Godina 2019. je iza nas a novo desetljeće je pred nama pa vrijedi se osvrnuti što smo iz prošlog desetljeća ostavili iza sebe u energetici, jesmo li štogod naučili i što nam slijedi kad je riječ o projektima i politikama koje tek treba implementirati, koje će se odraziti na sve energetske subjekte, poglavito najveće. Naglasak je tu očekivano, na perjanicama energetike – INA-i i HEP-u koji bi trebali postavljati standarde i predvoditi razvoj. Tu smo uvijek bili nekako tanki, bojim se, a ono što se traži su investicije i razvoj. Sumarno, u bliskoj prošlosti elektroenergetika se pokazala najpropulzivnijom, jer je dodala najviše novih megavata na mrežu, jedna rafinerija nafte je ugašena, a druga će ipak biti modernizirana - u zadnji tren da opstane na tržištu! 

HEP u stisku politike

Gotovo svi novi megavati zelene su boje, što je pohvalno, ali nije i ne mora biti nužno. Nažalost, ne može reći da je nacionalna elektroprivreda pokazala sve što može u razvoju pa je glavnina novih megavata rezultat rada privatnih investitora. Velik utjecaj politike bio je uvijek presudan, jer da je HEP kojim slučajem u privatnom vlasništvu, danas bi imali drugačiju kompaniju. Nakon prethodnih uprava koje su evidentno imale kroničan problem s prioritetima i donošenjem investicijskih odluka, postojeća HEP-ova uprava pokušala je pokrenuti stvari i u tome je djelomično uspjela. Najveći plus je mijenjanje imidža tvrtke akvizicijom projekata u obnovljivim izvorima. Tome se nema što prigovoriti, ali politika, koja je od HEP-a željela puno više, naglašava da je to nedovoljno, jer potencijali su bitno veći. Traže se veliki projekti i rezanje vrpci ali treba znati kada skočiti, a kada preskočiti. 

Plominski poučak


Svi dobro pamtimo TE Plomin C, elektranu čija se gradnja u boljim danima odgađala, a koja je s radom trebala početi 2019. Energetska politika toliko se brzo mijenjala da danas možemo zaključiti da je dobro da se nije išlo u posao s Marubenijem, koji bi cijenu električne energije 'zaključao' na 100-120 eura/MWh. Glavnina energetičara svjesna je da bi visoka cijena emisijskih dozvola i klimatske politike koje će nastaviti destimulirati upotrebu ugljena, taj projekt držale na granici rentabilnosti ili ga gurnule preko nje. HEP-u bi Plomin C postao uteg, a ne blagoslov. HEP novo desetljeće dočekuje s problematičnim pogonom u HE Zakučac, dok HE Dubrovnik iz nekih nejasnih razloga ne radi već gotovo godinu dana. Treba nastaviti s revitalizacijom elektrana i jačati elektroenergetsku mrežu za prihvat distribuirane proizvodnje a tu se sporo napreduje.


Pod nesretnim patronatom politike HEP je postao i plinska tvrtka, ali nikako da osvijesti taj svoj status i počne zarađivati na plinu. Zadržavati tržišni udio pod svaku cijenu (energije) ne bi trebala biti mantra, a prostora za napredak u Vukovarskoj dugo nije manjkalo. Kako god, HEP-u, ali i svim privatnim investitorima koji su dovoljno (pozitivno) ludi da bez poticaja dodaju nove megavate na mrežu treba zaželjeti sreću u ovim turbulentnim vremenima, jer električna energija bit će nova nafta. 

A što je s INA-om? 

Iako država nije poduzela ništa da naftnu kompaniju INA-u vrati pod svoje, tamo dinamike ne nedostaje, što pokazuje da se može raditi i u kriznim vremenima. Opstanak kompanije je prioritet, samo je pitanje kome je zapravo više stalo – Vladi, koja je razmjerno pasivna ili MOL-u, koji bi rado povećao vlasnički udio. Rafinerija Sisak, čiji nastavak rada je bio socijalno pitanje, a manje stvar dobre poslovne politike, bit će prenamijenjena i tamo bi uz proizvodnju bitumena zaživila i biorafinerija. Nakon najopsežnijeg remonta riječke rafinerije u povijesti, krajem prosinca potpisan je i ugovor za gradnju postrojenja za obradu teških ostataka. Taj projekt će omogućiti opstanak INA-e u budućnosti, jer zalihe ugljikovodika su pri kraju i ne zanavljaju se, što je najveći propust. Ukupni investicijski ciklus INA-e do 2024. iznosi čak 18 mlrd. kuna, što je ogroman novac koji će ojačati INA-u i domaće gospodarstvo. 

Sudski spor INA-MOL i epilog

Sudski rasplet korupcijske afere s bivšim premijerom (možda i drugih predmeta koji još nisu otvoreni) svoj bi epilog trebao dobiti i kroz konačno rješavanje vlasničkih odnosa, a trenutačno je nezahvalno procjenjivati što će se događati. Sve opcije su otvorene. Treba imati na umu da se energetski savezi sa susjednom državom nisu se pokazali dobrima, a već se izgleda priprema novo partnerstvo u LNG-projektu na Krku. Zašto i pod koju cijenu, baš nikome nije jasno… 

Zelena budućnost

U novo desetljeće hrvatska energetika ide s energetskom politikom koja će imati sve zeleniji predznak, što bi neamortiziranu plinsku infrastrukturu moglo dovesti u problem. To se ne bi smjelo dopustiti i zato LNG-projektu na Krku treba zaželjeti što svjetliju budućnost, kao i potrošnji plina u Dalmaciji. Obnovljivci i energetska učinkovitost su roba koja se jako traži, alternativna goriva čekaju da konačno netko na njih obrati pozornost, dolaze svjetliji dani. U ovoj godini trasirat će se budući razvoj obnovljivaca, koji ne bi smio opterećivati krajnju cijenu električne energije, što će dugoročno biti teško postići. U plinskom gospodarstvu iduće će godine uslijediti deregulacija cijene plina za građane, što će biti tvrd orah za buduću Vladu. Ekološki porezi na energiju već sada su iznimno veliki i cijena energije snažno opterećuje potrošače pa su manevarske mogućnosti dosta sužene. Treba biti pametan i mudro odlučivati a pred nama su svakako uzbudljivi dani…