Naftna kompanija Ina prošli je tjedan dobila novi Nadzorni odbor. Odličan tim koji su činili Davor Štern, Gordana Sekulić i Damir Vanđelić, ojačani radničkom predstavnicom Majom Rilović, naslijedili su Siniša Petrović, Željko Perić i Mladen Proštenik. Petrović i Perić bliski su SDP-u i premijeru Milanoviću, dok je Proštenik od prije član Skupštine Ine imenovan na prijedlog Radimira Čačića. Znakovito je da promjena NO Ine prethodi izricanju presude Ivi Sanaderu za navodno primanje mita od MOL-a u zamjenu za upravljačka prava u Ini, što bi se trebalo dogoditi do 20. studenog. Novo imenovanje sigurno će označiti novo poglavlje u kompleksnim odnosima između Vlade i MOL-a. Ratoboran i vrlo kompetentan Šternov Nadzorni odbor iz nekog razloga postao je suvišan za drugo poluvrijeme, iako je njihov angažman zaslužan za činjenicu da je gotovo svakom prosječnom Hrvatu jasno da u odnosima Ine i MOL-a nešto opasno ne štima. Činjenicu da država uopće nema kontrolu nad nacionalnom naftnom kompanijom, koja bi trebala biti pokretač gospodarstva, nitko ne može osporiti, no pravo je pitanje može li se tu išta promijeniti i kako, te što se može očekivati u bliskoj budućnosti.

Neki poznavatelji situacije kažu da je Ina već sada izgubljen slučaj i da Hrvatska ne može računati da će osuda Ive Sanadera tu išta promijeniti. Bude li bivši premijer ubrzo osuđen za primanje mita, što se mnogima čini izvjesnim, javnost će zahtijevati da se hitno poduzme pravna akcija za proglašavanje Prvog dodatka dioničarskom ugovoru i Glavnog sporazuma o plinskom poslovanju ništavnim. Već prvostupanjska presuda zahtijevala bi neku vrstu angažmana, što će se vjerojatno pokazati pravno upitnim jer presuda, ako i bude osuđujuća, neće biti pravomoćna. Pravnici su već upozoravali da je riječ o vrlo teškom slučaju, međutim još uvijek se ne čini da se Vlada priprema na nekakva odvažna rješenja. "Ina i MOL trebaju dobro poslovati, plaćati poreze i investirati, to je najvažnije", složili su se proljetos Milanović i mađarski premijer Viktor Orban, praveći se kao da tu zapravo i nema nekih otvorenih pitanja kojima se politika treba baviti. Ina je puno više od obnovljenih benzinskih crpki i "zrihtanih" rafinerija, no pitanje je shvaćaju li političari važnost te kompanije za nacionalnu sigurnost i rast BDP-a. Međutim, najnovije izjave političara u vezi Ine nisu se doticale upravljačkih prava, već je uglavnom bila riječ o kritikama na račun podbačaja investicija. U ovom trenutku se čini da će politika prije ići na spašavanje onoga što se spasiti može, jer slučaj ulazi u završnicu u škakljivom tajmingu, uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju. A nakon ulaska u Uniju više ništa neće biti kao prije i toga mnogi u slučaju Vlada-MOL nisu svjesni.

Naime, kako je svojedobno upozorio baš Siniša Petrović, Hrvatska je s Bruxellesom ispregovarala odricanje od specijalnih prava u kompanijama kao što su Ina i HT. A, ta specijalna prava tiču se takozvane "zlatne dionice", odnosno prava veta u donošenju strateških, sudbonosnih odluka kod prodaje imovine, naftnih polja, izmještanja sjedišta društva u drugu državu, prvokupa dionica ili, primjerice, kod odluke o zatvaranju rafinerija. Naime, europsko zakonodavstvo ne dozvoljava specijalna prava u kompanijama u kojima je jedan od suvlasnika država, a to je upravo slučaj s Inom. Pravo veta u direktnoj je suprotnosti s upravljačkim pravima ostalih dioničara i načelom slobodnog kretanja kapitala u Uniji. Stoga, država će ubuduće svoje interese, umjesto zabranama ili vetom morati početi štititi kroz druge propise kao što je nametanje obveze kompaniji da opskrbljuje tržište strateškim sirovinama poput naftnih derivata. Na taj način Hrvatska bi zapravo trebala prisiliti Inu da modernizira sisačku rafineriju i ne zatvara neprofitabilne crpke. Pokazatelj da se u tom smjeru već krenulo je novi Zakon o energiji u kojem stoji da vlasnici "objekte od interesa za državu" (među koje spadaju i rafinerije) trebaju modernizirati i održavati, dok će se o ostalim obvezama u vezi sa zaštitom interesa i sigurnosti infrastrukture odlučivati kroz posebnu odluku Vlade.

Hrvatska je još 2010. trebala izmijeniti legislativu kako bi se usuglasila s EU-propisima, ali to do danas nije učinjeno, a Zakon o privatizaciji Ine pod pritiskom ulaska u EU nije mijenjan. Gubitak prava veta kroz "zlatnu dionicu" morat će se uskoro nekako provesti i kroz zakon i kroz statut Ine, jer je tako ispregovarano s EU. To bi mogao biti taj dovoljno snažan udarac koji bi državu, umjesto u neizvjesno i beskrajno pravno natezanje s MOL-om, mogao natjerati da potpiše kapitulaciju i odrekne se daljnjeg paketa dionica, a s njima definitivno i upravljačkih prava. No, to se i ne mora dogoditi, no za to se pothitno treba angažirati, i to na tragu onoga što je radio smijenjeni NO Ine, uzevši u obzir usklađivanje s EU regulativom, što znači da su okviri uži od priželjkivanog. Još nema naznaka da Vlada već preispituje Zakon o privatizaciji Ine niti da ga misli mijenjati. Prema njemu Hrvatska bi trebala do ulaska u Europsku uniju prodati ili zamijeniti 19% dionica Ine, kako bi zadržala kontrolu nad 25%+1 dionicu, a taj kontrolni paket trebala bi privatizirati po posebnom zakonu nakon ulaska u Uniju. MOL već sada posjeduje 49,1% dionica i grubo rečeno 75% upravljačkih prava kojih se nema namjeru odreći. Kada se sve to uzme u obzir, tko će imati hrabrosti javnosti reći kako stvari stoje? Je li sve što je pokušao učinio bivši NO Ine, uz slabu potporu politike, bilo uzalud? Hoće li "druga runda" pod palicom politike možda biti oštrija? Puno pitanja na koje je odgovor za sada nemoguće dobiti. Stručnjak za trgovačko pravo Petrović, ekspert za spajanja i preuzimanja Perić i bivši Dragičevićev savjetnik Proštenik pred sobom imaju vrlo kompliciranu i tešku situaciju i veliku odgovornost. Kako će plivati u olujnom moru vidjet će se brzo.