Europska komisija predložila je novi, dugoočekivani zaokruženi zakonodavni paket o cirkularnoj ekonomiji. Riječ je pokušaju oživljavanja teoretskog koncepta prema kojem se što je moguće više raznih materijala reciklira i ponovo koristi umjesto da završe u otpadu. Riječ je o temeljima na kojima bi trebalo unaprijediti postojeće proizvode kako bi bili dugotrajniji, izdržljiviji, lakši za popravljanje, dogradnju ili reciklabilni, što je sadržano u konceptu eko-dizajna. Cirkularna ekonomija tiče se komunalnog otpada ali i ambalažnog otpada i plastike, električnih i elektroničkih naprava. Zakonodavni paket kružne ekonomije je velika prilika za pozitivne ekološke, socijalne i ekonomske promjene.

Naime, izračunato je da 10 tisuća tona otpada bacanjem na odlagališta stvara jedno radno mjesto, reciklažom se stvara 36 radnih mjesta, a popravkom ili prenamjenom čak 296 radnih mjesta. Primjerice, EK će uskoro predložiti članicama EU obavezu da televizori i kompjuterski ekrani moraju biti napravljeni tako da nakon isteka vijeka trajanja ekrani moraju biti lako rastavljivi i reciklirani. U sektoru mobilne telefonije trošak ponovne proizvodnje može biti prepolovljen ako će ti uređaji biti lakše rastavljivi, a s fokusiranjem na reciklažu lakih komercijalnih vozila može biti ušteđeno materijala vrijednih 6,4 milijarde eura godišnje, 140 milijuna eura za energiju i milijuni tona stakleničkih plinova. Svi smo svakodnevno suočeni s time da uređaji koje koristimo nisu tako dugotrajni i kvalitetni poput starih jer se proizvode i prodaju isključivo uređaji kojima niti nije namjena da dugo traju. Naše majke imale su perilice veša koje su, uz servis, radile 15-20 godina, a sada je prosječan vijek trajanja perilice oko sedam godina. Istraživanje Eurobarometra je pokazalo da bi 77% Europljana radije popravilo stari uređaj nego pojurilo i kupilo novi, no to šteti ekonomiji; industrija se dosjetila i radi uređaje koje je teško ili nemoguće popravljati, a rezervni dijelovi su nedostupni ili tako skupi da je jeftinije kupiti novi proizvod. Rezultat je da se kupca prisiljava da kupi novi proizvod, a masovna proizvodnja znači i neizdrživ pritisak na prirodne resurse i okoliš, doprinosi zagađenju, klimatskim promjenama i svim njezinim posljedicama. Studija Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta je pokazala kako bi smanjenje tzv. planiranog kvarenja i povećanje broja popravaka dovelo do ušteda za potrošače u iznosu 6 milijardi eura godišnje. Hoće li EK biti benevolentna i u sklopu ovih promjena revidirati i Direktivu o jamstvima, vidjet će se kroz nekoliko mjeseci.

U fokusu ovog zakonodavnog paketa za Hrvatsku će posebno biti zanimljiv otpad. Naime, revidirani su EU ciljevi za otpad pa će, prema novoj Direktivi o otpadu, do 2030. trebati reciklirati 65% komunalnog otpada i 75% ambalažnog otpada, a uvedena je i obvezujuća direktiva o maksimalno 10% ukupnog otpada koji smije završiti na odlagalištima. S poražavajućom stopom reciklaže od oko 18% Hrvatska je, uz još nekoliko članica, dobila prijelazni period od pet godina da se prilagodi novim pravilima. Samo u posljednjih deset godina na hrvatskim deponijima otpada su završile sirovine vrijedne čak pet milijardi kuna, bez da je itko trepnuo. I sad već bivša Vlada se u donošenju nove legislative i ustrojavanju sustava gospodarenja otpadom pokazala vrlo troma i neambiciozna iako je evidentno da smo u gospodarenju s otpadom među zadnjima u Europi. U Planu gospodarenja otpadom 2015.-2021. prevencija, ponovna upotreba, odvajanje i recikliranje otpada popustile su pod konceptom zbrinjavanja otpada u velikim centraliziranim centrima, koji se u EU-u sve više napušta kao neučinkovit. Računa se da bi primjenom načela izbjegavanja stvaranja otpada, eko-dizajnom i ponovnom upotrebom raznih materijala poslovni sektor mogao uštedjeti 600 milijardi eura ili 8% godišnjeg prihoda, dok bi se istodobno zaposlilo dva milijuna ljudi. Vlada koja dolazi trebala bi stati na loptu, iščitati novu Direktivu o gospodarenju otpadom i krenuti s planovima iznova, u smjeru cirkularne ekonomije. Zašto upravo otpad ne bi bio jedan od sektora koji će gospodarski pokrenuti ovu zemlju?