Svjedočenjem kontroverznog bivšeg čelnika JANAF-a Dragana Kovačevića pred oporbenim Antikorupcijskim povjerenstvom kaleidoskop zbivanja oko INA-e proteklih godina (o kojima je jedini sustavno i uz ignoranciju ostalih medija izvještavao Nacional) daje bitno bistriju sliku donošenja ključnih odluka u INA-i. Kovačević je usprkos pokušaja opstrukcije vladajućih, posvjedočio oporbenjacima i javnosti da su mu „deset godina iz Banskih dvora zavrtali ruku da potpiše da će se domaća nafta izvoziti u Mađarsku, čime su stvoreni preduvjeti za gašenje Rafinerije nafte Sisak“. Ta je derutna rafinerija MOL-u bila trn u oku praktički otkad je došao u Hrvatsku, jer je – višak za optimizaciju tržišne strategije MOL Grupe. 

Sitni detalji ključnih događaja za današnje funkcioniranje INA-e polako sjedaju na svoje mjesto, a domaća politika čvrsto drži „šapu“ na naftnoj kompaniji. Nažost, u interesu potpune apsorpcije INA-e u MOL grupu. Dakle, može se slobodno reći – ne baš u nacionalnom interesu, već znatnim dijelom u interesu mađarskog dioničara, koji usprkos pravomoćnoj presudi za korupciju u aferi Sanader-Hernadi oko upravljačkih prava i dalje upravlja kompanijom. Zašto? Jer iz Vlade DORH-u, gotovo godinu dana nakon odluke Vrhovnog suda o koruptivnim radnjama, do danas nije stigao nalog da se ide u izmjene dioničarskog ugovora za koji je sudski utvrđeno da je sklopljen u nelegalnim uvjetima. Zašto, ne zna se! Ali nitko više ni ne pita… 

Ugodna kohabitacija s MOL-om

Takvim postupanjem premijer Plenković izvrgava ruglu pravosuđe, pače, odluku Vrhovnog suda, a nakon Kovačevićevog svjedočenja sve je jasnije da se treba opravdano zapitati jesu li donosioci brojnih recentnih odluka, evidentno štetnih po nacionalne interese, za sebe možda ostvarili i kakvu materijalnu korist. Kako znamo, ne bi bili prvi. Zbog INA-e su padale vlade i za bitno sitnije stvari, npr. kao što je konzalting. Sjetimo se,Tomislav Karamarka, koji je otišao zbog sumnje da bi mogao ostvariti ono što je premijer Plenković zatim u proteklim godinama u tišini i ostvario. Danas nema nikakvih nesuglasja između države i MOL-a, dapače, ugodan suživot i dobra komunikacija.

INA, koja rijetko odgovara priopćenjima na uglavnom oskudne medijske objave, je kao reakciju na Kovačevićevo svjedočenje zapravo potvrdila da su odluke o transportu visokokvalitetne hrvatske nafte na preradu u Mađarsku donesene u suglasnosti oba dioničara, kao i zatvaranje RN Sisak. Isto tako donesena je i odluka o zatvaranju rafinerijske prerade u sisačkoj rafineriji i njezino pretvaranje u „logistički centar“. U tom logističkom centru trebala se revitalizirati proizvodnja bitumena, začudnom odlukom ugašena prije masovne izgradnje hrvatskih autocesta. Ali nije, pa se sirovina za izgradnju cesta i dalje uvozi. 

RN Sisak - bez budućnosti

U tom logističkom centru trebala je niknuti rafinerija za proizvodnju etanola iz domaće proizvodnje miscantusa, koja bi zaposlila pola demografski opustjele i od potresa postradale Banije, a Hrvatska bi mogla postati regionalni centar za proizvodnju deficitarnih i na tržištu vrlo skupih biogoriva. Ali nije, niti bude, iako je država za to u Nacionalnom programu oporavka i otpornosti rezervirala milijardu kuna. Tako je odlučeno u Budimpešti (vjerojatno i na Markovom trgu), jer je navodno neisplativo. U Sisku će umjesto toga niknuti velika solarna elektrana. Je li to mala cijena koju plaćamo za dovršetak modernizacija RN Rijeka i LNG terminal preko kojeg Mađarska kupuje plin? Pa baš i nije! 

Za „aferu Škugor“, valjda samo mentalno podkapacitirani smatraju da se događala bez saznanja i odobrenja samog vrha države, vjerojatno i svih relevantnih službi nadzora u INA-i. Niskopozicionirani HDZ-ovac Damir Škugor, kojeg sada „nitko ne poznaje“ je trebao postati predsjednik Uprave HEP-a za Boga miloga! Najavili su "razgovore s MOL-om oko promjene upravljanja" i s tom strategijom nastavljaju. Kako bi umirili javnost INA-i su uzeli, tj. nacionalizirali plin, po cijeni koja nema veze s tržištem, što će se debelo naplatiti odštetnim zahtjevima iz Mađarske. Već viđen, iznimno riskantan potez po budućnost INA-e, koji odaje nedostatak strateškog promišljanja i nemoć politike da se nosi s energetskom krizom. Ali, 'držat će vodu, dok majstori ne odu' (u Bruxelles, ako je malo sreće). 

Valja se zapitati kako ekipi na Markovom trgu nije više neugodno?! Očekujemo li da će se išta promijeniti nakon te strašne afere, presude za korupciju Vrhovnog suda i Kovačevićevog svjedočenja, oporbenog desanta u Saboru, minornih prosvjeda pred HDZ-om? 

Ne, ni u ludilu, nismo naivni a ni zreli za promjene. Zato nam se sve ovo i događa – ljestvica nereda u društvu podiže se sve više, a narod - kaže ona stara dobra -  zaslužuje vlast kakvu ima.