U tijeku je javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš za gradnju trećeg bloka termoelektrane Plomin C, snage 500 MW, koji bi trebao zamijeniti blok 1 koji izlazi iz pogona 2015. godine. TE Plomin 2 i TE Plomin C obje pogonjene ugljenom, imale bi ukupnu snagu 710 MW, umjesto sadašnjih 335 MW. Novi blok trebao bi godišnje prizvesti između 3.600 i 3.700 GWh električne energije, za što će se trošiti više od milijun tona ugljena.

Novi vrijedan energetski objekt zemlji je svakako potreban, a logiku da se do maksimuma iskoristi postojeća lokacija nitko ne može poreći. Ovdje je izgleda prije problem u načinu na koji se projekt pokušava implementirati, pri čemu se Studija utjecaja na okoliš opet percipira kao prepreka u ostvarenju cilja, a ne kao baza za ostvarenje kvalitetnog partnerstva s lokalnim stanovništvom.

Već početak javne rasprave o Plominu C uzbunio je duhove u Istri, kronično iziritiranoj ugljenom. Sudionici javne rasprave održane u Labinu kažu da je događanje kojem je prisustvovalo oko 200 ljudi nalikovalo političkom skupu na kojem su se redom dizali istarski političari rogoboreći protiv ugljena, zahtijevajući plin. Ako je tako bilo prije početka službene predizborne kampanje, kako će tek biti u kampanji. Istrani nisu "Dudeki" koje se samo tako može veslati - prije 40 godina dobili su TE Plomin 1, poznaju ga, žive s njim i nisu presretni. Zatim je prije 20 godina izgrađen Plomin 2, a pratila su ga iznevjerena obećanja o prijateljskom okruženju. Umjesto da nakon gašenja bloka 1 ostane samo "dvojka", Hrvatska elektroprivreda im je priredila iznenađenje - zamjenski objekt koji to nije, jer se 120 MW ne zamjenjuje blokom iste snage, nego se gradi nova jedinica više nego utrostručene snage. I HEP nije pošten pa projekt naziva rekonstrukcijom, umjesto da ljudima prizna da se radi o novoj, snažnoj elektrani. Oni to ionako već znaju, a igranje s figom u džepu u pravilu se obija u glavu.

Struka je konstatirala da HEP nije napravio jedinstvenu sigurnosnu studiju za maksimalnu snagu elektrane od 710 MW, koja bi jedina dala cjelovit odgovor o prihvatljivosti zahvata na okoliš. Takva valorizacija rizika uobičajena je u svijetu i poštena prema javnosti. Ipak, studija konstatira da će TE Plomin 2 i TE Plomin C u odnosu na TE Plomin 1 i TE Plomin 2 emitirati 54% manje sumpornog dioksida, 25% manje dušikovih oksida te 13% manje čestica. Brojke su još bolje ako se novi blok uspoređuje s TE Plomin 1 pa se zaključuje da će zrak biti čišći nego što je sada. Poslovično skeptični građani tome ne vjeruju, već zamjeraju HEP-u zašto je procjenu utjecaja na okoliš radio samo za radijus 20 km od elektrane. Ako je utjecaj takvog objekta tako minoran i ograničen, pitanje je zbog čega je Hrvatska dragovoljno pristala na slovenski zahtjev da se napravi procjena prekograničnog utjecaja na okoliš? Slovenija je zračnom linijom kojih 40 - 50 km od Plomina - jesu li nam od Riječana i Krčana bitniji građani Ilirske Bistrice?

Upućeni konstatiraju da HEP i potencijalni investitori trebaju računati na značajne probleme koji itekako imaju veze sa zaštitom okoliša, a riječ je o prostorno planskim dokumentima. I dalje je na snazi brzopleto donijeta zabrana istraživanja i gradnje elektrana na ugljen i plin do 2015, pa će biti potrebno lobirati za saborsko rušenje te zabrane iz Programa prostornog uređenja RH. Neki smatraju da taj problem rješava činjenica što je službeno riječ o "rekonstrukciji" TE Plomin 1, dakle, moći će se reći da se ne radi o "novoj" elektrani!
Uz to, Prostorni plan Istarske županije iz 2002. ne predviđa TE Plomin C na ugljen, već dozvoljava samo 335 MW snage iz elektrane na plin. HEP-ov zahtjev iz 2007. za izmjenama prostornog plana, kako bi se mogla graditi elektrana na ugljen, Istarska županija je odbacila. Sada su opet u tijeku izmjene Prostornog plana županije, a iz HEP-a nije stigao zahtjev za izmjenom u smislu povećanja snage elektrane ili promjene energenta odnosno vraćanja na ugljen.

Tu poteškoće s TE Plomin C ne staju jer je prije nekoliko mjeseci Zelena stranka - zelena alternativa predala Skupštini Istraske županije zahtjev za raspisivanje referenduma o energentu u trećem bloku Plomina. Zahtjev je potpisalo više od trećine ukupnih broja skupštinara, čime su stvoreni svi preduvjeti da se raspiše županijski referendum. Vlada je 1996. zabranila referendum o energentu u TE Plomin 3, a pod pritiskom Europske unije vjerojatno se neće usuditi ponoviti tu praksu. Službeni stav IDS-a, koji računa na participaciju u budućoj Vladi glasi: "Elektrana da, ali ne na ugljen". Bez ironije, ne treba sumnjati da će ta strana u postizborno vrijeme napraviti zaokret u drugačijem smjeru.
U HEP-u ne sumnjaju u uspjeh projekta pa tako u eko-studiji uopće nisu obradili "nultu alternativu" ili što bi bilo kada se projekt ne bi ostvario.
Ako su Istrani slučajno zaboravili na 21 neostvareni projekt prijateljskog okruženja promoviranih kad se gradio TE Plomin 2, sjećanje im je osvježio predsjednik Uprave HEP-a Leo Begović. HEP, naime, opet obećava da će financirati takve projekte. Da li Begoviću itko vjeruje, lako je zaključiti.

Vrijedi se zapitati zbog čega energetske projekte u ovoj državi nužno prati zao glas, zašto se od njih odustaje, gura ih se "ispod žita" kao HE Ombla ili "lomi preko koljena" kao TE Plomin 2. Je li tako što potrebno i je li konačno vrijeme da se dokaže da se može i drugačije, posebno kada je riječ o osjteljivom objektu kao što je Plomin 3? Situacija bi mogla biti drugačija, a za to treba otvoriti oči, uši, ali i srce prema ljudima koji žive u širem okružju elektrane. Sve drugo jednostavno nije pošteno.