U petak objavljeni financijski rezultati Ine prilično su zabrinjavajući iz većeg broja razloga, a pitanje je koliko su toga istinski svjesni u Vladi. Naime, tvrtka koja je 2012. ostvarila 687 milijuna kuna dobiti, prošlu je godinu trebala završiti s 953 milijuna kuna dobiti. No, plus je odmah knjigovodstveno postao minus, a Ini je praktički preko noći smanjena vrijednost! Naime, iz nekog razloga MOL je odlučio baš u ovom trenutku iskoristiti ono što mu međunarodni računovodstveni standardi i zakoni dopuštaju, te je tvrtku "otjerao" u gubitak od čak 1,5 milijardu kuna. Iako nije bilo razloga odmah tako iskazati sve jednokratne odbitke, Uprava je učinila napraviti apsolutan otpis imovine. Otpisana je 1,5 milijardi kuna vrijedna imovina u Siriji i amortizirane su rafinerije sa 738 milijuna kuna, te porezno rješenje za rafinerije. Problem sa Sirijom nije od jučer, stvar se vuče godinama, pa nije jasno zbog čega MOL baš sada ovako brutalno čisti bilancu.

Sve prema zakonu, ali zašto?! To je nemoguće sa sigurnošću dokučiti, ali jasno je da Ina kao posljedica ovog poteza vrijedi znatno manje nego što je vrijedila prije samo tjedan dana! S obzirom na to da je Hrvatska vlasnik značajnog udjela, teško je vjerovati da državni vrh nije znao za to i da to nije odobrio kao takvo, ako ništa drugo ne reagirajući na vrijeme. Neslužbeno dozanjemo da su hrvatski vlasnici na vrijeme upoznati s planiranim financijskim rezultatom i otpisom imovine. Reakcije su iz nekog razloga izostale. Indolencija ili neznanje, ili oboje?

Kratkoročne i dugoročne implikacije ovog neočekivanog poteza mogu biti sljedeće: za početak, država neće moći povući polovinu dobiti iz Ine. Tu se radi o gotovo pola milijarde kuna koja bi sasvim lijepo poslužila za krpanje ogromne rupe u državnom deficitu. Država je računala da će od javnih tvrtki i udjela u Ini inkasirati jednu i pol do dvije milijarde kuna, no sada treba znati da će to biti manje. Država iz Ine neće dobiti niti dividende, niti porez na dobit, pa niti porez na dobit koju bi MOL morao platiti u slučaju da povlači dobit. Država i dioničari neće dobiti baš ništa, frišku figu. Ministarstvo financija ove je godine retrogradno Ini naplatilo 220 milijuna kuna poreza na ime onoga što su prozvali netočnim obračunavanjem rafinerijskih gubitaka. Ina je taj dug uredno platila i sada vodi spor na Upravnom sudu te traži taj novac natrag, uvećan za kamatu. Je li ovako iskazan financijski rezultat tek slatka osveta Liniću? Ili je to ipak nešto više... Primjerice, priprema za prodaju.

S obzirom na to da joj je bilanca očišćena, Ina sada vrijedi manje. MOL je u studenom objavio da je pokrenuo prodaju svog udjela u Ini kako bi "maksimizirao svoju investiciju". Hrvatski mediji nedavno su prenijeli vijest koju MOL nije demantirao, koja kaže da je u Budimpešti otvoren "data room" za potencijalne kupce koji se mogu detaljno informirati o stanju tvrtke. Je li MOL čistio Ininu bilancu kako bi pripremio tvrtku za prodaju? Da, vrlo moguće. No, činjenica je da je Ini na ovaj način smanjio vrijednost, a tu baš nema logike, jer će slijedom toga za nju dobiti manje novca. Čak 80% mađarskih financijski analitičara koji prate MOL uvjereno je da će ta tvrtka prodati svoj udio u Ini, a 70% njih uvjereno je da će kupac biti Rosneft. Istraživanje je napravljeno prije objave Ininih rezultata, a prema njemu ruska tvrtka bi za MOL-ov udio u Ini mogla platiti 2,5 milijarde dolara, dok bi već cijena od 2,4 milijarde bila negativno iznenađenje, ističu financijaši. Mađarska se s Rusijom nedavno povezala oko gradnje novog bloka u NE Paks, no dovesti Rosneft tako blizu vlastitim granicama i oslabljenom MOL-u ipak bi trebao biti drugi par rukava.

Hrvatski političari također su poslali pozitivan signal u smjeru Moskve, kao da je riječ o najpoželjnijem mogućem partneru, spasitelju iz Istočnog bloka. No, zbog čega bi ruski poslovni interes na ovom prostoru trebao biti drugačiji od interesa MOL-a? Zbog čega bi Rosneft obnavljao sisačku rafineriju, umjesto da od nje napravi skladišni terminal? Ugovori postoje kako bi se kršili, toga smo u međuvremenu valjda svi postali svjesni. Hrvatska je Rusiji zanimljiva radi činjenice da je članica Europske unije i ima famozan geopolitički položaj. Izaći na Mediteran Rusiji vrijedi novaca, a ovo bi mogla biti upravo prilika koja se ne propušta. Geopolitičarima je odavno znano da Rusija koristi energetske tvrtke da kroz njih provodi svoju vanjsku politiku, pa bi Hrvatska na mogućnost takvog bračnog saveza trebala biti puno, puno opreznija, nego što, čini se, jest.