Odlukom da poduzeća u većinskom državnom vlasništvu trebaju najmanje 50% prošlogodišnje dobiti isplatiti kroz dividendu Vlada se nada u proračun namaknuti oko milijardu kuna. To će jako pogoditi sve energetske tvrtke koje su ušle u investicije ili to tek planiraju, jer to ugrožava njihovu financijsku snagu i kreditni potencijal.

Računa se da će država najviše novaca izvući ih Hrvatske elektroprivrede (HEP). Iz HEP-a bi u državni proračun moglo 'kapnuti' i 600-700 milijuna kuna, jer mu je dobit prije oporezivanja za prvih 11 mjeseci 2010. iznosila čak 1,8 milijardi kuna. Značajnu dobit ima i Ina, 958 milijuna kuna, a hoće li zadržati dobit (za što se zalaže MOL) ili će Vlada izvlačiti svoju dividendu, odlučit će se na skorašnjoj Glavnoj skupštini društva preglasavanjem.

Što velik odljev dobiti znači za energetske tvrtke, od kojih se očekuje famozno "pokretanje gospodarstva", pri tom se ne razmišlja. Sve manje i veće investicije prije nekoliko mjeseci uvrštene su u budžete za ovu godinu, financijska konstrukcija odavno je napravljena, a dio novaca vjerojatno je već potrošen. Isisavanje dobiti, u većoj ili manjoj mjeri, primorat će uprave na revidiranje poslovnih planova, a u slučaju veće financijske suše - i na zaustavljanje nekih investicija. HEP se sprema za raspis natječaja za radove na hidroelektrani Ombla, što je posao vrijedan oko 150 milijuna eura, Plinacro nastavlja s gradnjom plinovoda prema Dalmaciji, a Ina pak treba nastaviti modernizaciju Rafinerije nafte Rijeka i ulaganja u sjeverni Jadran. Tvrtke koje su uznapredovale u investicijama, kao što je JANAF, koji je lani investirao 188 milijuna kuna, a ove godine planira investirati 600 milijuna kuna, zaista dobivaju glavobolju od iznenadnih poteza s Markovog trga.

Oni koji su krenuli imaju problem, no oni koji uopće nisu, imaju još veći. Vjerojatno najveću pogrešku napravio je upravo prvi čovjek HEP-a, Leo Begović nastavljajući naslijeđeni moratorij na investicije u toj tvrtki. U 2010. godini, koja je obilovala kišom kao malo koja prethodna godina, Begović je uživao u blagodati jeftine struje i gomilao dobit, hvaleći se bogomdanim novcem koji mu je doslovce pao s neba. A sad će ostati bez njega...

Nekadašnji šef Nadzornog odbora HEP-a poplaćao je stare dugove i prestrašen brojnim aferama, suradnju s elektroindustrijom i brojnim podizvođačima i poznatim komitentima sveo je na minimum. Koliko god je tu bilo mutnih poslova i prenapuhanih faktura - a bilo ih je, to je javna tajna - nešto tu nije u redu, jer proizlazi da se u HEP-u ne može ili ne zna raditi drugačije. Kad se ne radi ništa, ne može se ni pogriješiti. A to je ipak veći problem. HEP-ova "mrtvačka ukočenost" zadržala se, čini se, do danas. Izuzev radova na transformatorskoj stanici Plat i energetski neefikasnom bloku C u TE Sisak, iz HEP-ove "kuhinje", uprkos brojnim najavama, ne izlazi ništa novo. Za ovu godinu najavljivane su investicije u vrijednosti 2,4 milijarde kuna. Međutim, čini se da HEP u ovom trenutku nema zaista spreman nijedan veliki projekt. Novi projekti kao što su HE Ombla i TE Plomin 3 još nisu započeti, a HEP zbog nekog razloga još nije s Europskom bankom za obnovu i razvoj potpisao ugovor o kreditu od oko 130 milijuna eura.

Premijerka Kosor gotovo svaki mjesec najavi da baš 'taj i taj' energetski objekt "kreće u ovom kvartalu", iako je svima jasno da to ne ide baš tim tempom, a vrijeme neumitno curi, kako za HEP tako i za tvrtke koje poslovno o njima ovise. Za to vrijeme HEP nastavlja "jesti" svoju supstancu "raubanjem" starih postrojenja i kašnjenjem u izgradnji proizvodnih objekata, ostavljajući zemlju da energetsku bilancu popravlja sama, kako zna i umije, valjda angažmanom privatnih investitora koji će mimo HEP-a krenuti u izgradnju elektrana.

Kreditni rejting HEP-a u prosincu 2010. smanjen je s BB na BB-, a jedan od razloga bilo je upravo kašnjenje u investicijama. Kad ostane bez nagomilane dobiti, koja je nudila solidnu investicijsku bazu, koliku će kamatu HEP plaćati EBRD-u?! I hoće li nakon tako velike iskazane dobiti ikome moći prodati priču o prejeftinoj struji i potrebi za investicijama?

Državne tvrtke koje se financiraju iz različitih tarifa kao što su, primjerice, HEP i Plinacro, nisu tu kako bi gomilale dobit za vlasnika već kako bi razvijale proizvodnju i infrastrukturu na dobrobit društva, što u JANAF-u i Plinacru dobro razumiju i prakticiraju godinama. U protivnom se treba postaviti pitanje zašto su tarife iz kojih se financiraju te tvrtke tako visoke, zašto plaćamo visoku cijenu struje ili plina i tsl. Vladin potez isisavanja dobiti iz profitabilnih tvrtki menadžeri vođeni poslovnom logikom doživjet će kao tešku kaznu i imat će pravo, jer ona to i jeste - puko krpanje proračuna na uštrb razvoja. Sudeći na dosadašnju praksu u HEP-u, treba se nadati da tamošnja Uprava to neće koristiti kao dobar alibi.