Sirijska država prestala je plaćati INA-i za naftu i plin proizveden u toj državi, vijest je koja će se snažno odraziti na poslovanje naše vodeće naftne kompanije. Na poljima koja su pod INA-inom koncesijom u Siriji proizvode se sve veće količine plina koji Sirija uredno otkupljuje, ali ga nema čime platiti. INA je zahvaljujući rastućoj proizvodnji u Siriji s polja Hayan mjesečno prihodovala između 65 i 67 milijuna dolara, a ne normaliziraju li se plaćanja kompanija će na toj stavci izgubiti oko 250 milijuna dolara, što je enormno velik novac. Gubitak ogromnih prihoda iz Sirije, koje INA neće imati čime nadomjestiti jer nema modernizirane rafinerije a tržišni udio joj stagnira, mogao bi utjecati na porast cijene plina i derivata u Hrvatskoj, ali i na sveukupni razvoj INA-e, o čemu se za sada uopće ne govori.

Sirija INA-i nije platila račun za proizvedenu naftu i plin za rujan, a plaćanje do danas nije normalizirano i teško da će uskoro biti. Nemiri u toj zemlji, koja po mnogočemu nalikuje bivšoj Jugoslaviji, sve su žešći, s tendencijom izbijanja građanskog rata, a smirivanje sukoba se ne nazire.

Sirijcima je Europska unija nametnula sankcije zbog krvavih unutarnjih sukoba u zemlji, pri čemu je, između ostalog, zabranjen izvoz nafte i derivata iz te zemlje u Uniju. Od rujna sirijska skladišta pune se naftom koju nemaju kome prodati. Izvoz nafte Siriji je glavni izvor prihoda u stranoj valuti. U kolovozu je u toj zemlji proizvedeno prosječno 370,000 bbl/d, a proizvodnja nafte u kontinuiranom je porastu iz godine u godinu. No, sada, s jednom rafinerijom u remontu, otprilike dvije trećine proizvedene nafte ne nalazi kupca. To je plodno tlo za spekulante svake vrste pa su se već pojavile kompanije koje nude uslugu otkupa nafte, ali naravno, po sniženim cijenama. Hoće li i INA biti prisiljena uskočiti u taj vlak, ne bi li nekako došla do novca ili će pronaći neko sretnije rješenje, vidjet će se ubrzo jer se na rješavanju problema intenzivno radi.

INA-ina velika ulaganja u Siriji tek su počela donositi plodove, a ta je koncesija ključna za kompanijski upstream (sektor istraživanja i proizvodnje) i njegovu budućnost jer INA već godinama nije osvajala nove koncesije u inozemstvu. Ako se usporedi s koncesijama u Egiptu i Angoli Sirija je zaista INA-ina zlatna koka.

Financijski rezultati za prva tri tromjesečja pokazuju porast dobiti tog segmenta od čak 38% u odnosu na prošlu godinu, pri čemu je proizvodnja plina u Siriji sa 189 milijuna m3 porasla na 618 milijuna m3, a kondenzat (najkvalitetnija nafta) tamo se tek počeo proizvoditi. U prva tri tromjesečja dobit tog sektora iznosila je 850 milijuna dolara te je bila glavni generator kompanijskog profita koji MOL želi pripisati sebi, iako za njega nema puno zasluga. Što će se dogoditi izgubi li INA Siriju?

INA slabo komunicira o mogućoj šteti, no mađarski financijski analitičari ističu da bi potpuni prekid proizvodnje u Siriji smanjio planiranu ukupnu dobit MOL Grupe u idućoj godini za čak 9% ili za oko 104 milijuna eura.

Izgubi li INA posve zaradu iz Sirije, što se čini izglednim, morat će se osloniti na svoju sve manju proizvodnju na kopnu i moru. Proizvodnja nafte u Hrvatskoj pala je ove godine 5%, proizvodnja plina na kopnu manja je 7%, dok se u podmorju zadržala na istoj razini kao lani. Uz to, gubitak zarade iz Sirije stvarat će dodatni pritisak na povećanje cijena plina u Hrvatskoj jer će manjkati zarada kojom Ina navodno kompenzira gubitke na uvozu plina, koji je ove godine smanjen čak 39% u odnosu na lani. INA je objavila da će je Vladina odluka, kojom se cijena plina za proizvodne djelatnosti fiksira, do kraja godine koštati 150 milijuna kuna.

Nova Vlada imat će mogućnost tu odluku produljiti ili će se, što je također vrlo vjerojatno, odlučiti poskupiti plin za tarifne kupce te promijeniti tarifni sustav kako bi gospodarstvo imalo konkurentniji plin, ali na uštrb građana kojima će plin poskupiti. Ako se pažljivo prati što govore političari, poskupljenje energenata nakon izbora čini se neizbježnim, a INA-ine poteškoće u dalekoj Siriji samo će pogurati razvoj događaja u tom smjeru. Ne manje važno - kako će INA dovršiti modernizaciju rafinerije ako ostane bez tako značajnog izvora prihoda? I iz čega će vraćati postojeće kredite? Otkud novac za modernizaciju benzinskih crpki?

Upravo u istraživanju i proizvodnji glavna je vrijednost INA-e, to je ono po čemu se ona ističe u MOL Grupi i glavni razlog zbog čega MOL želi pod svaku cijenu zadržati prevlast u INA-i. Zarada na rafinerijskom biznisu smanjila se i MOL-u, a ovdašnje djelomično modernizirane rafinerije gomilaju velike gubitke, pa je visoka cijena nafte upravo spasonosan element koji "vuče" cijelu Grupu naprijed. Izgubi li Siriju, INA bi mogla skupo platiti danak svom neravnomjernom razvoju, koji se proteklih godina bazirao gotovo isključivo na onome što je strateškom partneru bilo bitno, uz donedavno benevolentno odobravanje politike.