Povećavši naknadu za obnovljive izvore energije s 3,5 lipe po kWh na 10,5 lp po kWh država je preko noći začepila golemu pukotinu u budžetu Hrvatskog operatora tržišta energije, koji isplaćuje poticaje, bez da je dala naznaku da će pokušati urediti konfuzno stanje u tom sektoru. Bez iznimke sav je trošak prevaljen na potrošače i industriju koja grca da neće biti konkurentna i za sada nema naznaka da će biti nekakvih kompenzacijskih mjera ili izuzetaka za pojedine grane industrije, što EU primjenjuje i na čemu je Njemačka izgradila svoje gospodarstvo. Opskrbljivači električnom energijom nastavit će skriveno poticati obnovljivce otkupljujući zelenu energiju po fiksnoj cijeni, a EKO bilančna skupina, koja je trebala zaživjeti početkom 2017. izgleda neće početi s radom. Drugim riječima, postojeći Zakon o obnovljivim izvorima energije neće se primjenjivati. Jedina skupina koja u ovom društvu ima snagu i volju proizvesti promjenu, a to su poslodavci, dobila je gol zbog kojeg će trpjeti gospodarstvo u cjelini. 
Takvim potezom Vlade kratkoročno zadovoljni mogu biti jedino developeri i banke – poticajne tarife iz starih, katkada vrlo lukrativnih ugovora ostale su netaknute, okruženje za projekte djeluje sigurno, ne najavljuju se ni reforme, ni rezovi, kao uostalom ni u jednom drugom segmentu u ovoj državi. Ideje s kojima je išao MOST, koje su podrazumijevale duži period poticanja i smanjivanje tarifa te pokušaj reprograma nepovoljnih kredita koji muče neke investitore, ostale su tek crna magla koju je rastjeralo Sunce nove koalicijske vlade! MOST je u ožujku predlagao naknadu povećati na 7,5 lp po kWh, što bi držalo vodu neko vrijeme te paralelno ići u druge mjere koje bi elektroenergetski i sektor obnovljivaca učinile financijski održivijim u budućnosti i za budućnost. Trebala se osnovati radna skupina za mikrosolare i reformama iznutra građanima olakšati da postanu autonomni proizvođači i potrošači električne energije. Za to su, uostalom bila predviđena i sredstva iz EU fondova. Ruku na srce, već ptice na grani pjevaju o kojekakvim nepravilnostima u sektoru obnovljivaca, o projektima koji nisu trebali dobiti «papire», o tarifama koje, gle čuda, godinama nisu na vrijeme usklađivane s padom cijene opreme, o neobičnom sustavu kojim su zaprimani zahtjevi za FN elektrane. Trubi se o netransparentnom dolasku do sječke, nabavi električne energije i obračunu energije uravnoteženja koje bi trebalo mijenjati. Bilo je logično da će to jednom doći na naplatu, a kako sada stvari stoje, sve će po običaju platiti samo potrošači. 
Smanjivanje PDV-a na opskrbu električnom energijom krajem 2016. bio je jednokratan potez kojim se donekle amortizirao udar za kućanstva, ali to ne rješava probleme industrije koja će inzistirati na kompenzacijskim mjerama i izuzecima. Ako država pristane ići u tom smjeru, bez da zadre u privilegije, to će opet netko trebati nadoknaditi, a tu su opet na redu potrošači. Da bi se zadovoljila isplata poticaja za sve potpisane i još nerealizirane projekte, naknadu će uskoro trebati dići na 15 lp/kWh. Doduše, u međuvremenu će neke vjetroelektrane izaći iz sustava poticaja, ali to neće puno promijeniti. Uostalom, niti tih 15 lp/kWh nije dovoljna baza za financiranje novih projekata po premijskom sustavu, a ne govori se ni o zaokretu prema poticanju projekata u razvojnoj fazi, što je poželjnije od poticanja proizvedene energije. To znači da će razvoj sektora za godinu, godinu i pol opet biti zakočen, a financijski apetiti za poticaje bit će samo veći kako će rasti količina zelene energije. Takvo stanje, taj permanentni status quo i uporno izbjegavanje suočavanja s realnošću, štetit će svima, a veća cijena električne energije već sada samo je jedna od posljedica krive i kratkovidne politike koja se vodi od samog početka. Ako nastavi voditi politiku bez reformi u energetici, kakvu sada vodi, država treba biti spremna da će obnovljivci u Hrvatskoj doći na zao glas i prije ili kasnije sustav i svi njegovi akteri će biti obilježeni kao klijentelisti, pa i kriminalci. Da je pameti, ta stigma se ne bi smjela dogoditi izvoru energije koji jedini osigurava budućnost čovječanstva.