Htjeli smo slobodno tržište, glasali smo za liberalizaciju, politika, regulator i direktori tvrtki smatrali su energetski sektor zrelim za tržišnu utakmicu… Sada to u energetici imamo, zajedno sa svim posljedicama koje to nosi. Nevidljiva ruka tržišta Adama Smitha (ili Božja ruka, božja providnost, kako je on smatrao) raspalila je posred nosa brojne energetske tvrtke u Europi i u nas. Koliko tu ima Božje ruke, a koliko nekih puno prizemnijih, da ne velimo vražijih strasti, bolje ne spekulirati. Deprimira i ne nudi odgovore. 

Gradska plinara Zagreb – Opskrba je pred stečajem zbog gubitka od, priča se, 350 milijuna kuna, a još nekolicina opskrbljivača plinom je u problemu. Evidentno nisu ozbiljno shvatili ulogu javne opskrbe i nisu na vrijeme zatvorili svoje pozicije za ogrjevnu sezonu. Zašto, nikome nije do kraja jasno – lokalni izbori? Kriza odlučivanja? Ljudski faktor u svakom slučaju. To što se dogodilo pokazatelj je potrebe za sustavnim nadzorom nad poslovanjem opskrbljivača energijom, jer riječ je o najvažnijem – sigurnosti opskrbe. Ništa se nije „uskuhalo“ preko noći, situacija je bila poznata mjesecima svima koji sada „kuhaju rješenja“, iako su ih već trebali primjenjivati. Vrijeme je kapital kojeg u ovoj situaciji nema i sada se vidi da ima poteškoća u energetskom sektoru, koji je itekako puno bolje posložen od većine drugih u našoj državi. 

Tragikomedija

Tragikomično se resornom ministru politička prozivka zagrebačke vlasti obila u glavu, kad je isplivalo da je i država s nabavkom plina u istom problemu, zbog čega sada bolnicama i školama stižu ogromni računi. Dakle, znalo se što se događa na energetskom tržištu, nije se revidiralo ugovore, mijenjalo formule za dobavu i naplatu plina, nastali su gubitci za koje se ne zna tko će ih pokriti. Jednostavno, nije se reagiralo sve donedavno, kad je Vlada konačno predstavila svoj veliki paket pomoći gospodarstvu i kućanstvima. Skeptici kažu - premalo i prekasno, vatrogasni potezi, bez sustavnih rješenja. 

To i dalje ne rješava problem za gospodarstvo, posebno malim poduzetnicima i obrtnicima koje se tretira kao da su veliki kupci plina. Iz ovoga treba izvući pouke i mijenjati sustav u smislu većeg nadzora nad poslovanjem opskrbljivača plinom u javnoj usluzi, a trebalo bi razmisliti i o reviziji tarifnog sustava uvođenjem kategorije obrtništvo s posebnim tarifnim modelima ovisno o potrošnji. Visoke cijene plina koje ti kupci moraju platiti dovest će do nelikvidnosti, a to je veliki problem. 

Problem GPZ Opskrbe i HEP-a

Hoće li se preko koljena rješavati stvar s GPZ Opskrbom? Mmmm… Lako moguće… 

Zašto smatrati optimumom da HEP preuzme/dokapitalizira GPZ Opskrbu, ili bilo kojeg drugog opskrbljivača?! Hrvatska elektroprivreda „Katica“ je za sve, vadi vruće krumpire iz vatre, kešira našim novcem gdje god treba, ubacuje novac u proračun kao dobar rudar, sada na sebe preuzima dio tereta rasta cijene električne energije. Poludjele cijene energije - a Hrvatska uvozi 70% plina i 40% električne energije - sugeriraju da bi takva politika u ovako ekstremnom tržišnom okruženju, lako mogla doći na naplatu i da se i najveća purica (a HEP to jest), nađe pod nožem i prije nego što bi se to očekivalo. Da, govorim o privatizaciji. Zakonom o tržištu električne energije predviđeno je pretvaranje HOPS-a u dioničarsko društvo i to u najskorije vrijeme. Zašto, nije poznato. 

Reći će nam da država koristi jedinu polugu koju ima, uz kontrolu PDV-a da nekako izvuče stvar da ne ode sve u m… Zašto onda to nije neka utjeha…