Dok čekamo da zagrebački gradonačelnik u svom stilu izjavi da će "pojesti sve smeće van kontejnera", promatramo što se događa oko sanacije Karepovca u Splitu. Splićanima je ignorancija koja je trajala desetljećima konačno došla na naplatu i teško je zbog toga bar malo ne likovati. Sretni što im pola grada nije odletjelo u zrak prošloga ljeta, kad se veliki požar opako približio odlagalištu, odlučili su konačno stisnuti zube i sanirati prokleto odlagalište koje se puni 60 godina. A, potrebno je samo malo mašte da se zamisli što se sve nagomilano na tom brdu i što se sve kišom procijedilo u krš, nedaleko od centra grada i izvorišta Jadra, izvora pitke vode za grad i Kaštelanski zaljev. Znalo se da će smrdjeti, ali nitko nije ozbiljno shvatio sve dok nije namirisao. Otrježnjenje je bilo brutalno, kakva otrežnjenja obično jesu. Sada se guše u smradu vlastitog smeća i urlaju na sav glas, prozivaju institucije da im lažu, šire vijesti po društvenim mrežama da je voda otrovana, atmosfera je pomalo histerična... Ukratko, div je izašao iz boce, svi su im krivi, traži se Pedro i naći će ga jer im je potreban. Zato sada napadaju sirotu ravnateljicu tamošnjeg Zavoda za javo zdravstvo, jer im žena savjesno i iskreno kaže da ne zna je li smrdljivi zrak štetan za zdravlje. A zašto ne zna? Jer joj iz Ministarstva zdravstva već dva i pol mjeseca nitko nije odgovorio što sve treba mjeriti iz smrdljivih plinova koji oplahuju grad. Postupak procjene utjecaja na okoliš za sanaciju Karepovca nije proveden jer je tako smatralo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike. Dakle, koji štetni plinovi se mjere odlučuje aproksimativna procjena javnog zdravstva, a ne recenzirana studija koju su napravili stručnjaci!!! 

Sve to polako je isplivalo na površinu nakon višemjesečnog smrada u Splitu i tko zna što ćemo još čuti do kraja ove tragične sanacije, koja upućuje na nemar svih razina i institucija koje bi trebale voditi računa o zdravlju građana, pa makar oni bili ignoranti i antiprotivni svakoj promjeni. Dalmatinci ne mogu prihvatiti vlastitu odgovornost za to što se sustavno bune protiv izgradnje Centra za gospodarenje otpadom (CGO) u kilometrima udaljenoj Lećevici. Nitko godinama nije zagovarao gradnju više manjih centara za reciklažu, jer svi se smeća boje, samo da nije u njihovom kvartu, ispred njihovog prozora pa su strelice preusmjerili na nekakav pusti krš uz autocestu. Pucalo se iz svih oružja, s puno emocija i malo znanja. Sad je došla maca na vratanca i zadnji je trenutak da se napravi sanacija, jer od početka iduće godine odlagalište bi po sili zakona moralo biti zatvoreno i cijela županija koja tamo dovozi svoj otpad bila bi zatrpana smećem. Zapravo, Splićani moraju Boga moliti da im se tolerira što sanacija neće biti gotova do 2019. i da ne krene naplata penala. A, moglo se krenuti i prije: 2012. Kerum je 80 milijuna kuna za sanaciju Karepovca potrošio na šetnicu ispred svog hotela. I svi su govorili kako je "lipa ta nova obala". Već 15 godina se zna da se treba graditi Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici, a sad se sve radi u zadnji tren kako bi on s radom započeo 2022., u najboljoj varijanti. Da je Lećevica optimalno rješenje - nije, zdrava logika govori - skupo je, neekološki, nepraktično pa i besmisleno smeće iz cijele županije voziti 50-ak kilometara i tamo po njemu prčkati. Troškovi će biti veći, kao što se vidjelo na riječkom Centru Marišćina, gdje je cijena građanima otišla nebu pod oblake. 

Slično što se događa u Splitu događa se u Zagrebu, gdje se forsira reciklaža a da za nju osnovni preduvjeti nisu spremni. Zagreb je sa Županijom potpisao sporazum o gradnji jednog velikog CGO-a koji bi se mogao početi graditi tek 2020. Sanacija Jakuševca završena je prije 12 godina i bilo je sasvim dovoljno vremena da se ustroji reciklaža u gradu. Sada se Bandić probudio iz sna, populistički je odustao od spalionice i naručuje desetke tisuća kontejnera za otpad s kojim zapravo nema kamo. Plaća li se to našim novcem ili iz nekakvih fondova, baš nitko se ne pita! Kompostana ne postoji, kao ni bioplinara koja bi proizvodila plin za gradske autobuse, nema nacionalne burze otpada preko koje bi se prodavala plastika koja se ne otkupljuje, nema centara za popravak i ponovnu uporabu, nema stimulacija za recikliranje tekstila, nema rješenja za otpadni mulj iz pročistača otpadnih voda. Nema kontejnera, nema kamiona za odvoz otpada, nema reciklažnih otoka, otpad i smeće na svakom uglu! Zagreb je sramota i ogledni primjer kako se ne radi, a taman kada bi i bilo dovoljno novaca za sve nabrojano, vidjelo bi se da uopće nema spremnih projekata koje bi se moglo realizirati. Sasvim dovoljno da se zapitamo hoće li Banidć "pojseti smeće"? Ili će ga možda upravo smeće koštati funkcije?