Prošli tjedan "slučaja TLM", star godinu dana, dosegao je krešendo. Naime, potpisan je ugovor prema kojem će HEP do kraja godine mostarskom Aluminiju isporučivati struju, a Aluminij će, kao i prethodnih godina, TLM-u isporučiti 60 tisuća tona aluminija po povoljnijoj cijeni.
TLM, odnosno Aluminij Mostar struju će dobivati po 42,75 EUR/MW h, potpisano je bez buke. Koliko god HEP uvjerava da neće biti gubitaka na tom "dealu" činjenica je da je postignuta cijena opet daleko ispod cijene po kojoj struju od HEP-a kupuju povlašteni kupci u Hrvatskoj. Kako doznajemo, HEP povlaštenim kupcima MW h naplaćuje prosječno između 48 i 52 eura, ovisno radi li se o visokom ili srednjem naponu. Istodobno, MW h na tržištu kreće se između 55 i 60 eura. Dakle, cijena za Aluminij je 7 do 12 eura ispod tržišne cijene energije. S obzirom da podaci o tarifama za povlaštene kupce nisu javni, oko toga nitko se ne uzrujava. Iako je prije koji mjesec prosvjedovao, AZTN ovaj puta nije digao svoj glas gunđajući o nedozvoljenim potporama, šuti Hrvatska udruga poslodavaca, kao i HEP-ovi sindikati.

Zanimljivo u cijeloj priči je što je država natjerala HEP da gomila gubitke pumpajući jeftinom strujom dva gubitaša - Aluminij iz Mostara i TLM, koji - što u javnost uglavnom nije "isplivalo" - za koji mjesec uopće neće postojati kao takav! Grupacija TLM u velikom je gubitku, a može se čak reći i u raspadu. Ta se grupacija sastoji od Tvornice prešanih proizvoda, Tvornice valjanih proizvoda i Adriala plus, društva za trgovinu.

Vlasnicima grupacije konzorciju Adrial (koji čine Zagrebmontaža, Dalekovod i FEAL) ne ide dobro, pa im upućeni ne daju više od godinu dana. Dođe li do prekida suradnje vjerojatnost da će vrijedno TLM-ovo zemljište završiti kao prenamijenjena turistička zona raste eksponencijalnom krivuljom, o čemu se već dugo vremena spekulira.
Tvornica prešanih proizvoda, koja radi s tehnologijom starom pola stoljeća nagomilala je gubitak veći od temeljnog kapitala i sudbina joj je neizvjesna jer novca za investicije nema. Drugi dio tvrtke, Tvornica valjanih proizvoda, u vlasništvu Aluflexpacka (odnosno Hypo Banke), koja čini 90% vrijednosti TLM-a trenutačno je na prodaju. Valjaonica ima prihod od 140 milijuna eura, no ipak je u gubitku! Sindikalci optužuju vodstvo tvrtke za katastrofalno vođenje jer je cijena aluminija na tržištu odlična, a komercijala valjaonice kontinuirano je koristila posrednike koji su kroz provizije uzimali solidan kolač zarade. Stranci, dakako, nisu bedasti, pa je interes za kupovinom valjaonice ogroman. Na međunarodni natječaj javile su se čak 24 tvrtke, mahom iz Italije, nerijetko dugogodišnji TLM-ovi poslovni partneri. Među potencijalnim kupcima ima proizvođača, ali i prekupaca, pa je samo pitanje tjedana kada će valjaonica promijeniti vlasnika.

Dakle, uz malo pregovaračkog truda HEP će subvencionirati stranog vlasnika valjaonice! Odjednom, nitko se više ne sjeća da je prije samo godinu dana buknula ogromna afera s TLM-om. HEP je, prodajući struju ispod cijene, izgubio ogroman novac, govorilo se o 600 milijuna kuna, za što su podignute kaznene prijave protiv Ivana Mravka i Damira Polančeca.
Vladajući su odbacivali odgovornost, a mediji su vrištali: "Kriminal! Kriminal!". HEP je brže-bolje raskinuo ugovor s TLM-om, a kada se prašina slegnula Vlada se do te mjere uprla da progura cijelu priču s TLM-om da je mijenjala Zakon o tržištu električne energije. Aluminij iz Mostara je preko noći postao tvrtka od strateškog gospodarskog interesa za državu, jer proizvodi sirovinu od strateškog interesa za TLM i tamošnja radna mjesta. Vlada je čak i Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji zavrtala ruku da odredi cijenu po kojoj će HEP s TLM-om trgovati strujom, no HERA se izmakla pozvavši trgovce strujom da ponude svoju cijenu. Nitko se nije javio, osim HEP-a.

Kada se sagleda cijeli slučaj treba se zapitati tko je tu lud i tko koga pravi ludim? Ako je riječ o radnim mjestima, zašto država tih tisuću radnih mjesta u Šibeniku ne stvori u nekoj drugoj branši? Umjesto toga, Vlada osiromašuje HEP, da li možda s ciljem da u budućnosti postane jeftinija privatizacijska meta?

Ovdje očigledno nije riječ ni o TLM-u, ni o teškoj gospodarskoj situaciji u Šibeniku. Ugovor HEP-TLM-Aluminij potpisan je zbog Aluminija, stranačke sinekure iz druge države, koja bez ometanja obrće milijune eura, a nekim divnim čudom uvijek posluje s gubitkom. Da li su partikularni politički interesi u BiH i obilati financijski interesi zaslužnih pojedinaca vrijedni svakog potcijenjenog HEP-ovog MWh? Gdje su u cijeloj priči Polančec i Mravak? Ne budimo smiješni, u slučaju TLM-a radili su u najboljoj namjeri. Da li je to nacionalni strateški interes prosudite sami.