurnosti opskrbe krucijalno je. HEP će od Ine kupovati 560 milijuna m3 plina godišnje, plus-minus 10 posto, no što ako se dogodi kakva havarija na plinskim poljima i Ina neće biti u stanju isporučiti ugovoreni plin? Tako nešto ne mora se nikada dogoditi, no ako se dogodi, HEP će morati nabavljati plin po nekim, vjerojatno višim cijenama i uz regulirane prodajne cijene snositi gubitke na tom plinu. Također, HEP će snositi rizik neplaćanja kakav već snosi u struji, što bi se moglo pokazati kao kumulativno značajan teret. Prošloga ljeta dugovi triju opskrbljivača plinom prema Prirodnom plinu popeli su se na 30 milijuna kuna, a bilo bi zanimljivo znati je li išta od toga naplaćeno ili je otpisano. U predstečajnim nagodbama i HEP i Prirodni plin izgubili su značajan novac a ostali su u obvezi isporuke energije, čime su dugovi nastavili rasti, a njihove tražbine nisu postale prioritetne, što je apsurdan propust koji do danas nije ispravljen. Kako gospodarstvo stoji, takvih slučajeva bit će sve više. Uzgred, bilo bi zanimljivo znati hoće li Prirodni plin od HEP-a tražiti da unaprijed plati sve dugove opskrbljivača plinom, kako bi učinio svojevrstan "clean start". Hoće li HEP sad biti taj koji će kreditirati posrnule opskrbljivače plinom?!

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavljivao je da HEP neće ostvarivati profit od prodaje plina, no da bi mogao ostvariti minimalan prihod, koji će mu pomoći da lakše podnesu gubitak tržišnog udjela u struji. Računa se da bi HEP ove godine mogao izgubiti do 1,6 TW h u opskrbi, to bi moglo rezultirati prihodima manjim za oko 640 milijuna kuna. HEP na plinu neće moći nadoknaditi taj gubitak, a stavljen je u poziciju koju nije mogao birati i koja će mu nametnuti brojne i kompleksne obaveze uz značajan poslovni rizik. Po istom principu HEP je već gurnut u LNG Hrvatsku, koju do danas nije dokapitalizirao, u projekt koji nema nikakve veze s njegovim bazičnim poslovanjem, niti s njegovim poslovnim interesima. Suočena s činjenicom da Ina više nije hrvatska krava muzara, Vlada je od HEP-a tijekom godina napravila "Katicu za sve" - nema toga što država može zamisliti, a da HEP to ne može provesti u djelo. TE Plomin, HE Kosinj, HE Dubrovnik, TE Osijek, Zagreb na Savi, uvoz LNG-a a sada i opskrba kućanstava plinom. Da li iza toga stoji neka brižljivo promišljena strategija?!