Odlazak ministrice Mirele Holy u žižu javnosti stavio je projekt gradnje HE Ombla, prve europske podzemne hidroelektrane, eksperimentalnog projekta koji snažno gura prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić. Osim HE Ombla, Čačić je snažno zainteresiran što prije pokrenuti i gradnju TE Plomin C jer mu se čini da su to jedini projekti koji mogu brzo utjecati na rast BDP-a. I, ako se izostavi riječ "brzo" - jer tu preko noći ništa neće biti - Čačić je u pravu: osim projekata Hrvatskih voda, novih velikih državnih projekata nema. Osim Plomina i Omble, HEP nema ništa drugo u "rukavu", a slična situacija je i u već sada prezaduženim državnim energetskim tvrtkama, gdje se također forsiraju dvojbene investicije. Novac se hitno mora početi trošiti i upumpavati u gospodarstvo, inače: kuku-lele, poručuje Vlada. No, treba pričati o novcima. Pokušajmo vidjeti koliko bi kupce struje - a to smo svi mi - mogla koštati ta dva mega - projekta, opterećena brojnim dodatnim troškovima koji nemaju puno veze s inicijalno objavljenim proračunima.

EBRD-ova studija isplativosti HE Ombla okarakterizirala ju je kao rizičan i komercijalno neisplativ projekt. Financijska analiza je pokazala da bi cijena po kojoj će HE Ombla isporučivati struju u mrežu trebala biti povećana gotovo tri puta kako bi se ostvarila profitabilnost projekta, jer u protivnom troškovi gradnje i održavanja neće biti komercijalno isplativi. HEP će u 25 godina na prodaji struje i vode uspjeti vratiti tek 37,8% inicijalne investicije. Ipak, iz nekog nepoznatog razloga, ta banka je odlučila kreditirati HEP. Banka je upozorila da bi projekt trebao biti rađen u fazama i da postoji realna opasnost da kad bude dovršen, ne ispuni svoju funkciju.

No, zašto je HE Ombla tako rizična? Zato što će biti teško spriječiti gubitak vode u kršu! Jedan od nezavisnih autora, inženjer hidrogeolog koji je dao negativnu recenziju eko-studije upozorio je da mjerenja koja su do sad rađena nisu obuhvatila sve potrebne piezometre te da su lako moguća, pa i vrlo izgledna, prelijevanja u susjedne, rubne slivove. Problem ne bi riješilo ni snižavanje kote maksimalnog uspora podzemne akumulacije, kaže on. Provođenje mjera izoliranja preljevnih zona taj je stručnjak nazvao skupim i složenim postupkom koji zahtijeva analizu ekonomske isplativosti.

Nadalje, manje je poznato da podzemna brana u kruni ima čak 1. 470 metara, a maksimalna visina zavjese iznosit će čak nevjerojatnih 412 metara. Taj autor upozorava da projektirana jednoredna zavjesa (brana) neće uspjeti postići vodoodrživost, već da bi ona trebala biti dvoredna, a po potrebi i troredna. Poznati su čak primjeri da su u lošem kršu rađene zavjese s čak 7 redova bušotina, što ponegdje nije bilo dovoljno. Jedna američka studija kaže da injekcijskim zavjesama koje su loše izvedene u samo 5% svog dijela efikasnost pada čak 20%. Da bi se postigla vodoodrživost građevinarci će trebati na slijepo pokušati začepiti podvodne kanale koje vodu iz Omble odvode u more, a struka kaže da tu nema mjesta za ijednu pogrešku. U izgradnji brane HEP ne računa na više od 10% prebačaja budžeta! Je li to realno? Vjerojatno će se pokazati da je iznimno teško, ako ne i nemoguće začepiti krš. HEP je svoju lekciju sa starim stručnim podlogama trebao naučiti na HE Lešće, treba li mu se dogoditi i "slučaj" HE Ombla? Podsjetimo, HE Lešće trebala je koštati 61 milijun eura, a u konačnici to se popelo na 97 milijuna eura.

Svoje ozbiljne dubioze ima i projekt TE Plomin C, a to nisu samo nestandardni i time znatno skuplji kotlovi od 500 MW, koje mogu ponuditi samo odabrane tvrtke, te skuplje nestandardne turbine. Prave dubioze projekta puno su ozbiljnije i tiču se hvatanja i zbrinjavanja CO2. Osim što je tehnologija za hvatanje CO2 skupa, ona zahtijeva veliku potrošnju toplinske i električne energije pa efikasnost rada elektrane pada za čak 10%, na kojih 36-37%. Tko će uložiti u tako neefikasnu elektranu?! A tu problemi ne prestaju. Nadalje, što učiniti sa "ulovljenim" plinom? HEP ima ideju da ga zbrinjava u bušotinama blizu Dugog otoka. Treba li se pitati koliko košta podmorski cjevovod, ako je zračna linija između te dvije točke 140 km?!

Zbog svega toga TE Plomin C bi, umjesto 800 milijuna eura, u konačnici mogao koštati i 1,5 milijardu eura, smatraju upućeni. Elektrana će koristiti ugljen, što će u budućnosti biti opterećeno plaćanjem emisijskih kvota, koje će se odraziti u cijeni struje. Sada su te kvote jeftine, ali sigurno će rasti; spekuliranje s "toplim zrakom" business je budućnosti. Ako već HEP nije svjestan u što se upušta, obaveza će svakako biti svjestan strateški partner koji će se za pomoć obratiti svom financijašu. A, on bi mu mogao reći: "Ne!". U konačnici, možda je vrijeme da se stane na loptu i razmisli o drugom energentu, onom koji ne bi mogao u roku 10-15 godina postati mlinski kamen oko HEP-ovog vrata, a to je plin. Takvo rješenje moglo bi naći i svoju ekonomsku i ekološku računicu, iako je sudeći po Čačićevim reakcijama prekasno za ikakav pa i najmanji kvalitativni pomak. Čačiću bi netko trebao objasniti da elektroenergetski projekti imaju svoju ekonomiku i da treba misliti dugoročno i voditi računa o tome koliko ti projekti uistinu mogu koštati one koji će ih otplaćivati desetljećima. To posebno vrijedi za HE Ombla koja će u pokrivanju ukupne potrošnje energije doprinijeti s tek 1,3%.

Tko će platiti tako isforsirane, a skupe i rizične projekte? Građani, kontinuiranim povećanjem cijena struje, koje je već najavio ministar financija Slavko Linić govoreći o "kvazisocijalnim energeticima". Orijentacija na velika ulaganja u plinsku energetsku infrastrukturu već su došla na naplatu jer su povećala zaduženost, a nisu dovela do očekivnih rezultata, zato što su projekti bili i još uvijek su nekoordinirani i nemaju podlogu u cjelokupnoj gospodarskoj i energetskoj strategiji. Donosioci odluka itekako bi se trebali zapitati što će ovakav zbrzani investicijski ciklus napraviti HEP-u i što ostavljaju u nasljeđe. Ako ova Vlada hitno ne potakne proizvodnju, ne stimulira proizvođače i stvori nove proizvode te tako potakne zapošljavanje u cijelom nizu manjih i jeftinijih projekata, superskupu energiju koju će generirati Plomini i Omble neće imati tko plaćati. I zato, nemojmo se igrati dječjeg vrtića!