Prošlog tjedna je Jadranski naftovod, upravitelja nacionalnog naftovodnog sustava, potresao popriličan skandal, čiji se repovi još uvijek vuku. Jadranski naftovod ušao je prošloga ljeta u partnerstvo s ruskim Zarubežneftom, vlasnikom Rafinerije nafte Bosanski Brod i White Falcon Holdingom. Partneri su osnovali tvrtku Zarubezhneft Adria koja je preuzela natječajnu dokumentaciju za 9 od 14 istražnih koncesija za istraživanje nafte i plina u kontinentalnoj Hrvatskoj. Do njihovog javljanja na natječaj, koji je u raspisala tehnička Vlada Jadranke Kosor u "Narodnim novinama" i na rok od 30 dana, nije došlo, jer ga je novoimenovana Vlada brže-bolje poništila baš uoči predaje ponuda.

Predsjednik Uprave JANAF-a Ante Markov nakon medijskih napisa o uključenosti tvrtke u "u sumnjiv posao" s tvrtkom iz Rusije i tvrtkom registriranom u poreznoj oazi, našao se u situaciji u kojoj mora objašnjavati da je za cijeli posao imao zeleno svjetlo Nadzornog odbora, odnosno da ništa nije napravljeno bez suglasnosti bivšeg ministra gospodarstva Đure Popijača.
JANAF je prošlog proljeća sklopio Memorandum o razumijevanju s ruskim partnerima kojim obje strane iskazuju interes za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. Dva mjeseca kasnije Vlada je zbog neaktivnosti INA-i oduzela pravo istraživanja u većem dijelu kopnene Hrvatske. Uvođenje konkurencije u taj posao bila je logična i poželjna stvar.

Krajem rujna generalni direktor Zarubežnefta Nikolaj Brunič pozvao je JANAF na kupnju 10% udjela u novoosnovanom društvu Zarubezhneft Adria d.o.o. s temeljnim kapitalom od 370.000 kn. O toj ponudi obaviješten je tadašnji ministar gospodarstva, a Nadzorni odbor JANAFA uskoro je dao suglasnost za sklapanje ugovora s Zarubezhneft Holding&Services. U tom partnerstvu JANAF ne bi imao nikakvih troškova, već samo eventualni prihod, dođe li do eksploatacije nafte. Međutim, JANAF i Zarubežneft nisu jedini partneri u poslu - tu je i tvrtka White Falcon Holding registrirana u švicarskoj poreznoj oazi u Zugu, a osnovao ju je Bruno Mlinar. Iako se za Mlinara podsmješljivo pisalo da je poduzetnik koji se bavi PVC-om Mlinar, kao i članovi Uprave White Falcon Holdinga vezani su za drugu tvrtku, White Falcon Petroleum Technologies, registriranu za primjenu tehnologija za pronalazak i eksploataciju ugljikovodika. U toj tvrtki, također registriranoj 2010. u Zugu, prisutan je još jedan Hrvat, Krešimir Keglević, vlasnik tvrtke TGL-stimulacijski servisi, koja se bavi pomoćnim djelatnostima za vađenje nafte i prirodnog plina. TGL-stimulacijski servisi su prije nekoliko godina preko BICRO-a dobili znatan novac za projekt razvoja tehnologije za povećanje pridobivanja sirove nafte i plina kojima bi se znatno produljilo vrijeme eksploatacije ležišta nafte i plina uz brojne benefite.

Ante Markov je, objašnjavajući svoje postupanje partnerstvu, djelovao neuvjerljivo, potkrepljujući tako sumnje da nešto u cijelom "dealu" baš ne štima. Upitan za White Falcon Holding Markov je odvratio da JANAF nije pitao o kojoj se tvrtki radi, te da je White Falcon Holding Zarubežneftov partner. Prema Memorandumu o razumijevanju potpisanim s Zarubežneftom JANAF je morao biti suglasan s ulaskom novih partnera u posao, pa je Markovljeva reakcija nejasna. U čemu je problem - ako su svi sve znali, a država odobrila?

U državi ogrezloj u kriminal teorije urote niču kao gljive poslije kiše, a najveći negativci su, kao i obično - Rusi. Ruska tvrtka na loš je glas došla zahvaljujući štetnoj privatizaciji i lošim odnosom prema malim dioničarima u Naftnoj industriji Republike Srpske te gomilanjem gubitaka uprkos ogromnim prihodima. Razvoj brodske rafinerije koja nemilice zagađuje zrak u susjednom Slavonskom Brodu uglavnom počiva na kreditima koje vraća rafinerija, a ne na investicijama. Biznis, a pogotovo naftni, baš nije etičan, pa bi možda s tog aspekta trebalo ocjenjivati i birati eventualnog partnera, što JANAF nije učinio.
JANAF je već najavio suradnju s Rusima gradnjom produktovoda od Slavonskog do Bosanskog Broda, pa i dalje, preko sisačke do riječke rafinerije. To je dobar poslovni potez protumačen isključivo kao uvođenje konkurencija INA-i. Ima tu i bizarnosti. Nikolaj Brunič najavio je da bi u Hrvatsku investirali milijardu eura, no slobodno se može kandidirati za jedinog ekologa među naftašima. Naime, na pitanje jesu li zainteresirani tražiti naftu u Jadranu, Brunič je odgovorio novinarima da preporučuje Hrvatskoj da ne dira svoje more, te se zapitao ima li smisla "radi jedne kapi nafte koje nema puno nanijeti štetu turističkom ugledu države". Zaista revolucionaran stav za jednog naftaša!

Zašto JANAF, kao državni monopolist bez ikakvog rizika ne bi uzeo 10% od mogućeg profita na eventualnoj eksploataciji domaće nafte, ako već može? JANAF je državna tvrtka i monopolist, a INA je to svakim danom sve manje, pa argument da JANAF ovim potezom ugrožava nacionalne interese (koje bi valjda u Hrvatskoj trebala utjelovljivati jedino INA) baš i ne stoji na čvrstim nogama. Microsoft je dugo imao udjel u Appleu, a Coca Cola u Pepsiju, ljutoj konkurenciji, pa zašto JANAF ne bi surađivao s INA-inom konkurencijom?
Janaf se za suradnju obratio i INA-i i MOL-u, ali reakcije nije bilo. Osim toga, kako to da INA, koja drži 11,7% udjela u JANAF-u, nije otvoreno reagirala što tvrtka kojoj je suvlasnik blisko surađuje s konkurencijom?
Rezultat ove suradnje JANAFA i Zarubežnefta bit će po svemu sudeći izlazak JANAF-a iz zajedničke kompanije, koja je ocrnjena zbog neobičnog off-shorea i ruskog predznaka. To se pokazalo dobitnom kombinacijom za "aferu Janaf". Animozitet prema ruskom kapitalu u Hrvatskoj neće lako nestati, u ovom slučaju na korist INA-e i ostale Zarubežneftove konkurencije. Do cijele priče vjerojatno ne bi ni došlo da se radilo transparentno, što može biti dobra pouka za neke buduće poslove, kako s ruskim kompanijama, tako i sa svima drugima.