Klimatski ciljevi na globalnoj razini praktički su nam iscurili kroz prste. Globalno zagrijavanje bit će još gore nego što mislimo i dogodit će se puno brže nego što ga očekujemo, pokazuju najnoviji podaci. Udio ugljičnog dioksida u atmosferi kontinuirano raste strmom krivuljom, ne pokazujući ni blagu tendenciju usporavanja. Znanstvenici koji su savjetovali UN-ov Međunarodni panel o klimatskim promjenama (IPCC) konstatirali su da će se svijet zagrijati za 1,5°C kada količina CO2 u atmosferi dostigne 430 ppm, dok je granica za globalno zagrijavanje od 2 °C postavljena na 450 ppm. 

A, gdje smo sada? 

Prema podacima opservatorija na Mauna Loi na Havajima prije deset godina bili smo na oko 385 ppm. Trenutno smo već na 410 ppm. U prijevodu, ostalo nam je tek deset godina nakon kojih će globalne klimatske promjene postati bespovratne! Postojećom dinamikom, koja ne pokazuje niti naznaku stagnacije, kasnih dvadesetih ili početkom tridesetih godina ovog stoljeća svijet će biti topliji za prosječno 1,5°C. Život u stakleniku neće biti nimalo zabavan, već našoj djeci itekako izazovan i vrlo skup i zapravo je sramota čovječanstva da tema klimatskih promjena i dalje nije prvorazredni politički problem broj jedan. 

Ako stavimo na stranu ljudsku pohlepu i činjenicu da Zemlju napućuje najveći broj stanovnika ikada, koji naprosto proždiru prirodne resurse, više nemamo o čemu govoriti. Problem je u tome što ne znamo što bismo mi osobno uopće mogli učiniti da spriječimo klimatske promjene. S njima je jednostavno nemoguće identificirati se – one su doslovce zrak, topli zrak - ne vidimo ga, ali ga osjećamo u vidu toplinskih valova, ekstremnih vremenskih prilika i sl. Problem je globalni, a ne lokalni – nitko od nas zato nema osjećaj odgovornosti da bi sam mogao nešto napraviti, i tu ionako krhka ljudska solidarnost zakazuje. Na Zemlji je gotovo 200 različitih država sa svim političkim i gospodarskim specifičnostima i zato globalno zagrijavanje jednostavno neće biti moguće spriječiti. 

Trebat će nam još više energije

Svima nam je zato krajnje vrijeme da se pripremimo se da ćemo za deset godina živjeti na još toplijoj Zemlji. Pri tom treba znati da će svima trebati još više energije nego sada – podatkovni centri i sve tehnologije koje podržava kontroverzna 5G mreža pravi su žderači električne energije. Nju jednostavno neće biti moguće proizvesti iz postojećih obnovljivih izvora energije, a tempo istraživanja i uvođenja novih tehnasologija u energetici previše je spor da bi pratio tempo industrijskog i digitalnog tehnološkog napretka kojem svjedočimo. 

Jednostavno, nova, zelena energetika (koja čak nije ni globalni konsenzus) posustaje u nastojanju da omogući dovoljne količine čiste energije koju nove tehnologije zahtijevaju. U nemogućnosti da je osigura, a nekako obuzda  klimatske promjene čovječanstvo će posezati za energetskim uštedama. Ali i one su skupe, a novi materijali ostavljaju velik ugljični otisak i vrše pritisak na prirodne resurse. Osim toga, i uštede je moguće iscrpiti. Novi 'hype' električnih automobila čini se nedovoljno promišljen – napravit će strašan pritisak na elektroenergetske mreže i opet neće biti dovoljno zelene energije da se pogone svi ti silni automobili. 

Sidro u fosilnim gorivima 

Ostat ćemo zato i u budućnosti čvrsto usidreni u fosilnim izvorima kojih je obilje. Uostalom, energetika i izgaranje fosilnih goriva nisu jedini krivac za podizanje razine ugljičnog dioksida u atmosferi, jer pritisci na klimu podjednako dolaze i iz poljoprivrede i prometa. To ne znači da ne treba ništa poduzimati, upravo suprotno, ali globalnog konsenzusa niti akcije nema i pitanje je hoće li je uopće biti dok nam svima 'ne dogori do noktiju'. Kada bi današnju nisku cijenu zrakoplovne karte opteretili stvarnim, ogromnim troškom ugljičnog otiska, avionom bi putovali samo bogataši. Hoće li doći takva vremena? Možda, ali teško… I zato futuristi kažu da su ljudi rak na površini Zemlje. A, znamo kako to u konačnici završava – ali ovaj puta ne loše po Zemlju, već po nas.