Ubrzana gradnja 5 hidroelektrana na nižem toku Save u Sloveniji trebala bi potaknuti Hrvatsku da se hitno aktivira oko sistematskog uređenja Save kod Zagreba, gradnjom takozvanih vodnih stepenica. Riječ je o više desetljeća starom multidisciplinarnom projektu gradnje četiri HE na Savi – Podsused, Prečko, Zagreb i Drenje, za što već postoji opsežna dokumentacija, kako u energetskoj, tako i u prostorno-planskoj branši.

Za razliku od Hrvatske, Slovenija je donijela poseban zakon o uređenju Save, shvativši to nacionalnim prioritetom, prije svega zbog energetskih potreba. Naime, kad bude izgrađen, cijeli niz od 19 savskih elektrana pokrivat će 10% sadašnje slovenske potrošnje. Prema koncesijskom ugovoru iz 2002. elektrane se grade u ritmu svake tri godine, pa će HE Krško biti dovršena već iduće godine, a posljednja HE Mokrice trebala bi biti dovršena do 2018. godine.

Bez obzira na Sloveniju, Hrvatska se mora požuriti radi sebe same, ali kao da toga nije svjesna. Javno izrečene tvrdnje slovenskih stručnjaka da ti veliki zahvati neće imati nikakav utjecaj na okoliš jednostavno ne mogu biti točne. Već je sadašnje stanje ocijenjeno alarmantnim. Posljednjh 25 do 30 godina korito Save kod Zagreba produbilo se za 2 do 4 metra. Dosadašnja gradnja elektrana na Savi uzvodno od granice, potpomognuta divljim šljunčarenjem u Hrvatskoj, dovela je do produbljivanja korita, pada razine podzemnih voda koji stvaraju poteškoće s crpljenjem pitke vode i ugrožavaju vegetaciju, a povećana erozija stvara probleme kod obrane od poplava. Već postojeći problem značajnog smanjenja riječnog nanosa radikalizirat će se pa se računa da vučeni nanos više neće dolaziti do Hrvatske, a lebdeći nanos će se znatno smanjiti.

Struka okupljena u komisiji koja Sloveniji treba predložiti mjere za ublažavanje stanja, ocjenjuje da je situacija kritična i pitanje je "zdrave pameti" da Hrvatska što prije započne uređivati Savu gradnjom vodnih stepenica. Zbog sprječavanja problema s vodnim valovima posljednja u lancu od ukupno 19 hidroelektrana koliko Slovenci planiraju graditi ili već grade, a to je HE Mokrice, morala bi biti kompenzirajuća, naglasili su. Nema sumnje da će Slovenija to ispoštovati, što opet ne rješava naš problem.

Slovenci u svojim planovima ne drže previše do Hrvatske i nedvojbenog utjecaja koji će te elektrane imati na nizvodni sliv Save. Dapače, negiraju da prekogranični utjecaj postoji ili ga smatraju zanemarivim. Istodobno, kumulativni utjecaj svih 6 elektrana na prekograničnu Savu uopće nije razmatran u eko-studiji, iako lanac elektrana treba gledati kao cjelinu.

Možda je i hrvatska strana ta koja pretjerano ne mari problem? Činjenica je da je Studija utjecaja na okoliš za HE Krško napravljena još u travnju 2007., a tek se nedavno našla na marginaliziranoj javnoj raspravi. Gradnja HE Krško u poodmakloj je fazi, iako bi u skladu s međunarodnim eko-konvencijama bilo da se o projektu raspravlja prije realizacije. Taj propust svakako bi trebalo ispraviti kad je riječ o HE Brežice i HE Mokrice i Hrvatska bi, kada je riječ o rijeci na kojoj leži glavni grad, trebala agresivnije braniti svoje interese u Državnim prostornim planovima Slovenije koji se upravo izrađuju. Tim više što je sve jasnije da se na "Projekt Sava" ozbiljno ne računa u bliskoj budućnosti, a svi akteri loptaju se njime kao vrućim krumpirom. Vlada ga je uvrstila u svoj popis lijepih želja, Hrvatske vode u tom projektu ne vide svoj značajan angažman, HEP je okupiran energetski jačim projektima, država je zadužena do grla, a Grad Zagreb je pred bankrotom, iako bi upravo on trebao biti logičan predvodnik svih aktivnosti na Savi.

Umjesto logičnog "New Deala" na Savi, Grad Zagreb na nesreću svih nas svoj "tour-de force" (ili iznimno postignuće) ostvario je u Sopnici-Jelkovec, gdje je "spaljeno" 2 milijarde kuna. Na veliku sreću indolentnih Zagrepčana projekt gradnje 3 stadiona za 4,5 milijarde kuna (što je jednako "Projektu Sava") ipak nije prošao. Dug grada za jamstva i suglasnosti Zagrebačkom holdingu popeo se na čak 8 milijardi kuna. Iz te perspektive, čini se da jedino ciljano štampanje novca može pogurati aktivnosti na Savi.

Krajobrazna i urbanistička vrijednost izlaska Zagreba na obale rijeke od koje se posve otuđio gotovo je neprocjenjiva. Takva će otprilike jednog dana biti i šteta od nerealizacije "Projekta Sava".